Đurđa Adlešič u restoranu Boccaccio
Nedavno je Laura Bush posjetila Afghanistan. Nakom slijetanja u zračnu luku obišla je američke vojnike u misiji ISAF-a. Nakon toga, stisnula je ruku zapovjedniku ISAF-a, a zatim je obišla i predsjednika u njegovoj rezidenciji. Isti dan je gospođa Laura posjetila Bamiyan, jednu od najljepših provincija Afganistana. Tamo se, okružena čvrstim osiguranjem prošetala po maloj Bamiyanskoj čarsiji. "Sada je u Bamiyanu lijepo vrijeme, naravno da je tamo otišla", rekao je Farid dok nas je s posla vozio kući. Gospođa Bush je u Bamiyanu obišla poslovni centar. Malu betonsku kučicu u čiju se unutrašnjost smjestio internet klub sa dva razvaljena računala, udruženje poljoprivrednika i trgovaca i mali ured sa telefonom i službenikom čija je misija i zadaća ostala nepoznata. Na ulazu u kućicu ponosno se isticao plavi natpis "Sagradio UN HABITAT".
Da je gospođa Bush otišla samo jednu ulicu iza malog poslovnog centra, vidjela bi Betonsku građevinu bez prozora i vrata. Građevina je također donacija UN HABITATA, ali kakva! Ta građevina je zahod. Kada sam ušla u taj javni klozet, očekivala sam puno više. Ipak ga je gradio UN HABITAT po međunarodnim standardima. Izgleda samo da su međunarodni standardi za svijet i Afganistan potpuno različiti. U zgradu pored rijeke, bez prozora i vrata smjestile su se četiri zahodske kabine. U kabinama ništa. Samo rupa na podu, oko koje i u kojoj možete vidjeti sadržaj crijeva nekih davnih posjetitelja. U onim svježijim primjercima mogu se vidjeti bijele, skoro prozirne gliste kako veselo migolje. Predstavnici međunarodne zajednice nisu gospođi Lauri pokazali ovu sramotu, te je ona zamazanih očiju, radosna odletila kući.
Još jedan iznimno bitan talijanski političar i humanitarac posjetio je Herat, grad na zapadu Afganistana. Dok smo obilazili pedijatrijski odjel bolnice, talijanski diplomat mi je uzbuđeno pričao o svom najnovijem projektu. "Afganistanci ne znaju koristiti zahode. Zbog toga sam organizirao nekoliko afganistanskih glumaca koji će snimiti edukativni film koji će Afganistancima pokazati kako koristiti zahod te održavati higijenu." U ovaj iznimno važan projekt uloženo je
desetak, a možda i petnaestak tisuća eura.
Nedavno je Afganistan posjetila i potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske. Gospođa Adlešič. Ona je obišla hrvatske vojnike. Posjetila vrtić, te u širokom krugu zaobišla dječju bolnicu u kojoj novorođenčad umire svaki dan zbog nedostatka hrane, lijekova i opreme. Potpredsjednica vlade posjetila je i predsjednika Karzaija. Predsjednika čiji brat šverca oružje i drogu.
Nakon toga, gospodja Adlešič obisla je i ministricu za ženska pitanja. Ministrica za ženska pitanja je nesposobna ljenčuga koja je fotelju dobila zahvaljujući rodbinskim vezama. Potpredsjednica je posjetila i princa Zahira, ministra za ekologiju. Ministar za ekologiju u Afganistanu je vrijedan kao upotrijebljeni, jednoslojni toalet papir koji pluta otvorenom kanalizacijom. Pozicija je otvorena kako bi princ imao fotelju u kojoj će sjediti.
Gospođa Đurđa posjetila je i dva elitna restorana. Pozvana sam bila i ja. Tijekom vecčre potpredsjednica vlade izrazila je žaljenje zbog nemogućnosti da vidi izvorni Afganistan. Obradovala se kad smo rekli da možemo organizirati posjetu jednoj afganistanskoj porodici. Naravno, računali smo na naše prijatelje koji su se odmah počeli pripremati za doček važnog gosta iz Hrvatske.
Tradicionalna afganistanska gostoljubivost odmah je stupila na djelo. Porodična čast je u pitanju. Uzbuđene obitelji pripreme su počele odmah. Žene i djeca su se okupali, pri tom potrošivši dragocjenu vodu kojom su se namjeravali oprati u petak prije odlaska u džamiju. Muškarci su na bazaru kupili brašno, meso i povrće od novca koji im je trebao trajati do kraja mjeseca. Faridova obitelj pripremila je bolanije, pakauru, kolače i još dva jela koja se tako teško prave, da ih za sebe i za nas nikada ne pripremaju.
Gozba: bolani i chapli kebab
Ehsanova obitelj zaklala je janje. Janje je trebalo narasti u ovcu kako bi je poslije prodali i zaradili nešto. Faridova obitelj je za potpredsjednicu vlade kupila najskuplji šal koji su si mogli priuštiti, a Ehsanova žena rukom je izvezla stolnjak koji je željela pokloniti uvaženoj gošći. Razmišljali su čak kupiti skupocjeni, rukom rađeni afganistanski ćilim. Jedva smo ih uspjeli odvratiti od te ideje.
Na svu sreću. Naime, gospodja Adlešič nije došla.
|
>
