S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



08.01.2008., utorak

Tardzami – darivanje mladenaca

I kao nekoliko dana prije toga, opet se s mukom penjem uz uzbrdicu koja vodi k blatnoj kuci Ehsanova oca. Danas ja, predstavnoca familije, darivam mladence. Familiju podrazumjevamo moj suprug, ja i kolega Jan s kojim vec nekoliko mjeseci djelimo kucu.

Poklone smo kupili nekoliko dana prije. Uz dvadeset metara raznih materijala za odjela I haljine, u kovertu smo brizljivo spremili 500 $, bogatstvo koje afganistancu nije lako dostupno.

Osim toga, moramo se pokazati – od poklana zavisi obiteljska cast.

Poucena predhodnim iskustvom kada sam bila najjadnije odjevena gosca na svadbi, obukla sam se lijepo u crveni pandjabi i crvene sandalice. Isla sam na sigurno.

Na ulazu u dvoriste opet stoji cuvar – Ehsanov brat Javeed, koji propusta zene, a muskarce salje u Fridovu kucu, par metara dalje niz ulicu. Pogledom trazim krvavu plahtu, ali je ne vidim. Garant su je skinuli jos jutros.

Dok prolazim kroz dvoriste prema glavnoj zgradi, gledam prema sobi u koju je jucer Ehsan uveo mladu.
Pitam se u sebi kako li je prosla prva bracna noc, to pitanje nas muci jos od sinoc. Znam da necu vidjeti Ehsana, a sigurna sam da mi mlada nece reci. „Ako mlada bude tuzna, nije dobro proslo“, mudro je prozborio moj suprug kada smo kod kuce raspravljali o znacima na koje moram obratiti paznju.

Ulazim u sobu sa zenama. Sada su se vec navikle na mene, pa ih posebno ne odusevljavam. Naravno odmah me nagovaraju da plesem, a ja bez ustezanja pristajem.
Jos uvijek su moji pokreti grubi i neprilagodjeni, ali bar uspjevam slijediti ritam. Zene zadovoljno pljescu. Neke pokusavaju komunicirati, ali ja razumijem svaku desetu rijec i smisao njihovih pitanja se gubi u nepovrat. Klimam glavom i pokusavm im objasniti da moj dari jos uvijek nije tako dobar. „Man dari kam kam“ (moj dari malo malo) govorim svima.

Napokon me pronalazi djevojka koja je jucer djelila tanjur samnom i obavjestava me da ce uskoro rucak. Opet jedemo rukama, ali ovaj put nesto spretnije nego jucer.

Poslije rucka, djeca su nam oprala ruke i pokupila mrvice s poda. Ehsanova punica i majka u sobu unose ogroman metalni sanduk. U njemu je miraz. Pokloni mladenikine obitelji i mladenke Ehsanovoj obitelji. U sobu po prvi put ulazi i mlada. Ne izgleda veselo. Sjeda do majke i gleda u pod. Cini mi se da prva bracna noc i nije prosla najbolje, ali ne mogu biti sigurna.

U medjuvremenu, mladenkina majka pocinje vaditi darove iz sanduka pokazujuci ih okupljenim zenama I glasno uzvikujuci svrhu dara a zatim i “Khana e Shabat” sto bi koliko sam uspjela shvatiti trebalo znaciti “za srecu u kuci”. Sve zene vicu Khana e Shabat pa vicem i ja. Nakon toga se treba pljeskati, poce me pa ja i pljescem.

Na pocasnom mjestu mladenkinog miraza je starinska sivaca masina, koja je u njenoj obitelji najmanje dvadeset godina.
Tu su i jorgani, jastuci, posteljina, odjeca, igracke, pidzame, stoljnjaci, tkanine za zavjese, cipele, ogledala, servisi, zlato… Gubim se u tim silnim poklonima i vise ne znam za koga je sta i zasto.

Kada je mladenikana majka zavrsila sa darivanjem mladenke i njene nove obitelji, i ostali gosti daju svoje poklone.
Uloge pokazivacica darova i uzvikivacica usklika za srecu preuzimaju Ehsanova majka i zena njegovog najstarijeg brata.

Zene jedna po jedna daju poklon.

Ehsanova majka uzvikuje: Hanum Ferza wua famili(Gospodja Feroza i obitelj) su dali zlatni lancic. Khana e Shabat.

Zatim sve zene ponove u horu: Khana e Shabat!

Prilazim i ja sa svojom najlon kesom i dajem je zeni ehsanovog najstarijeg brata.
Hanum Iwuana (tako izgovaraju moje ime) wua famili i onda otvori onu kesu i izvuce onaj odvrati roza materijal. Ja se lagano zacrvenih od neugode, ali cujem zene se dive. Raspakira i onaj grozni bijeli materijal sa prugicama – zene se opet dive. Meni pada kamen sa srca. Uzima kovertu s novcem i javno broji: JAK SAD DOLARI. Cujem uzvike odusevljenja. DU SAD DOLARI, SEI SAD DOLARI, CAR SAD DOLARI, PAINDZ SAD DOLARI. Zene su u euforiji, a majka ehsanove zene me grli u suzama.

Dobro je pomisljam, obiteljska cast je sacuvana.
Tada ehsanova majka negdje odlazi i vraca se sa predivnom narodnom nosnjom i poklanja mi je. Naravno, odmah je oblacim da im dokazem kako mi se jako svidja.Naravno opet plesem, da demonstriram kako to sve izgleda u pokretu. Zene su zadovoljne samnom, a mladenka mi se cak lagano nasmijesila jednim kutom usana.

I dok zene ostaju da pregledaju poklone, ja se presvalcim u svoj crveni panjabi i spremam se kuci. Na ulazu me docekao Ehsan: „Miss Ivana, hvala ti, sada cu moci da ispunim svoj san!“ “A koji ti je to san”, pitam ga odsutno. “Pa da pobjegnem”, odgovori Ehsan bez imalo ustrucavanja.

“Samo probaj” zaprijetila sam mu “I da si pola dao zeni, jesi cuo!” Kaze da razumije, ali ja mu ne vjerujem.


- 05:39 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>