Napomena: Dok budete citali ovaj tekst molim ne zaboravite – iako je stanje zena u Afganistanu jako lose, postoje i oni pozitivni primjeri. Ljudi koji svoje zene dovode u ovakve situacije, obicno ne poznaju Kuran i njegove odredbe, nepismeni su i primitivni. Po Kuranu, usprkos svemu, zene su poprilicno zasticene. Iako muskarac po serijatu ima pravo fizicki kazniti zenu, prije fizickog kaznjavanja mora uslijediti dugotrajan proces objasnjavanja i razgovora. Kada bi se ti serijatski zakoni postovali, nitko nikada ne bi smio udariti zenu.
Dvadesetcetvorogodisnja Nasima je majka cetvero djece. Ne govori. Ne moze govoriti. Ne moze cak ni plakati, jer slane suze samo povecavaju bol dok teku sprzenim licem mlade zene. Na licu, grc bola ne prestaje. Nasima se bori za goli zivot.
Ocajni suprug, Mahmood obajsnjava: “Nasa djeca su se svadjala sa djecom moga brata. Kada je moja zena pokusala zastiti nasu djecu, svekriva moga brata se odlucila osvetiti. Uzela je kantu benzina, polila je po mojoj zeni i zapalila je. Jos se ne zna da l ice prezivjeti.”
Mahmood ne zna sta da radi sa djecom. Boji ih se ostaviti u kuci skupa sa okrutnom starom zenom, koja samo igrom slucaja nije uzela Nasimin zivot. Mahmood mora i raditi, kako bi prehranio ne samo svoju djecu, nego i djecu svog brata, unuke one iste okrutne zene.
I dok Mahmood bdije nad svojom zenom ciji bol ne jenjava, doktor iz gradske bolnice Mazar e Sharifa, Muhamadullah Hamnawa Zada se bori za zivot jos jedne mlade zene. Ne zeli nam odati njeno ime, ali nam prica njenu pricu: “ Ovu mladu zenu zapalio je suprug. U ruralnim sredinama to je uobicajena kazna. Ono sto je zaista ubitacno je to da drustvo razumije ljude koji pribjegavaju ovoj kazni. Cesto, policija ne reagira.”
Doktor dodaje da su Nasima i zena koju je upravo operirao sretne. Objasnjava nam da je nedavno imao slucaj sesnaestogodisnje djevojcice, koju je u bijesu zapalio stariji brat. Curica je umrla.
Novinarka Shajahan Ahmadi, koja je uslikala fotografiju koju objavljujem u ovom postu kaze: “Dok sam slikala te jadne zene jedva sam suzdrzavala suze. Kada razmisljam o tome, jos uvijek dobivam grceve u stomaku. Taj bol, ta patnja. To nitko nije zasluzio.
Nisu samo zene Mazar e Sharifa u stalnoj opasnosti od vatre. Novinarka iz provincije Farah, koja radi za moju organizaciju ispricala mi je svoju pricu: “Moji roditelju su me udali za covjeka kojeg su dobro provjerili. Smatrali su da je posten. Pogrijesili su. Poceo me tuci za svaku sitnicu, a onda mi je poceo prijetiti vatrom. Dva puta me je polio benzinom, ali su me susjedi spasili. Roditelji su me uzeli nazad.”
Kada je dosla kuci, saznala je da je trudna. Rodilo se musko dijete. Kada je za to saznao njen suprug, dosao je u kucu njenih roditelja i dijete oduzeo silom. Ona vise nikada nece vidjeti svog sina.
Roditelji ove djevojke su policajci.
Zene Herata su najcesce zrtve vatre, ali s malom razlikom. Novinarka iz Herata Masooma nam objasnjava: “Zene u Heratu rijetko vatrom kaznjavaju muzevi i obitelji. One same zele pobjeci iz teskih brakova samozapaljivanjem. Rijetko kad uspiju.”
|
>