*Nemoj biti ničiji stih. Ti si cijela poezija..* (Irish coffe!)

Pol 12, ja sama..ostala doma zbog nekog ne glupog neg totalno glupog razloga..frendovi koji slave tam di sam i ja trebala bit, rekli su mi da im falim i da me vole a meni podne čovječe..tak mi je krivo i žao i...bar da sam s nekim slavila, bilo bi lakše...ma....idem spavat il neznam kaj...neznam šta bi radila više...ma niš koristi od mene...
sretna vam nova...a pogotovo njemu...

mislim...nemam riječi...sam da napomenem nešto, antonija, ti si me bar mogla zvat da dođem s vama slavit a ovako ću gledat mutavi mrak film i razmišljat kako bi mi bilo lijepo da imam nekog i da s nekim slavim al nema veze....vidi se kom je stalo do mene a kom ne...imam problema i previe i sad kad pokušam zaboravit time da budem sa frendovima.......ma.......neću...bolje mi je.....

NOVOGODIŠNJE ODLUKE:
1. ne voljet se a osobito ne one koji ne vole mene jer ove godine sam voljela sve pa sam od nekih dobila kurac od ovce
2. krenut u glazbenu i naučit svirat gitaru
3. odjebat sve one koji mi kažu da ja nisam fer jer mi je to najveća mana..to što sam nekad i previše nego fer
4. učit više
5. krenut u teretanu..ne zbog da mršavim neg radi rekreacije i zdravlja
6. renovirat sobu i skinut sav onaj kreativni nered sa zida..bit će se teško oprostit od toga al...
7. prestat pokušavat kod dečki jer baš i ne ide..čekam da se oni meni jave..
8. manje gledat tv
9. više igrat biljar i naučit ga igrat
10. bit manje frustrirajuća osoba jer su mi rekli da previše živciram..dakle, manje živcirat

i sad par isjećaka iz mog najdražeg filma kojeg nisam uspjela snimiti a zove se "osvoji ljubav"....
ovo je isječak gdje dečko koji se bori za ljubav voljene cure, priča njegovom konkurentu s kojim je ona samo radi love. pitao ga je pa pitanja o njoj i on nije znao. jedan među odgovorima tih pitanja je bilo kako ona ima 6 različitih osmjeha...oni koji kuže engleski nek pogledaju..ja uvijek plačem na taj film... :( a lik koji glumi je baš stvoren za taj film..

ovo na kraju on ide, bježi od nje. seli se a ona naleti s autom, lovi ga i maše mu da stane. on stane....i onda ona njemu na kraju kaže da on ima 5 osmjeha.....i sve što mu je rekla pogledajte na ovoj snimci....stvarno je prekrasno....


a sad, ovo je upućeno njemu:
1. jesi li znao da imaš 7 različitih osmjeha? jedan kad si vesel, jedan kad si s društvom, jedan kad si s obitelji, jedan kad se zezaš sa drugima, jedan kad ti je nešto stvarno smješno, jedan kad se smiješ iz pristojnosti i jedan kad pričaš samnom.
2. jesi li znao da sam zahvaljujući tebi po prvi put iz zadaćnice dobila 5?
3. jesi li znao da sam svaki put kada sam te vidjela osjetila sreću i radost u sebi.
znam, nisi znao.

U ovom će postu biti svega, stoga, oni koji žele čitati nek čitaju, koji neće..ne moraju...dakle..ovaj tjedan sam mislila da ću se ubit..majke mi...nemožeš vjerovat da se nekom živom biću toliko stvari može skupiti u jedno i onda se tog proteklog tjedna izdešavati još milijun i petsto sličnih..ujna mi je skoro ostala invalid..ukliještili su joj se živci, kičma ju je boljela, glava, bila je koma. Izgledala je ko živi mrtvac kad sam ja došla kod nje. Njen sin, željko nije znao kaj da radi više, kako da joj pomogne jer naši doktori su digli ruke od nje..i tako, njen sin (željko) naleti na jednog lika kaj je kiropraktičar i bioenergetičar. Oni nisu vjerovali u tu bioenergiju al ajd da probaju i to..nemaju šta izgubit..ovako će ujna umrijet...i ok, idu oni kod tog čovjeka u kutinu (nekih 40-tak km od nas)..dočekala ih je mala kućica bez ograde..ušli su unutra, sačekali i on je obavio to što je morao..oni kažu da se samo čulo pucanje kostiju i vrisak..i to je bilo to...krenuli su doma i ujna se dva puta srušila od bolova..došli su doma, pozvali hitnu i dali su joj inekciju protiv bolova...zaspala je..sve bilo u redu..sutradan oko dva sata, taj čovjek je ponovno došao i samo rukom prešao preko ujne..otišla je spavat..željkova žena je isto imala problema sa nekim živcom i pitala je njega i on joj je rekao da legne na kauč i na kauču joj je nešt radio, neznam ni ja i onda je morala leć na pod i doslovno je gazio po njoj..žena nije mogla prije dizat ruke a sad dobro da ne skače...kad ga je željko pitao koliko mu je dužan, on je odvratio i rekao ništa..rekao je kako on pomaže samo sirotinji a da ovi bogataši se mogu i sami liječiti...željko je onak ga samo pogledao i nagovarao ga da uzme nešto bar za gorivo...ne...nije htio...čovjek je došao u nekoj skromnoj jaknici, ima oko pedesetak godina i nebi uopće rekao da se time bavi...dok ostali koji se bave time, grabe hrpu love, on nije htio uzeti ni lipe...i nakon jako puno nagovaranja, on kaže da će uzeti 50 kn...eto toliko...a željko mu je turnuo 200 kn a da ni nezna....ipak, to što je napravio, nema to cijene ali ipak...neka čovjeku...bog će ga nagradit...ja želim da ga nagradi...neki dan, dođemo kod ujne nakon toga svega...spavala je, željko je bio kod nje..brinuo se da ne padne s kreveta ili nešto slično...i probudi se ona, gleda oko sebe..nije joj jasno gdje je...nije prepoznala ni mene, ni tatu, ni mamu...užas...al to je taj čovjek rekao da će se polako prisjećat...ništa ju ne boli što je najvažnije i počela je jesti a i to je dobro...od bolova i dehidracije bi prije par dana skoro umrla jer su to bili strašni bolovi i ništa nije mogla jesti....i ok, sad ćemo vidjet šta će dalje bit...nadam se d a će bit ok..samo sam još htjela napomenuti da tom čovjeku neznam kaj bi se moglo reć, poklonit jer to što je on do sada napravio za ljude je neviđeno..liječi one koji nemaju novaca za bolnice i ne želi primiti ni novčića..sad je u mojoj bivšoj župi i tamo liječi ljude iz siska..kaže da je bilo slučajeva koji su imali rak, leukemiju i da ih je liječio i rezultati su bili i više nego odlični..kažem, čovjek ne vjeruje dok ne vidi...rekao je samo da ne može ništa umjetnim dijelovima tijela kao što je npr kuk...a sve ostalo...ja ne mogu vjerovati...i eto sada, sirotinja a pomaže više nego neki bogataš..pa tko će drugi nego sirotinja..treba ga nagradit..itekako...čovjek je stvarno za svaku pohvalu...

I to prođe, ostali dio tjedna sam provela u razmišljanju..mama me ne pusti u aru na novu..razlog? voljela bi i ja znat..i dok me neki napadaju da 150 kn nije puno, ja neznam kako da na to odgovorim..moji novci? Ne upravljam ja svojim novcima..ponekad želim samo znati razlog zašto nešto ne smijem...mislim, nova godina je...o moj bože...sad kad pišem ovo i kad razmišljam o svemu, mislim da je bolje što ostajem doma jer će onda shvatiti da je pogriješila..ok, da mi kaže: čuj nemamo love..ok..nema problema..al ovak..mislim, ma ona je nerazumljiva..

Treće kaj se desilo tog tjedna..brat mi je otišao na more al sa osobom koju moja mama ne podnosi pa....bilo je dernjave u kući samo zbog toga...mislim, kakve ja sad veze imam s tim? Dam se kladit da zbog toga ja ne smijem na novu...glup je, znam...i sad, di ću za novu? Neznam...briga me, rekla sam...ne smijem se živcirat...ma vraga, znam da hoću....već tri dana nisam pošteno jela....boli me trbuh od menge valjda al da ne mogu jest? Ja da ne mogu jest?...mislim...živciranje totalno....sad kad je brat na moru a ona radi, tata otišao po nju na posao..ja sjedim za kompom, slušam oasis i pišem ovo...malo je dugačko al jebe mi se...u pidžami sam i tako mi je najbolje...samo pokušavam shvatit, zašto, kako?...i dok se neki žale bezveze, ja ću se žalit samo jednoj jedinoj osobi koja zna sve o meni i koja donekle razumije mene a ne moju mamu jer ima i ona slične probleme doma..mislim, isto utječu na nju kao i na mene...iako sam rođena kao osoba kojoj nešto kroz jedno uho ide unutra a kroz drugo van, ipak se neke stvari dulje zadrže u meni....i ostanu...i ostat će vjerojatno dok se ne riješim svih tih tegoba....a to će bit kad ja navršim svoju osamnaestu i kad se odselim u zagreb i upišem bilo kakav fax samo da se maknem odavde....nađem si nekoga...i....

Take my photo off the wall
If it just won't sing for you
'Cause all that's left has gone away
And there's nothing there for you to prove

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
Oh well, it seems likes such fun
Until you lose what you had won

Give me back my point of view
'Cause I just can't think for you
I can hardly hear you say
What should I do, well you choose

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
Oh well, it seems likes such fun
Until you lose what you had won

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
A fool of everyone
A fool of everyone

Take my photo off the wall
If it just won't sing for you
'Cause all that's left has gone away
And there's nothing there for you to do

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
Oh well, it seems likes such fun
Until you lose what you had won

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
A fool of everyone
A fool of everyone



Nebo-Connect...

ja obožavam ovu pjesmu al nikak ne mogu nać lirycse...pa poslušajte...sam da kažem, spot je sniman na Z1 tv..to je kul televizija..a svaki dan u 11 do 1 ujtro imate emisiju INDEX....i to je zakon...vode ju onaj leon iz zabranjene ljubavi..bivši glumac, ivan i jasen (meni najdraži)...pogledajte, smiješni su....
ak vam smeta ova pjesma u pozadini sam stisnite kad se blog učita ovaj x gore na alatnoj treci pokraj refresha..ajde, sretna vam nova!

ja i buraz idemo kod ujaka u glinu i on se sjeti da navratimo u gorama kod pepe..neki lik kaj je radio s njim u domu u petrinji..i sad, uđemo mi u kuću, upoznamo se sa svima..on ima kćer i mlađeg sina....dooooobar sin :) ugl, on se zove Marko (čini mi se) a prezivaju se Telar...i sad ja znam onak da sam već negdje čula za to prezime al neznam gdje....zekamo se, smijemo, pričamo i tak..lik se lijepo smije..simpa je..al fakat....mi nikak krenut doma....i ništ, napokon se udostojimo, nakon nekih sat i pol ustat iz stolca i krenut kod ujaka..odemo se obut i meni taj (marko) onak pridrži jaknu da se obučem..ja ostala paf..mislim, rijetki to danas naprave..ugl, i idemo mi NAPOKON kod ujaka, dođemo gore, ja pogledam na sat kad ono 20:20..netko misli na mene..ja niš..slučajnost..pogledam nakon sat vremena, 21:21..opet netko misli na mene..ja opet ništ..i nakon nekih opet sat vremena..opet pogledam na sat kad ono 23:23...ja onak...ajme majko... :) ugl, dođemo doma, ja sjednem na komp..a di drugdje..odem na net, odzvanja mi u glavi prezime telar i ništ, upišem na googlu i izlista mi bubašev blog..ja odem na njegov blog i skužim da su oni u istom domu dok idu na fax....a ja bubaša znam pa ;) ....čudno jelda?....
sudbina....ehehe....a lik nije uopće loš...svidio mi se na prvi pogled....eheheheh :)

Ljudi...škola je gotova a danas se svašta lijepoga dogodilo...ovako..imali smo onu „aktivnost“ tajni prijatelj i izvukli smo prije nekih par tjedana onog koga ćemo darivat....ja sam izvukla moju dadu...samo da napomenem, pejić je dobio hulahopke i kvačice :) ....dolje sam hostala par slikica (neke smiješne, neke malo manje i tak)...od škole do busa...mene je za tajnu frendicu izvukao zdravko i dobila sam plave naushnice i plišanog pesu..odmah sam ga nazvala Pupsy..ja i on dolje na slici.... :)


..poslije smo mi koji idemo busom doma, pokupovali svatko po jednu milku pa smo ih degustirali :) ...zamislite klupu punu čokoladi...nemorate zamišljat, vidite:

Onda mi je malo pejić pozirao..koji zavodnik :) ....jebla te tava žarka....vidi ga dolje na slici:

Onda smo poslije ošli u bus, sjedila ja iza ko car sam da nisu bila ova dva luđaka..tonković i kiki..mali smolković...pošto mi je ostalo čokolade, dala sam njima.. (milka jogurt-preporučujem svima)....oni su tu čokoladu tak pošnjofali da nisu mogli disat...slika:
Prvo kiki....

Onda tonković:

Ond se kiki poslije jebo sa sjedalom, ja umrla od smijeha....upoznala sam pupsy-a sa Blankom i sa pol škole..on je bio glavni kuler danas... :) najzgodniji frajer....cure se trgale za njega..ma šta trgale...tukle... :)

I za kraj, šećerići na kraju, pupsy, ja i pejić..



E a sad moja reklama za zeleni čaj :)
Pažljivo promatrajte slike...eh, ja sam buduća smišljačica reklama...







Rođena za reklame, jelda? :)

No, woman, no cry;
No, woman, no cry;
No, woman, no cry;
No, woman, no cry.

Said - said - said: I remember when we used to sit
In the government yard in trenchtown,
Oba - obaserving the ’ypocrites
As they would mingle with the good people we meet.
Good friends we have, oh, good friends we’ve lost
Along the way.
In this great future, you can’t forget your past;
So dry your tears, I seh.

No, woman, no cry;
No, woman, no cry.
’ere, little darlin’, don’t shed no tears:
No, woman, no cry.

Said - said - said: I remember when-a we used to sit
In the government yard in trenchtown.
And then georgie would make the fire lights,
As it was logwood burnin’ through the nights.
Then we would cook cornmeal porridge,
Of which I’ll share with you;
My feet is my only carriage,
So I’ve got to push on through.
But while I’m gone, I mean:
Everything’s gonna be all right!
Everything’s gonna be all right!
Everything’s gonna be all right!
Everything’s gonna be all right!
I said, everything’s gonna be all right-a!
Everything’s gonna be all right!
Everything’s gonna be all right, now!
Everything’s gonna be all right!

So, woman, no cry;
No - no, woman - woman, no cry.
Woman, little sister, don’t shed no tears;
No, woman, no cry.

I remember when we used to sit
In the government yard in trenchtown.
And then georgie would make the fire lights,
As it was logwood burnin’ through the nights.
Then we would cook cornmeal porridge,
Of which I’ll share with you;
My feet is my only carriage,
So I’ve got to push on through.
But while I’m gone:

No, woman, no cry;
No, woman, no cry.
Woman, little darlin’, say don’t shed no tears;
No, woman, no cry.

Eh! (little darlin’, don’t shed no tears!
No, woman, no cry.
Little sister, don’t shed no tears!
No, woman, no cry

TRENUTCI
29.10.2005.
Jedinoj mojoj

I ostali su samo trenutci uhvaćeni u objektiv mojih sjećanja. Trenutci koji će me pratiti kroz vječnost… Trenutci koji se kao mreže isprepliću do beskraja. I koliko god se trudio zaboraviti, krenuti dalje, jedan dio mene potajice to ne želi. Zaboraviti nju… U svakom mom pogledu, vidim njenu ljepotu, u svakoj pjesmi čujem melodiju njezinog bića, u svakom dahu udišem njen opojan miris, u svakom dodiru osjećam njezinu prisutnost… Pitam se hoću li ikada zaboraviti. Zaboraviti moje nedosanjane snove… Ne! Nikada neću zaboraviti, često sa suzom na licu govorim sam sebi… I sve je ostalo tako nedorečeno, ljubav, osjećaji, pa čak i ove rečenice što pišem. Kako zaboraviti njezin pogled, njene oči koje su me sa sigurnošću gledale, dodire, usne koje su me ljubile, stapanje dva bića u jedno… Možda je sve to bila iluzija, samo način na koji sam ja gledao… Na ta pitanja nemam odgovora. Često se pitam je li moglo biti drugačije, bez patnje, boli i gorčine. I koju nam je ulogu sudbina namijenila na ovoj trnovitoj pozornici života? Je li moja uloga da ju bezgranično volim i da nikada ne zaboravim što smo imali, a uništili? To je vjerojatno moj križ koji sam osuđen nositi. Nije li to pakao na zemlji? Može li što biti gore os toga? Ne imati kamo usmjeriti svoje osjećaje… Toliko toga čuvam u sebi, toliko toga bih joj dao, ali snovi su i dalje ne dosanjali. Još uvijek se nečemu nadam, nečemu… Kada bih si bar mogao priznati čemu. Možda tome da će se naši snovi probuditi zajedno s proljetnim suncem u nekom ljepšem svijetu gdje ljubav vlada. Nažalost je stvarnost drukčija, ovaj svijet je jesen, zamalo pa zima, hladan i okrutan, daleko od očiju ljubavi. A što je zapravo ljubav i gdje je ona nestala? Je li to onaj osjećaj kada nekoga volimo i želimo ga kraj sebe unatoč svemu, kada smo spremni oprostiti sve, zaboraviti, ljubiti… Ne znam. Možda je ljubav samo mit kojemu se nadamo, ali ja taj mit uistinu osjećam, to je mit koji raste u meni i ne da se zatomiti. Toliko je pitanja za koje nemam odgovore… Možda jednoga dana shvatim kako sve funkcionira. Svijet, ljubav, ljude, sam sebe pa i nju! NJU! Dotada ću i dalje živjeti za trenutke koji su samo naši i koje mi nitko ne može oduzeti…

Autor: Danijel_M

aha znači..ovako je nastao jestrdej..bitlsi su nas zajebali..to je izvorno od bosanca... :)


a sada pjesma za jelenu.. he he.. od connecta- jebena.. e pjesma je kul! :)
slušajte samo riječi..ja sam umrla od smijeha...

i što ova pjesma govori? tko mi kaže koji je zaključak pjesme, dobije čunga lungu :)
pjesma je jeeeeeebeeeeenaaaaa.....

Zašto ovo pišem? Zato što vrijeme jako brzo prolazi i ma koliko se mi trudimo, zaboravimo neke stvari koje smo nekoć obožavali. Mi možemo samo moliti Boga da zaustavi trenutak u kojem možemo uživati vječnost. Pišem zato što nakon toliko vremena nisam pogledala još ni jednog. Iako sam si obećala da ću ga zaboraviti i nastaviti s njim kao prijatelj, ne mogu. Jednostavno sebi ne dopuštam da netko zauzme mjesto u mome srcu na kojem je nekoć bio on.. iako je to bio samo mali dio moga srca, ne znači da je nevažan. Neki će sigurno misliti da je sada lako govoriti ovdje o tome i da on neće to pročitati.. imate pravo, vjerojatno neće. Ne zato jer nezna za ovaj blog nego zato jer ne želi ovo čitati. A ako slučajno pročita, samo će pohvaliti post ne znajući da je pisano za njega dok mene stižu sjećanja. Sjećam se hodanja parkom dok je fontana pjevala s pticama. Kako su mi trnci izjedali tijelo u njegovoj blizini. Ne mogu reći da sam ga voljela toliko da bi se ubila zbog njega ali sa sigurnošću mogu reći da su bili prisutni neki osjećaji i to jaki i da bih mogla odmah staviti ruku u vatru za njega. Bila je lijepa noć, prohladna. Staro društo, samnom je sjedilo u parku. Sjećam se kako sam bila nestrpljiva te večeri. Sjećam se kako sam tada drhtila, ne od straha nego od onih osjećaja koje gajim prema njemu. Vidjela sam kako ide prema nama s rukama u đepovima. Obučen kao i uvijek, sportski. Frizura je bila kao i obično, nikada nisam vidjela nekoga sa lijepšim loknama. Bio je muško ali to mu je predivno stajalo. Bok Sanja- rekao je. trnci su se pojačavali. Počela sam drhtati. Bilo je zima. Društvo se razišlo i ostali smo skoro sami. Sjećam se njegove nervoze. Nismo se baš znali. Pokušaj da bude duhovit mu je uspjevao. Nasmijavao me. Smijali smo se dugo u noć. Napokon se ostvarivalo sve ono o čemu sam mjesecima sanjala. Trenutak s njim. Morala sam uskoro doma. Sutra si u gradu?- rekao je. Neznam, možda- odgovorila sam. Vidimo se- rekao je. Aha- odgovorila sam. Dok sam se opraštala od njega, hodala sam unatrag kao da ne želim da taj trenutak prestane. Kao da sam poželjela da kiša počne padati da se mogu izderati što osjećam prema njemu. Ni danas mi nije jasno koliko je zvijezda moralo umrijeti da bi te noći tako blistale. Nakon rastanka slijedio je onaj tipični ženski razgovor. Kako je bilo?- pitala me ona. Odlično!- uzviknula sam. Sviđa ti se?- rekla je. Aha (sa podsmjehom na licu)- rekla sam. Sutra ćeš mi pričati detalje. Vidim da si pod dojmom- rekla je. Nisam ništa odgovorila. Imala sam samo osjećaj da će mi srce iskočiti iz tijela od sreće i uzbuđenja. Ono drhtanje nije prestajalo. Pojavio se i neki čudan osjećaj u trbuhu. Leptirići možda, neznam. Došla sam doma, legla u krevet i shvatila što mi se zapravo taj dan dogodilo. Postala sam najsretnija osoba na svijetu. nakon toga sastanka, slijedilo ih je još, ali slučajnih. Par puta sam ga srela u gradu. sjećam se kako me je znao nasmijati svojim forama koje je malo tko kužio. Sjećam se kako je jedne večeri toliko žurio doma na wc i nije mogao ostati samnom. To me naprosto nasmijavalo. Bila sam tako sretna. Ubrzo se pripremala neka priredba u udruzi mladih na koju sam ja, naravno išla. On je bio tamo i morali smo razgovarati. Par dana prije toga rekla sam mu da mi se sviđa. Njegov komentar je bio onako, tajanstven ali nekako osuševljavajući. Mislim da mi se sviđaš- rekla sam. Aaa, srce mi se rastopilo- odgovorio je. tada sam se tako bojala kako će reagirati. Hoće me prihvatiti ili napustiti kao svi do sad. Nije. Prihvatio me. Kao što sam rekla, priredba. Sjedili smo u kutku prostorije dok su ostali gledali film. Toliko sam mu toga željela reći i bojala sam se da neću imati riječi za to. Ali rekla sam. Misli koje sam imala glavi, sve sam mu rekla. Tada je rekao ono što mi je dalo nade. Ja da ne želim biti s tobom, rekao bi ti to- rekao je. To mi je dalo zeleno svijetlo. Nedugo nakon toga, odaljio se od mene sve dok ga nisam pitala u čemu je problem. Saznala sam da su neki zli ljudi pokvarili svu moju sreću u samo par minuta. Ili je to istina što su mi rekli, ili su htjeli da ne budemo zajedno- rekao je. nisu htjeli da budemo zajedno..i uspjeli su u tome- rekla sam. Tada mi je nešto priznao. Sviđala si mi se, znaš? Bio sam zagrijan za tebe ali sada me je to prošlo. Jedan dio je zbog ovih glasina- rekao je. nisam znala što da na to kažem. Nastala je tišina. Nastavio je govoriti: Želim da ostanemo prijatelji, naravno, ako ti to želiš. Odgovorila sam: naravno..bilo mi je drago to smo bar to kada ne može biti više. Sve ono što sam poduzela da ta veza uspije i da sve bude savšeno je palo u vodu. Svi moji snovi i nadanja. Ostala su samo sjećanja. Da me danas pitate koji mi je najsretniji dan u životu, rekla bih da su to ti dani provedeni s njim bez razmišljanja. Što je ostalo? Uspomene, prekrasne uspomene koje nas vežu na neki nevidljivi i neraskidivi način, uspomene zbog kojih bi živjela za njega. Ostali su neki naši snovi, jedna pjesma na koju ću uvijek zadrhtati, ista ona koju mi je on dao da čujem po prvi puta.

“sjećaš li se lijepi grome moj.
Nekada je tlo pod nama pucalo.
Srce je u srcu kucalo.
Ma reci gdje je zapelo?

Sjećaš li se, lijepi grome moj
pila sam ti kišu sa ramena
još sam tvoja munja, oganj tvoj
udari opet, grome moj”

Izgleda da ipak sve priče ne završavaju sretno.. na kraj svake ipak ne piše: I tako su živjeli sretno do kraja života.. u ovoj nema happy enda.. jedina dobra stvar je što smo ostali prijatelji pa ta ista nada živi i dalje u meni..

Zagreb...što reći...išli smo u king kross i na zg velesajam...u king krosu sam umrla jer smo tražili mateji minicu i čizme i poludila sam s njom!..jedva smo našli...ond smo išli na zg velesajam...tam sam si kupila hajdukov šal! Ljudi! Hajdukov šalllll!!!!!! Ke sam happy... :) ...i dala sam 5 kn u dobrotvorne svrhe...znate onog lika kaj ide u kolicima po velesajmu i ima onog cuku kaj ga vodi...e, cuko je ležao na podu i ispred njega je bila kutija za priloge..na kutiji piše: BOK, JA SAM LAKI (il kak se već zove)..POMOZITE MI U AKCIJI PRIKUPLJANA NOVCA......UMILJAT SAM I DRAG I VOLIM SE MAZITI...ja kad sam to pročitala, stavila sam 5 kn i podragala sam ga...baš je slatki...labrador...i da...poslije se vraćali busom doma i bilo je tu svašt...kao prvo, nismo imali grijanje pa su nas zbog toga htjeli premjestit u drugi bus al mi nismo htjeli pa je samo moj razred bio gore na katu...pustili su narodnjake al ja baš to i ne volim al ipak smo svi plesali i zajebavali se...ond smo malo ležali odozada i matić počeo plesat meni u krilu i nekak se zajašio na mene i htjeo me zažvaljit...ja neznam jel bi se smijala jer nije niš popio il da vrištim da se makne od mene...majke ti...i ond mi je na kraju dao samo pusu u obraz...ala...čovječe...ond je htjeo ga tam izdrkat u busu...bože budale...mislim...ono...al ugl...ond je on zahvatio antonelu...e, to je najjače...uhvatio ju a on je ka neka mirna cura...onak počeli plesat...ala...al koji je to ples bio...ond smo svi počeli plesat, skakat po busu i pjevat: stara ljubaaaaaaaaaaaaaaaaaaaavvvv, jooošš je voooooooolllliiimmmm....još je vooooooollllliiiiimmmm kaoooooooo preeeeeeeeee....stara ljubav kako booooooliiiii....... e....ludilo brale...ja sam još pod dojmom...ond su neki zabrijali...i to...ehehe...e i daa, a zdravko odozada..mi pjevamo staru ljubav a on počne se derat: i da kunem i da molim to nebi bio jaaaaaaa....da glumim neke drame ne nikadaaaaaaaaa...ona stvar iz bb-a....ja sam pukla od smijeha...ehehehehehehehe...ma bilo je ludilo....ehehehe....hehehehe....gotovo :)

Prvo, u ovom postu bi se zahvalila mojim curama na razumijevanju..znaju one što..a kao drugo..moram vam isppričat doživljaje od danas..sad da ne zaboravim, išla sam s bratom po neke fotelje u moj stan i idemo mi natrag doma, fotelje iza a na radiu ona pjesma: kad si sretan..i ja i on počeli to pjevat..onda došao onaj dio: kad si sretan lupi nogama od pod..a ja i on počeli lupat nogama (u vožnji) a ljudi gledaju kaj kombi ide gore dolje..e, mi smo umrli od smijeha..ond, kak on ima T2 (a taj je kombi počeo s proizvodnjom u 80-im godinama), nemože potegnut više od 90 a na 100 bruji ko da su mu sve svjećice pregorile :) ..i mi onak se vozimo, penzionerski..nekih 70-80 i ko neki penzići pičimo uz brda..he he..da vam je to bilo vidjet...ehehe..jutros sam skoro rekla nekom liku: ej, bok, kako je? misleći da je to Matej..skejter..ugl, znat će on...ehehe..i da, išla sa busom u 7:20..u školi je bilo..eh...reći ću samo jednu riječ: njemački..taj predmet je zakon ne zbog samog predmeta neg profesor..eh, on je zakon..ehehe..on meni htio dat 2 za kraj a ja njemu dosađivala ko luđakinja da mi da 3..ond me pitao da čitam a ajd to i donekle znam jer inače o njemačkom nemam pojma :) ..i nekak jedva on meni veli: dobro...al to ti je trojka na kredit...ja onak: ma dobro...a mutavi pejić podjebava i stalno govori: nemojte joj dat..nema pojma..ja imam pojma za razliku od nje a kad mu nešto kaže na njemačkom, bulji ko tele u šarena vrata i sam kaže: ja ja...he he :) ...i za mateu..htio joj dat 4 a ja idem njega nagovorit da joj da 5...i sad ja... : a profesore..ona nama uvijek objašnjava zadaće kad neznamo, sve zna, najbolja je u razredu, najviše se trudi....i kad sam ja to napokon završila, on onak jadan: ma evo joj 5...nije više znao jadan di mu je guzica a di glava...sveg smo ga zbunili...ehehe...i da, ovog iz vjeronauka smo ispitivali o tome jel životinje imaju dušu..a on poludio..uvijek izbjegavao to pitanje tak da nismo dobili odgovor...ehehe...ja znam da imaju...hehe..i da, darija ga pita: a zašt životinje nemaju dušu a filetić kaže: a zašto blagajnica hoće ići na more??..mi smo crkli od smijeha....hehehe...i ond pod engleskim..ja budala niš nisam učila i sad ide ona mene pitat a ja muljam sam da nije u meni...i dobijem nekak jedva 2 i 1...mora ona jedan dopisat...al nema veze...glavno da nije samo 1.... :) ...i onda mi pejić rekao da sam najlađa cura u razredu u faci....ja onak: aaaaa ofkej... i veli da smo ja i on ko danijel i yameici (il kak se već piše)...kaže da se ko oni stalno svađamo, mirimo, ljubimo...ovo ono...a jebiga...od tog se prijateljstvo valjda sastoji....e i da, di ćete slavit novu? Ja idem u glinu u Aru...ide tko samnom i mojim društvom? :) zagarantirana zabava...ulaz: 150 kn... dobijete 5 bonova za piće kakvo hoćete i sendvić...

A sad tema koje bi se dotakla danas...
Negdje sam čula da su cure za jednu noć samo za zabavu a mirnije cure, cure za vječnost..malo sam razmišljala o tome i zapravo došla do svog vlastitog mišljenja. Ja dijelim cure na 2 skupine: 1. za jednu noć, 2. za duže veze. U ovu prvu skupinu spadaju kurve i one koje pokušavaju to biti.. u drugu skupinu spadaju one koje zaista jesu dobre i one koje to pokušavaju biti tj glume..e sad, kako znati koja spada u koju skupinu?..hm..ja mislim ovako...ove za jednu noć, kurve, to se lako razaznaje..to ne moram objašnjavat.. ove koje pokušavaju biti kurve, vidi se na njima kakve poze slažu.npr, guzica van, trbuh nutra, sise van i to..vidi se na njima da pokušavaju to biti.. u ovoj drugoj skupini neke znaju i zagarat..al gadno zavarat..one koje su stvarno dobre..vidiš na njima da su dobre..jednostavno vidiš..kao na meni npr..he he.. :) ..a ove koje pokušavaju biti dobre, hm...ja mislim da ih kad tad jezik izda..kaže prije nego što to pamet dopusti..što one sve žele od dečka? Žele da bude duhovit, da priča gluposti, da bude potpora kad treba i to...al nekad ima slučajeva kada ne žele sve to...e to ja neznam objasnit jer je meni to suludo i buni me..i to jako..zapravo, imaju zacrtano kako on mora izgledat i na kraju im to ne paše..dakle, dragi dečki, to vam neznam kak i zašt..jedini razlog zašto nekad poželim da me ne zajebavaju je dan kad sam u kurcu..jedino to...a sad ove druge, neznam..ponekat mislim da nemam dosta ženskih kromosoma :) ..nekak, izvana sam žensko al iznutra sam skoro pa muško..čak kao mala nisam ni barbike voljela..eh...i tako...i sd zaključak iz svega toga: dragi dečki, kad dobijete curu tj kad je nađete, najebali ste..ehehe..il ćete nać neku glupu a lijepu al ne kažem, ima onih koje imaju obje kvalitete al rijetko...npr ja nisam ni lijepa ni pametna..jebga, ja sam nosila kišobran kad je bog djelio pamet..a kaj ćeš..i da..il ćete dobit neku kurvu pa ćete bit bože sačuvaj jer čini mi se da vam viagra neće ni trebat..mislim..al nije ni to zdravo :) ....ehehe...da....to bi bilo to...ajde...stej kul..ehehe....

Danas je bio fenomenalan dan.tako sam bila ponosna na sebe, na svoj razred.znate kak je sad ona akcija 1000 radosti il kak već i svatko mora nešto donesti kako bi se sastavio paket za one koji nemaju..ja sam se tako uživila u to da je to nešto strašno.otišla sam na tavan i stvari koje su nekoć bile moje, dala sam dječici.našla sam svoje stare, crne, nalakirane cipelice, lijepo ih sredila, izglancala i stavila u kutijicu.također sam pronašla i neku vesticu i majcu za curicu i dok sam to pakirala, zamišljala sam kako će ta curica biti sretna kada to vidi.odmah sam vidjela osmjeh na njenom licu.prekrasno.na to sam još nadodala slatkiša i sve to stavila u jednu veliku vrećicu.kad sam došla u školu, taj sjaj u svačijim očima.ah.bila sam sretna.kada smo vidjeli što smo sve donesli, bili smo svi presretni.bilo je tu ulja,šećera,soka,robe,obuće,sredstava za higijenu,pudinga u prahu..svega.sve smo to raspodjelili u 4 kutije.najviše smo nakupili u školi.poslije smo nas par to zamatali i baš smo se potrudili da bude lijepo.ja sam čak ostala do pol 3 a ovi neki su otišli na bus u pol 2.samo se ljutim na našu rasku jer nas nije ni jednom pohvalila neg je sam rekla: a kako krasno a ona ništa nije donesla.mislim.nama petrinjcima je bilo lako kao teglit te vreće sve do gline u busu? E pa nije.al ipak jesmo jer nam je stalo do tih obitelji koji nemaju ništa i taj naš paket im uljepša Božić.onda smo išli kitit bor i kupili smo neke plave kuglice a raska opet nije niš dala al neka.vratit će joj se to.stavili smo lampice i meni je prekrasno izgledao.e a najjače mi je jer su dečki iz našeg razreda bili zaduženi za bor a oni su ga ubrali, zamislite gdje....na groblju...budale... :) mislim stvarno.al ok, nema veze.imamo uklet bor :) i tako, danas je bilo ok al nisam jedan dio dana bila baš naj pa...

malo sam razmišljala i shvatila kako ja nemam baš pravih prijatelja.al baš onih pravih kojima mogu odletit kad hoću,koji će me utješit iako je stotina ljudi pokraj nas, iako svi bulje u nas.onako.znate.to mi fali.da.to mi fali.sama sam.

Ovo pišem inspirirana jednom ženskom ili bolje rečeno, grupicom koja je bila u gradu u subotu. Ovako, ženska se obukla ko da je vani 100 stupnjeva jebote. Na sebi je imala neki minjak, neku dekoltiranu majcu i prek toga neku jaaaako tanku majčicu. U ruci joj cigareta, poza ko Nives Celzius (ono znate, sise van, ramena ravno, trbuh nutra)..pokraj nje još par takvih ženski. Ko klonovi, jebo te život. Sve iste. Jel si to možete zamislit? Ne mogu ih nazvat kurvama jer bi to bilo vrijeđanje al ipak, procjenite sami. I ja se sad pitam, gdje su svi dečki nestali. Mislim, još se pitam.. većina je sigurno zbarila tak neke ženske jer on je kul ak ima tak neku žensku u dopičnjaku. Šta bi ja sad trebala? Tak se „spičkat“ (prosto rečeno) i onda bi tek nekog našla? Onda bi se nekom svidjela? Ja još nisam srela nikoga tko je rekao da cijeni osobu iznutra. Onakva kakva je. Mislim, nije mi jasno kakve netko koristi ima od te ženske?.. pojebe ju jedan vikend i kaj onda. Sutradan se probudi pored nje i preplaši se jer ju vidi kak izgleda bez sve te šminke.. bez šminke ona je.....nešto najružnije kaj si ikada vidio. To je samo primjer. Ne kažem da su sve ružne. I šta onda oni vide u tome? Jel to samo za jeftinu zabavu il kaj? I onda kad čujem nekog da cijeni psihičku stranu kod nekog, naravno pod uvijetom da na nešto liči, pitam se..pod šta ja tu sad spadam? Ponekad imam osjećaj da se ja ne mogu mjerit sa tim svim fuficama koje misle samo na sebe i znaju dobro odmjerit kad treba i kad ne treba. Ponekad pomislim da im nisam ni do koljena jer fakat neznaš više šta da napraviš, kak da postupiš. Do sada nisam imala ni jednu poštenu vezu. Sve je to bilo u prolazu. S nekima sam mogla nešto imati ali nisam jer je to trebalo biti jer je to tada bilo „in“ a ja ne želim da ja budem nečiji predmet.. primjer kak ja gledam jel mi se neki dečko sviđa..ovak. meni se na nekome svidi sitnica. Al doslovno, sitnica. Na dosta njih mi se svidjela kosa jer inače volim tipove sa malko dužom kosicom. Na masu njih su mi se svidjele oči i njihov humor te njihova otvorenost..komunikativnost. eto, to su male stvari ali meni dovoljne kako bi mi se netko svidio. Žao mi je što sa tim osobama nije bilo ništa iz totalno glupih razloga al nema veze. Jednom sam čak naletila na homića a da to nisam ni skužila. Znam da ćete se sad puknut smijat al jebiga, takve sam sreće. I još nešto, razlika u godinama. Jel to kod vas predstavlja kakav problem? Ako je netko recimo stariji il mlađi..godinu, dvije. Meni to baš i ne predstavlja neki problem ako mi se ta osoba na prvi tren svidi. Al glupo mi kad drugi osuđuju nekoga na temelju toga. Dosta sad mene, da čujemo vas..

Somewhere over the rainbow
Way up high
There's a land that I heard of
Once in a lullaby

Somewhere over the rainbow
Skies are blue
And the dreams that you dare to dream
Really do come true

Some day I'll wish upon a star
And wake up where the clouds are far behind me
Where troubles melt like lemondrops
Away above the chimney tops
That's where you'll find me

Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly
Birds fly over the rainbow
Why then, oh why can't I?
Some day I'll wish upon a star
And wake up where the clouds are far behind me
Where troubles melt like lemondrops
Away above the chimney tops
That's where you'll find me

Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly
Birds fly over the rainbow
Why then, oh why can't I?

If happy little bluebirds fly
Beyond the rainbow
Why, oh why can't I?



sad jedan članak..meni jako dobar..

"Svi smo mi lijepi, inteligentni i savršeni
Na početku bih željela napomenuti da sam osoba svog stava; ne povodim se za svjetskim predrasudama. Kao primjer, spomenut ću da sam rockerica koja ima odlične ocjene. Nije li to malo čudno? Kao, rockeri su inače budale, neinteligentni ljudi masne kose, prljave odjeće, narkomani... To je, naravno, tek predrasuda koju su ljudi stvorili na temelju onih koji su živjeli od rocka, a umrli od droge. Jim Morrison, John Lennon, Janis Joplin... ''Svi su oni tek utopisti, osjetljivi pjesnici zaluđeni idealnim svijetom u kojem vladaju mir i zajedništvo - a skrivaju se iza maske sexa, droge i rocka.''

Poanta svega toga je da nitko ne bi smio slijediti ono što im je svijet ''zapovijedio'' da slijede. Svatko bi trebao biti slobodan maštati i zamišljati ono što bi htio postići - tko nam to može zabraniti? A ako se jednog dana pruži prilika da svoje snove i ostvarimo, zašto je propustiti? Da nas, možda, ljudi ne bi krivo gledali? Da ljudi ne bi stvorili pogrešno mišljenje o nama?

Ne. Život je prekratak i prepun mogućnosti da bismo se zamarali tuđim mišljenjem. Bitno je što svatko misli o sebi i, eventualno, mišljenje osoba do kojih nam je stalo i kojima je stalo do nas. Ako ja želim slušati Metallicu i usto ne razmišljati o samoubojstvu – zašto ne bih?!

Slobodna sam, kao što je slobodna svaka druga osoba koja ne dopušta da je drugi zatvore u kavez i odrede joj što će i kako će cijeloga života.

Isto tako, mnogi od nas nisu prihvaćeni. I, naravno, mislimo da je problem u nama. Mislimo da se mi moramo promijeniti. Ma, molim vas. To su izmišljotine. Nitko se ne treba mijenjati. Čak ni Hitler (da je živ i da ima priliku). Samo moramo izvući ono najbolje iz sebe. Nekima ne ide škola, ali to ne znači da su glupi i nesposobni, jednostavno ne vide razlog zašto nešto računati ako to umjesto nas može učiniti kalkulator? Ali zato oni znaju plesati, crtati, pjevati, pisati, raspravljati, šivati, dizajnirati...

Takvi ljudi ne bi smjeli dopustiti da se njihov talent (ili talenti) zaguše. Bez obzira što drugi rekli, to NIJE bespotrebno. Dapače, ako se bavimo onim što nas čini sretnima, život je ljepši i zabavniji. Svi smo jedinstveni, svi smo posebni i to nas veže. Također svi dobijemo priliku da sami odredimo svoje JA. U takvim slučajevima ničije, ali uistinu NIČIJE mišljenje nije važno osim našega. Ako poslušamo nekoga, a u dubini srca znamo da to nismo smjeli učiniti, automatski gubimo samopouzdanje. Bit života je postići samoostvarenje i biti sretan, što se ne može postići preko noći. Probajte svaki dan učiniti neku malu sitnicu koja vas uveseljava - život je odmah ljepši.

Nemojte previše razmišljati o tome što želite - sve to dolazi samo od sebe iz srca. Isto tako, zadajte si neki tjedni, mjesečni ili godišnji cilj. Prestanite pušiti, smršavite, udebljajte se, skupite novce za one skupe Diesel hlače koje vam stoje tako fenomenalno, prijavite se za tečaj francuskog jezika ili osvojite glavnog frajera u gradu...

Svatko to može, stvar je samo u vjerovanju u samog sebe i svoje sposobnosti. Svi smo mi lijepi, inteligentni i savršeni. Ali svatko na svoj način, naravno."

a sad moj dodatak....

Svi smo mi različiti
Različitima nas čine naši pogledi na svijet oko nas. Većina nas razmišlja drugačije od drugih. Ne cijenimo iste stvari isto, nisu nam iste stvari zanimljive, imamo različite vizije što je lijepo. Svi smo mi ustvari jedinstveni. Ne postoji osoba na ovom svijetu koja izgleda kao ti, koja misli kao ti jer u tom slučaju bi to bila ti.

Mi možemo naći sličnosti između sebe i nekog drugoga, no možemo naći i nešto različito. Pogledajmo na primjer naše najbolje prijatelje. Kod njih sigurno možemo naći puno stvari koje nam se sviđaju jer u protivnom nam ne bi bili najbolji prijatelji, no priznajmo da ima stvari koje nam na njima smeta. Vjerojatno i njima smeta nešto kod nas, no svi mi moramo prihvatiti ljude oko sebe kakvi oni ustvari jesu. Prihvaćanjem ljudi oko sebe upravo znači da prihvaćamo to što smo različiti.

Upravo u toj različitosti je ljepota svih osoba i stvari koje nas okružuju. Kad bi mi svi bili isti, kad bi nas sve zanimale iste stvari, tada bi sve što nas okružuje bilo jednoliko i dosadno. Tada ne bi imali što otkrivati, što smatrati čudnim, lijepim. Sve bi bilo tako jednostavno i ne zanimljivo. Upravo je to razlog zbog kojeg smo svi mi različiti. Ponekad zbog te različitosti se osjećamo usamljeno, neshvaćeno. No da li bi bilo zanimljivo kada bi netko uvijek znao što misliš, kako se osjećaš? Sigurno da u nekim situacijama bi, no onda uopće ne bi bilo potrebe za razgovorom jer svi bi znali sve o jedni o drugima. To bi bilo užasno. Tada bili puno usamljeniji nego što se ponekad osjećamo.

Različitost ljudi je nešto stvarno predivno i upravo zbog toga moramo prihvatiti sve ljude oko sebe onakvima kakvi to oni ustvari i jesu sa svim njihovim manama i vrlinama. Svi smo mi međusobno različitii svi smo mi sami za sebe jedinstveni i savršeni. Mi smo onakvi kakvi smo upravo trebali i biti. A prvenstveno smo trebali biti različiti. Pa počnimo prihvaćati druge oko sebe jer pomoću njih možemo otkriti puno zanimljivih stvari koje sami ne bi možda mogli i to upravo zbog naše različitosti.

P.S: malo božićnog ugođaja..stavila sam pjesmicu na blog..all I want.....malo veselja..da nisu svi depresivni..stoga..odvalite zvučnike do kraja i zapjevajte... :)

Započinjem novi list.pokušavam izbaciti sve misli iz sebe.pokušavam se izraziti.nitko me ne razumije.malo pažnje.malo razumijevanja.malo.malo.tvrda sam osoba.inače ne plačem često.danas mi se to dogodilo.pukla sam.ne mogu.nisam depresivac.nisam kao drugi koji seru o tome da imaju probleme.teško je.teško je odrasti.jako teško.i dok pokušavam naći mir duboko u sebi.ne mogu.danas, na satu vjeronauka smo pričali o praznovjerju, magiji i tako te o tome dali vjerujemo u nešto nadnaravno.pitala sam profesora zašto kada idem sama u mraku, mislim da me netko prati, da je netko iza mene.on je rekao da se bojim svoje sjene a ne smijemo se bojati nje..ona je odraz nas..otkud meni taj strah, neznam ali jednostavno se bojim.ima toliko razloga zbog kojih sam nesretna.trenutno.ne želim da mi itko pruža riječi utjehe ako mu nije stalo.želim to čuti samo od onih koji to zaista misle.čula sam negdje nedavno da onaj kome nije jednostavno u početku života, poslije će mu krenuti na bolje.neznam jel to istina ali neznam baš da vjerujem u to.iako konstantno pokušavam pronaći bar onaj mali trunak sreće zbog kojeg bi se mogla nasmijati i zaboraviti na sve te probleme.iako...danas sam saznala da mi je ujna u bolnici.tu ženu tako volim i poštujem da mi je bilo krivo kad sam čula.išla sam joj u posjet i kada sam vidjela sve one bespomoćne bakice kako leže na svojim krevetima, neznam..bilo mi je žao..jedna me bakica zamolila da joj natočim vode i otvorim namaz.napravila sam to i osjetila sam takvu toplinu oko srca kad sam ju vidjela kako uživa u večeri i blago se smješka.bojim se na ovaj blog pisati baš sve jer bi neki poznanici mogli počet ispitivati i gušit me s pitanjima na koja ja nemam odgovor ili ga ne želim dati..bar ne još..večeras sam bila na odjelu gdje sam ležala prije dvije godine i još uvijek posjećujem tete koje su se brinule o meni dok mi je bilo najgore.sad ćete sigurno misliti da muljam bezveze.al nema veze.briga me.kada sam pričala mojim bliskim prijeteljima da kada sam bila na rubu života i smrti, da sam osjetila boga i da vjerujem da me baš on spasio, kažu da pretjerujem.nije istina, ja znam što sam i kako osjetila, vjerovala.znam.zahvaljujem bogu što me ostavio da doživim sve čari života.dobre ili loše.zahvalna sam što mi je dopustio da doživim taj slatko gorki tinejđerski život.zahvalna sam što je imao vjeru u mene.zahvalna sam što mi je dao hrabrosti kada sam ju trebala.hvala mu.nedam se.upravo zbog toga se nedam.iako neke osobe znaju da su me mogle izgubiti, sada je sve po starom.nije bitno.u svojoj vlastitoj kući se osjećam kao zarobljenik.pogotovo...ma neću ništa spominjat.koga bude zanimalo, saznat će.u školi se smijem, normalno sve ali kad dođem kući, zna se zašto, ne osjećam se najbolje.ne volim to.ne volim taj osjećaj.zašto to mora biti tako? Al ja se ne predajem.ne još.ne predajem se.znam da me bog nije uzeo k sebi jer imam vjerojatno neku misiju za obaviti na ovome svijetu.a dok to ne napravim, nema me na onom drugom.kada dosegnem vrhunac uspjeha na ovome svijetu, prebacujem se na onaj.nadam se, raj.

Ponekad je tako teško biti normalan, ostati vjeran sebi i učiniti ono što je za tebe najbolje. U zadnje vrijeme jako to osjećam na svojoj koži. Svi od mene nešto očekuju, vrše pritisak na mene sa svih strana, osjećam se kao da će mi glava eksplodirati i kako me skoro nitko na ovom svjetu ne razumije.

Danas se od nas općenito tako puno traži, bilo da je to od strane roditelja, profesora, prijatelja, osobe s kojom si u vezi. Svi nešto hoće a nitko te ne pita što ti želiš i koliko još možeš podnijeti. Ne znam, ponekad se osjećam tako usamljeno, svakodnevno sam okružena mnoštvom ljudi, ali čini mi se kao da on crpe iz mene toliko, trenutačno i previše.

Sve je došlo do te mjere da sam sada na rubu, došla sam do granice koju je lako prijeći, tako je lako “puknuti”, ali ako to učinim sve spoznaje koje ljudi imaju o meni neće više značiti ništa. Zar je tako puno tražiti samo malo vremena za sebe? Ljudima se ne čini loše kada imaju jedan zahtjev, jednu želju koju bi im trebali ispuniti, no čini se da nitko ne razmišlja o tome da kada svaka od 20 osoba, ma ajde neka to bude samo i 5 zatraži jednu stvar od tebe, kada to sve zbrojiš ispadne previše.


Dan ima samo 24 sata, a trenutno meni ne bi bilo dovoljno ni da ih ima 100. Čini mi se da se gubim, da nestajem u mnoštvu glasova, da moj postaje sve tiši, sve nebitniji. Ne mogu reći koji mi zahtjevi najteže padaju, možda svi podjednako, no neke mogu zanemariti (barem za sada), ali neke ne.


Što učiniti s ljudima kojima sam ja sve, koji žive da bi meni osigurali bolji život? Njima jednostavno ne mogu reći koliko mi je teško, ili pak ako i kažem razumiju me ali samo za par sati, onda se stvari opet vraćaju na staro, a ja pišem ovo dok mi se oči natapaju suzama. Teško je biti mlad, ali još teže je odrastati, mijenjati se dok te drugi vuku natrag. Teško je kada te ne mogu prihvatiti takvog kakav jesi, nego te mijenjaju po svojoj želji. Teško mi je, sigurno će mi i teško biti još neko vrijeme, no znam da nisam jedina s tim problemom.

Nažalost sve nas je više takvih, koji pucamo pod svakodnevnim pritiscima koji prelaze preko naših leđa, koji se gomilaju i zbog koji postaje teško ići dalje. Inače sam ultra pozitivna osoba, no danas, jednostavno sam umorna, umorna od toga da budem stijena, da svi koračaju preko mene. Lako je reći bori se za sebe, reci ovom, onom što nije u redu, ali ponekad to ništa ne promijeni, jer ako i kažeš možda je poslije samo i gore. Povrijediš ljude do kojih ti je stalo, zato ja radije patim nego da to učinim. Pokušavam se rasteretiti na stranama na kojima to nije toliko bolno, ili pak kod ljudi za koje mislim da bi me mogli probati razumijeti.


Ne znam kako će to sve završiti no i dalje ću se truditi ostajati iza te granice, pokušavat ću se od nje svaki dan pomalo udaljavati, ići korak po korak. U životu treba postaviti ciljeve oni te i guraju naprijed, zbog njih se veseliš mnoštvu stvari. Za mene su osobno najljepši trenuci oni spontani,jedino to me drži živom, jer, planiranjem svakog pokreta gubi se čarolija života. Najbolje je uživati u malim stvarima, ne očekivati cijeli svijet jer se tako teže razočaraš u životu i svaki ti je dan bolji, puno te više stvari može pozitivno iznenaditi. Ostavljam vas s tom mišlju i s stihovima dvije meni jako drage pjesme koje mi zaista pomažu u ovakvim trenucima.

Stay strong!

There's a hero
If you look inside your heart
You don't have to be afraid of what you are
There's an answer if you reach in to your soul
And the sorrow that you know will melt away
And then a hero comes along with the strenght to carry on
And you cast your fears aside and you know you can survive
So when you feel like hope is gone
Look inside you and be strong
And you'll finally see the truth that a hero lies in you!

Mariah Carey – Hero

I can’t stand to fly
I’m not that naive
I’m just out to find
The better part of me
I’m more than a bird…I’m more than a plane
More than some pretty face beside a train
It’s not easy to be me
Wish that I could cry
Fall upon my knees
Find a way to lie
About a home I’ll never see
It may sound absurd…but don’t be naive
Even Heroes have the right to bleed
I may be disturbed…but won’t you concede
Even Heroes have the right to dream
It’s not easy to be me
Up, up and away…away from me
It’s all right…You can all sleep sound tonight
I’m not crazy…or anything…
I can’t stand to fly
I’m not that naive
Men weren’t meant to ride
With clouds between their knees
I’m only a man in a silly red sheet
Digging for kryptonite on this one way street
Only a man in a funny red sheet
Looking for special things inside of me
It’s not easy to be me.

Five for Fighting - Superman (It's Not Easy)

Ovo je spot od reptilie od the strokesa..aj lajk dis song...aj lak it velka mačka :) ...
Pogledajte...