*Nemoj biti ničiji stih. Ti si cijela poezija..* (Irish coffe!)

Ako želiš, zamisli da pjevam ti o nečem drugom
O nečem što si već odavno možda htjela čuti
O ljubavi što traje cijeli život
O vjernosti, o braku i o sreći
Odnosu gdje nikad ništa ne pokvari netko treći.

Ja nikad nisam znao pisat ljubavne romane
Jer draže mi je ono što u dvije-tri riječi stane
I zato me ne gledaj tako i ne zijevaj
Znam da ti je dosadna, al' ipak sa mnom pjevaj.

Običnu ljubavnu pjesmu, običnu ljubavnu stvar
Što kraja nema, a ni početka
Običnu ljubavnu stvar.

Ja znam da ova pjesma neće nikada promijenit svijet
I isto tako znam da od nje ljudi neće živjet bolje
Al' možda ipak nekom bit će draga
I sigurno zabraniti je nitko neće
Jer u njoj nema ništa što na neku drugu stranu
skreće.

Odavno već nestali su naši ulični heroji
Svako gleda svoje, svako tjera svoje, svak se boji

I zato me ne gledaj tako i ne zijevaj
Znam da ti je dosadna, al'' ipak sa mnom pjevaj.

Običnu ljubavnu pjesmu, običnu ljubavnu stvar
Što kraja nema, a ni početka
Običnu ljubavnu stvar

Romanca u ponedjeljak
Ne sjećam se koji je dan bio. Možda petak, subota, a možda ponedjeljak. Padala je kiša. Bila je noć. Moja ljubav žurila se cestom dok sam ja kisnuo pijan na klupi u parku. Nismo živjeli u istom gradu i to što sam je vidio može se opisati jedino kao čudo. Nosila je kišobran duginih boja, a lampe s ulice osvjetljavale su posebnu nju. Oko mene je ležalo nekoliko ispijenih boca koje se zbog mraka nisu niti vidjele. Čudo je bilo što smo se susreli u istom gradu, ali je još veće čudo – slučajnost, sudbina ili kako hoćete – bilo to što sam je u pijanom stanju u kakvom sam bio i po mraku kakav je bio, uopće prepoznao. Poznajemo se od djetinjstva i dugo sam vremena odugovlačio povjeriti joj svoje osjećaje. Bio sam u nju ludo zaljubljen. Možda joj ona ljubavna pisma ne bih nikad slao da nas autobus kojim smo kasnije putovali u srednju školu nije spojio zajedno. Rekla je da se ne može smatrati pravim muškarcem onaj koji se niti jednom u životu nije napio i ja sam zato počeo piti. Imala je naviku nekoliko puta dnevno kihnuti, a ja namjerno kihnem svaki put kad je se sjetim, ili je se sjetim kad kihnem. Obećao sam si da ću joj ostati vjeran i neću voljeti niti jednu drugu ženu makar ona bila daleko od mene. Jedno vrijeme smo bili zajedno, ali ona je željela ostati samo dobar prijatelj. Ja sam se složio s njom i povukao se. Jednom prilikom poslala mi je milenijski test Dalaj Lame u kojem sam trebao naučiti više o sebi i drugima. Na kraju sam mogao zaželjeti jednu želju, a ja sam poželio da ju ponovno vidim i da budemo zajedno. Želja će mi se ostvariti u ponedjeljak jer je to moj sretan dan, poručio je na kraju testa Dalaj Lama.

Bila je večer, ja mrtav pijan, a ona je prolazila pokraj mene. Jelena!, povikao sam. Okrenula se i zagledala u mrak, u klupu na kojoj sam sjedio. Zazvao sam je još jednom i počela je koracati prema meni. Kad se približila toliko da me je prepoznala, začudila se. Nije znala da sam napustio studij, da sam pobjegao od kuće. Ja joj to nisam htio objašnjavati. Voliš li me?, zapitao sam ju, a ona je ostala bez riječi suočena sa situacijom pred sobom. Ako jednom pijancu kaže da ga ne voli, neće biti isto kao dok je to prije implicirala svojim prijateljskim gestama. Još uvijek je bila lijepa. Pustila je kišobran da padne na pod, spustila se do moje pognute glave i zagrlila me. Moja je ruka ostala zalijepljena za flašu, a drugom sam se držao za klupu. Poljubila me na, ali nisam odgovorio. Preplašila me, bio mi je to prvi poljubac. Ustala je, okrenula se i bez riječi otišla. Ostavila mi je kišobran.

Je li to bila ta romanca o kojoj mi je pričao test Dalaj Lame? Je li to bio uopće ponedjeljak?

ja sam sasvim ok. sebi se sviđam. čak kad god se sretnem, sva se ozarim od sreće što sam tu, što postojim. radi sebe, oblačim se kako meni paše. držim kosu čistom. kupam se redovito. na lice nanosim hranjive kreme. ne šminkam se. radi sebe čitam najlijepše knjige. biram posebne pjesme. tražim posebne ljude. živim. postojim. radi sebe! volim tu sebe. ne radi se o egoizmu, narcisizmu, snobizmu... radi se o meni! mom pravu da ne vjerujem drugima kao sebi. da ne poštujem tuđe mišljenje kao svoje! da ne opraštam drugima dok ne oprostim sebi. da ne gledam druge dok prvo ne vidim sebe. da ničije dostojanstvo nije vrijedno moga. ja sam samo jedna, jedina. i čuvam se kao kap vode na dlanu. mene ne može zamjeniti ništa. niti se mogu nova kupiti. ja se imam pravo smijati, kad god to želim jer volim sebe vidjeti sretnu. plakat ću kad smatram da je emni potrebna tuga. šutjet ću kad mi je dovoljno lijepo i bez riječi. i ne sudi mi zbog toga, zbog mene kakva jesam. jer ne možeš mi biti prijatelj onakav kakav sam sebi. i kad naučiš poštovati moje poštovanje prema samoj sebi i pustiš da budem ono što jesam, tada ću poštovat i tebe...

Posvećeno svim ljudima koji sebi uzimaju za pravo širiti utjecaj nada mnom, a da toga nisu vrijedni...

Započela sam post s ovim jako lijepim citatom jer mi je nekako najviše zapeo za oko. Taj citat je izrekao car Bob Marley koji je, mislim, mnogima uzor. No sad da pređem na temu o kojoj bi danas pisala. Dakle,

Tema 1: promatram danas svoje susjede I točno vidiš kako tračaju. Jebote pa to se vidi. Ono. Ak tračaš, bar tračaj kad odeš u kuću. Onda pričaj ak ćeš do mile volje. Naime, što to moje susjede muči? E, kako moj buraz postaje, moglo bi se reći biznismen, ima potrebu da si kupi novi kombi jer će se baviti djelatnošću u kojoj je kompi potreban. E sad, ima ovaj stari kombi T2 I novi Renault Master a pokraj toga ima Audija za grad I ovak za bezveze lutanje okolo I još moji mama I tata imaju Fiata za svoje potrebe I da me tata ima u čem do kolodvora odvest na bus s kojim idem u školu. E sad, u čem je problem, pitate se.. problem je u tome što susjede zanima kako mi imamo toliko auta u dvorištu. Ili su zavidni ili misle:oni kradu okolo ko neki političari pa kupuju aute. Ma da, moš mislit. Svi ti auti su zarađeni. Jedan je čak kupljen do pola od moje štednje iz banke I ponosim se time jer je kupljen za mog brata I nije mi žao. I sad, susjedi. To su tak ljubomorna stvorenja. Njima nije jasno kako, zašto, gdje. Pa jebote, kad bi pokrenuli svoju guzicu, možda bi I imali više auta il bio čega drugog. Al ne, ljudima je teško za shvatit. Čim netko nešto ima, stvara se pitanje: a otkud njemu to?.. pa mislim, to mi ide na živce lagano, al ozbiljno.

Tema 2: malo sam prčkala po blogovima I vidim da ima sve više nezadovoljnih ljudi, cura, dečki, muškaraca I žena. Jedni kukaju zbog ljubavi, drugi opisuju kako boluju od anoreksije I kak guraju četkicu za zube u grlo I traže pomoć od drugih. Ok, ja znam da je to bolest al ako ne odu na neko liječenje, kako će znati jel im terapija pomaže? Žao mi je tih cura al ipak, neznam šta bi rekla. Mislim da je to više u njihovim glavama. Sad nedavno je umrla neka manekenka zbog ane..i šta je postigla s time?Htjela je biti mršavica zavodljivog tijela I završila je 2 metra ispod. Ovi koji se žale zbog ljubavi, često imaju sreće a tek nekolicina se žali s razlogom. Onda naletim na blog obiteljskog nasilja. To je stvarno odvratno. Ja nisam baš u situaciji obiteljskog nasilja ali koliko znam, pod to spada I ono psihičko a to je moj primjer al neću sad o tome. Onda idem malo dalje I naletim na blog koji piše o sotonizmu I kako mu je smisao života da umre I tak neka sranja I mislim se, kaj ti ovom svijetu trebaš? Mislim, zašto se pretvaraju u neke sotoniste kad znaju da ih je božja ruka stvorila? Još idu po grobljima, preokreću križeve ko da imaju nešto od toga a kad dođu doma, to su sve majčina dječica koja su tako pobožna da im nemoš ni a reć!
Onda odem još malkoc dalje I naletim na blog u kojem neka cura rješava svu bol I bijes na način da si reže žile. Svaki put zareže sve dublje I dublje. Mene samo zanima kako netko može dignut ruku sam na sebe?.. I često neki to rade bez ikakvog razloga I jer su si zabrijali ak to napišu da će imat 566 komentara jer se sad sve vrti oko komentara.. neznam kaj im znači ak im neke nepoznate osobe napišu da će sve bit u redu a I oni su neki klinci od 9 godina I nemaju pojma kaj je kaj a kamoli utješit nekog. Mislim, ja nebi imala snage tako nešto napravit ma kakvo sranje mi se desilo a desilo mi se jako puno sranja.

Tema 3: baš sam listala danas nacional geografic I naiđem na stranicu posvećenu africi I onoj dječici koja je jako bolesna, kojoj treba novca za lijek I koja žudi za vodom jer se tamo broji na kapi. Dobro, naša hrvatska, ne vjerujem da ona može baš puno pomoći jer I njoj puno treba pomoći ali jedna amerika koja je velesila I u kojoj je najviše priljeva novca, ma svega, ona se nebi udostojila pomoć. Kad bi svaki stanovnik amerike dao po 20 kuna, pa čovječe, nahranili bi pola kontinenta afrike jer da bi se dijete u africi nahranilo, potrebno mu je samo kila riže I malo vode za jednu obitelj. Zar je to puno? Nije. To nije puno za jednu državu u kojoj se voze auti da ti mozak stane I u kojoj se na hranu troši abnormalan iznos novca. I zar nitko ne može pomoći tome? Al ne, glavno da se amerikanci brinu za svoju guzicu I da oni imaju šta za jest. Ponekad I ja kad ručam sa svojima I gledam tak neku emisiju o toj djeci, dođe mi da sve ostavim I uđem u ekran I odnesem im to. Al ozbiljno. Eto, time bi završila ovaj cijeli post..

Voli vas vaša Unique iliti Unikatna :D

Connect-ako umrem sutra

Reko bože da ti odma priznam ako umrem sutra
I ne izađem sa suncem idućega jutra
Neka spale moje tijelo i čuvaju mi pepeo
Neka slave samo neka im bude veselo
Neću bježat ako nema vremena
A ništa en trga srce kao tuđa nevjera
Ja ću svirat uz nebeske svirače
Pa da čuješ brate kako ova pjesma plače
Vratit ću se nazad ako umrem sutra
Živjet ću u vašim riječima jednog jutra
Kada sjetiš se kako bili sretni ste
Iz dobre namjere zapali jednu za mene
I ako budeš, imaš jednu tu od mene
Ništa me ne drži više nego uspomene
Još samo jednu stvar
Zamolit ću te fakat
Ako umrem sutra obećaj da nećaš plakat
Zapali jednu svijeću ako umrem sutra
I ne vidiš me više sljedećeg jutra
Vidjet ćeš me opet kada smisao nađemo
Vratit ću se nazad kao tvoj čuvar anđeo
Griješio sam, jesam, ne budi sad ljut
Al nekad krivi korak ode di je cijeli put
Samo jednu stvar bože još te molim
Pazi mi na majku i reci da je volim

Ako umrem sutra
Ako umrem sutra
Ako umrem sutra
Ako umrem sutra

Možda me neki zaborave odma
Možda neki ni ne primjete, tko zna
Ako umrem sutra šaljem zadnji pozdrav
Siguran samda ću vas još bolje upoznat
A onda kad me biti neće
Sjeti me se kad izađeš naveče
Ja bit ću sa vama tih dana ko i juče
Možda me ne vidiš ali čut ćeš
Vidjet ću tko me voli ja da nisam znao
Vidjet ću koga boli ja da nisam znao
Javit ću se da sam sretno stigo
Prvo doma, onda vama, budeš vido
Pričam o svemu, ne moraš me slušat
Al možda je gore bolje nego tu sam
Ako sam zaslužio u srcu da me nosiš
Bit ću blizu, ja ću pazit kako voziš

Ako umrem sutra
Ako umrem sutra
Ako umrem sutra
Ako umrem sutra

Dakle, digni glavu gore ko da s vama tu sam
Pa mi sve to reci naglas, buraz ja te slušam
Nije važno kaj me nema više s vama sutra
Naruči jednu i za mene ko da sjedim s vama sutra
Naruči jednu i za mene ko da sjedim preko puta
Znam da đao ti je al nemoj priznat
Obriši te suze što ti klize preko lica
Nemoj da te drugi vide kako plačeš
Brate, znam da falim vam i da to ne pokažeš
Zato ne brini, ovdje s vama bit ću stalno
Vi ste jedini, moja mama plače zamnom
To se ne može promjeniti, pa to je stvarno
Netko ode mlad a neko doživi duboku starost
Neko će me još i pamtit a neko neće
Gledat ću ko mi na groblju sve nosi cvijeće
Tada pazit ću na tebe kamo god da ideš
Brate vidimo se ovdje kad ovamo stigneš

Ako umrem sutra
Ako umrem sutra
Ako umrem sutra
Ako umrem sutra

"Daleko od savrsenstva

...miljama daleko.

Ponekad pozelim rabiti sva ogledala. Pobacati svu hranu. I frizider. Na ovaj nacin nikad necu doci do 47kg. Zauvijek cu biti debela prasica.
Jela sam danas. Jela sam previse. Salicu muesli-a ujutro. Pilece hrenovke sa kecapom popodne. Vocni jogurt i snitu kruha s kaloricnim pekmezom od suhe smokve prije pola sata. Izgubila sam samokontrolu. Pitam se kada?

Citam "bucku". Dobra je knjiga, ali naslov je teska katastrofa. Bucka, daj ajde! Mislim da bi "debela" bio prigodniji naslov.

Umorna sam, tako sam prokleto umorna. Reci cu mu da ne dolazi veceras. Ne zelim da spava pored mog debelog tijela. Ne zelim slusati slatke lazi da sam prekrasna. Ne zelim slusati kako bih trebala dobiti barem pet kg. Veceras ne zelim nista slusati. Popit cu dva purgala. Jedan normabel.

Ujutro cu se probuditi sretna.

UPDATE:
Kriza je prosla, dobro sam.
Moj jelovnik za sljedeca tri dana, posto sam pocela vjezbati:
Ponedjeljak:
D:mandarina
R:jabuka
V:jaja ala moj dragi
Total:550kcal

Utorak:
D:jabuka na 3 dijela
R: integralna riza s porilukom
V:jabuka na 3dijela
Total:700kcal

Srijeda:
D:dvije mandarine
R:mahune na salatu
V:jabuka na 3 dijela
Total:500kcal"

"imam 49kg i osjecam se neopisivo debelo. Znam, znam... Cilj mi se sto prije vratiti na 47kg i odrzavati tu tezinu. Danas sam pojela kuhano jaje. Par sati kasnije dragi mi je donio pizzu iz pizza cuta.
Inace, on gotovo da se preselio k meni i tu nastaje mali problem. On je veliki gurman, ovisnik o teretani i na svojih 97kg cistih misica ima apetit ko prosjecna trudnica! Za razliku od mene, kojoj je bioaktiv i jabuka dnevno sasvim dovoljno.
Jucer sam tri sata kuhala. Nije to za mene, dize mi se zeludac od same pomisli da bi ta hrana mogla zavrsiti u meni. Kao secer na kraju, inzistirao je da zajedno veceramo. U pola 9 navecer. I onda se ja cudim odkud mi 49kg!?
Neznam kako ce to funkcionirati, njemu se na sam spomen moje interalne rize dize kosa na glavi!

Sutra sam na cajevima i bioaktivu. Moram se rijesiti ovih kila podhitno!"

"Stvorena da bih povrijedila...

Nisam pisala neko vrijeme. Nije da nisam htjela. Imala sam toliko toga za reci, ali misli se jednostavno nisu htjele oblikovati u recenicu, smislenu recenicu.

Vidjela sam clanak u jutarnjem. Nisam znala jel bih se smijala ili bih se plakala, pa sam prasnula u histerican smijeh. Nemam se vise snage boriti protiv predrasuda, umorna sam. Neka ljudi misle sto hoce.

Vrijeme prolazi, a ja stojim na mjestu. Stojim na 49 kg, ni gore ni dolje. Frustrira me ovo stanje. Nisam povracala od onog trenutka kad sam u skoljki ugledala svoju krv. Trudim se jesti sto manje i sto zdravije. Danas mi se zalomila buhtla od cokolade. Nije da sam najsretnija na svijetu."

"vaj sam tjedan u skoli bila mozda jedan dan. Nemam se snage ujutro dignuti, nemam volje za zivotom. Nista me ne veseli. Sve mi je ravno. Trenutke iskrene srece mogla bih na prste izbrojati. Da, jucer sam bila sretna. Provela sam cijeli dan s frendicom u bircu. Trbuh nas je bolio od smijeha, a vrijeme nam je prebrzo proslo.

Tri noci za redom nisam ni oka sklopila. Ne znam zasto, ali ne mogu zaspati. Samo gledam na sat i cekam da konacno svane. I slusam cvrkut ptica. Pojma nisam imala da ptice pjevaju po noci.

Ne zelim vise ovako! Ne mogu. Osjecam da mi ponestaje hrabrosti i snage. Hrabrosti i snage da se dignem i krenem naprijed. Kad bih barem mogla plakati, plakala bih dok suze ne isperu ovu tupu bol koja me razdire. Nazalost, ja sam odavno naucila zatomljivati osjecaje."

"Presla sam granicu. Vec odavno, ali tek jucer sam shvatila koliko sam daleko otisla.
Priznajem, bolesna sam. Priznajem, trebam pomoc.

Jucer sam slusala Rexiu dok mi je govorila kako sam (pre)mrsava. Nisam mogla vjerovati da mi ona to govori, ona koja mi je uvijek bila inspiracija. Ona koja ima najljepse noge na svijetu. Ima vise kila od mene, ali izgleda puno mrsavije. A onda sam malo po malo pocela shvacati. Ona vjezba, ona ima 52kg cistih misica. Obecala sam sebi i njoj da cu vjezbati svaki dan makar 15 minuta. Za sad funkcionira. Rexia, hvala ti na svemu
Dosla sam s kave tako bezvoljna, tako prazna. Dragom sam rekla da moram uciti i da ne mislim ici van. Mrtva hladna krenula sam prema frizideru. Bez ikakvog osjecaja gladi. Navalila sam na hranu. Bez ikakve griznje savjesti. Pravac kupaona. Povracanje. A onda odjednom...povracala sam krv. Pocela sam plakati. Pogledala sam se u ogledalo. Vidjela sam ispijeno lice. Tamne podocnjake. Prazan pogled.U tom trenutku kao da su mi se otvorile oci. Sto si to radim? Zasto se unistavam? Zasto svjesno koracam prema paklu?
Nazvala me Rexia. Kao da je znala.

Probudila sam se i rekla mami sto se dogodilo. Htjela sam doktoru, jer nisam mogla gutati. Opasno sam si sjebala grlo. Mama mi je rekla da je i ona imala bulimiju. Pitala me zelim li psihijatrici za koju je sigurna da ce mi pomoci. Pristala sam bez puno razmisljanja, dobrovoljno.

I opet nisam ni svjesna koliko sam sretna, Ocito je nekom gore jako stalo do mene...Okruzena sam divnim ljudima. Mamom koja me razumije i curama koje su uvijek uz mene. Nitko me ne osudjuje, svi mi pokusavaju pomoci.

Svjesna sam da si moram pomoci sama. Nakon jucerasnje epizode ne pada mi na pamet vise u zivotu povracati! Pocela sam vjezbati. Pocela sam jesti. Zdravu hranu, ne pizdarije. Danas pojela: tri jabuke, vocni bioaktiv, posni sir i papriku. I integralno pecivo.

Korak po korak. Zelim se izvuci iz ovog pakla. S druge strane, ne pada mi na pamet ici iznad 52kg! Paziti cu i maziti svoje tijelo, zasluzilo je.

On je divan. Shvatio je u cemu je stvar. I nije pobjegao. Tu je uz mene. Tisucu puta na dan ponavlja mi kako sam prekrasna. To mi u ovom trenutku puno znaci.
U nedjelju me vodio na veceru. Hranio me i nije pizdio kad sam nakon par zalogaja rekla dosta. Probudila sam se u njegovom zagrljaju.


Vjerujem u bolje sutra. Znam da nikad necu imati totalno ispravnu percepciju sebe, ali necu dopustiti da me ova bolest pobijedi. Uvijek sam bila jaka, sada cu biti jos jaca. Moram.

Usprkos svemu, sebe volim najvise. Ovo je bitka koju cu dobiti!"

"Sjela sam se u najmracniji kut sobe. Tresuci se pokusavala sam uvuci koji dim. Plakala sam. Nakon dugo vremena ja sam istinski plakala. Ono, iz dubine duse. Mislim da sam se isplakala za iducih 10 godina zivota. Ako prezivim.
Zasluzila sam to. Bog mi je dao sve. I pamet i ljepotu koju nikada nisam znala cijeniti. Okruzio me hrpom dobrih ljudi kojima je istinski stalo do mene, a ciju sam ljubav uzimala zdravo za gotovo.
Nikada nisam bila zahvalna, uvijek sam trazila jos. Doslo je vrijeme da ostanem bez svega.

Imam toliko srama da cu nakon svega Boga zamoliti jos jednu stvar: neka mi pruzi jos jednu priliku. I neka mi ne oduzima Njega."

"Debela sam si. I ne mogu si pomoci. Debela sam si sa svojih 49 kg. Htjela bih 47. Znam da nisam normalna. Uz to sam jos i mlohava.
Danas sam bila sa svojom najdrazom W. u Malom medi. Ja na kavici s natrenom, ona na pivici. Prije toga pojela sam bioaktiv lgg i milky way minute. W. me nagovorila da uzmemo jednu pizzu margaritu pola po pola. Receno-ucinjeno.
Pola sata kasnije. Mjesto radnje-wc. W. mi drzi kosu dok povracam. Zatim ja njoj drzim kosu. Jos smo par sati ostale u pivnici i trazile nacine da se ja izvucem iz ovog pakla. Nema nacina, to je zakljucak.
U ovom trenutku grizem se jer sam prije 45 minuta pojela integralno pecivo sa posnim sirom i tunom u vodi. Svecano sam obecala Bogu, W. i mami da necu povracati, tako da nisam.

Isuse, kako imam mlohave noge! Od sutra uvijek silazim jednu stanicu prije. Necu vise koristiti lift. Vjezbati cu makar 15 minuta dnevno. Aha."

"Umrla je 18-godisnja brazilska manekenka. Od anoreksije, ofkors. Dragi me odmah zabrinuto nazvao i pitao kaj sam jela, a mama se bacila na kuhanje juhe i brokule.
Ne zelim tako zavrsiti. Svjesna sam da sam presla svaku granicu, sto god pojela osjecam uzasan strah i gadjenje. Zivim na max. 500kcal dnevno. Imam 48kg. U jednom sam trenutku pozeljela 45.
Mrzim se jer sam obicna nezahvalana kucka. Imam sve u zivotu. Odlicne starce, hrpu frendova i poznanika, vrlo solidnu financijsku situaciju, frajera koji me drzi kao kap vode na dlanu i jos njih par koji me konstantno gutaju pogledom,objektivno se smatram inteligentnom i lijepom osobom. Zasto onda ovo?Kako je moguce da sam sa svojih 48 kg sebi debela? Zasto imam panican strah od hrane?Uvijek smo govorile da znamo gdje nam je granica. Zapitajte se Leptirice moje, znamo li uistinu?
Sto ce se dogoditi kada jednom dostignete ono sto vam je trenutacno cilj? Mislite da cete moci reci dosta? Hocemo li zavrsiti kao ova brazilska manekenka?
Tanka je granica izmedju pro-anne i anoreksije, tanka je granica izmedju stila zivota i bolesti. Svjesna sam da sam na pravom putu da ju prekoracim!
Ne zelim vam biti thinspiracija, ne zelim vam biti ulaznica za pakao.
Nemojte mi se diviti jer se nemate cemu diviti!"

"Prosli tjedan mama mi je nasla anna biljeznicu. Nakon sto sam je nesto vise od 24 sata uspjesno izbjegavala, dosao je na red razgovor. Iznenadila me. Nije vikala, nije histerizirala, nije sapominjala psihijatriju. Rekla je da podrzava moju zelju da budem mrsava, ali ne i da se izgladnjujem. Obecala je da ce kupovati zdravu niskokaloricnu hranu. Pricala je jos kojih sat vremena, ali vise ju nisam slusala. Hvala mama, ali stvar je puno slozenija nego sto ti mislis.

Imam 50kg. Nije ni cudo, ocekivala sam puno vise. Danas sam na vocu i puno tekucine. Planiram nekih 2-3 dana dok se ne ocistim od silnog smeca koje sam bila prisiljena jesti preko vikenda."

"Spavala sam do pola 12. Ucila sam s best frendicom za kolokvij. Do 13 sati pojela sam dvije jabuke i dvije male snite integralnog kruha. Milky way minute u 15h. Cijelo popodne sjedila sam na kavama.
Upravo na sebi imam Rexijine hlace, broj 34. Ona ima moje 32, i velike su joj. Voljela bih da ona postane svjesna koliko je mrsava! Moje noge u ovim hlacama jednostavno ne izgledaju tako dobro kao njene."

E A OVO JE STVARNO VRHUNAC! BIJESNA SAM NA NJIHOVE IZJAVE...VIDITE OVO:
"Prva pomoc

Objavit cu nesto sto je moja draga leptirica Azraelle napisala na nasem forumu, nadam se da nema nista protiv!

Sigurno ce vam pomoci, isprintajte ovo i drzite na uvijek vidljivom mjestu:
Prije nego sto nesto pojedes, procitaj ovo.
Razmisli.
Da li sada zaista hoces jesti?
Cijeli dan si na vodi i sada ovo?
Da cijeli dan truda unistis zbog malo okusa? Recenica je tocna: A moment on your lips - forever on your hips. Pogledaj sve te tanke devojke. Mislis da one jedu toliko? Zelis li izgledati kao one? Onda sada nemoj jesti.

Ako sada budes jela, bit ce ti zao cim progutas sve. Imat ces onaj odvratan osecaj u zeludcu, osjecat ces se debelo! A taj osecaj ce trajati cijeli dan, dok ne odes na spavanje.

A sada misli na onaj lijepi osjecaj kada nista nisi jela. Kada zeludac svira. Zar taj osjecaj stvarno zelis zamijeniti onim drugim? Pomisli samo na cinjenicu koliko se gadno i osjecas posle jela.

Pogledaj svoj trbuh. Poslje jela ce biti jos deblji. I na tvojim kukovima ce se taloziti mast. Na tvojim kukovima, koji ce biti tako uski ako ne budes jela.
Drugie cure ima da ti se dive, zato sto si tako tanka - i sto imas samokontrolu!
Mozes se ponositi sobom - ali samo ako izdrzis.
Da li stvarno sve to zelis unistiti? iI to samo zbog jela?
Da li je jelo vredno toga?

Pitanja

1. Da li si zaista gladna? Fiziscka glad? Krci ti zeludac?

2. Ako je odgovor da, onda opisi osjecaj gladi. Nije li divan? Mislim... zar se ne osecas lagano i fino? Ako bi sada nesto pojela, taj osjecaj bi nestao - osjecala bi se puno i pala bi u ocaj...

3. Da li glad za tebe predstavlja nesto prijatno ili nesto mucno?

4. Da li ta tvoja glad mozda ima psihicke uzroke? Dobro razmisli - sta se desilo? Svadja sa prijateljima? roditelji? Jesi li imala neku frku?

5. Ako jesi: zar namjeravas da cijeli svoj zivot probleme kompenziras sa HRANOM?! Cijeli zivot ces imati probleme - to je jednostavno tako, pomiri se sa tim. ali pomisli koliko bi se onda udebljala??

zadatak: Skuhaj si neko toplo pice, npr. kavu ili caj i tek nastavi citati kada popijes.
6. Ako si fizicki bila gladna - kako je sada? Mirnije je, zar ne? Ne boli te vise trbuh od gladi, zar ne?

7. Ako si psihicki bila gladna - je si li sada malo mirnija? Jesi li razmislila zasto si htela jesti?

8. Kada si zadnji put imala napad prezderavanja?

9. Sta si sve jela? koliko si novaca na to potrosila?

10. Kako si se onda osjecala?

11. jesi li poslje povracala?

12. da li se isplatilo? mislim... mora da si osjecala jadno, kada izgubila kontrolu i samo gurala sve moguce u usta. da li ti je to dalo makar mali osjecaj totalne srece? ispunjenja?

13. ako jest, onda sada razmisli sta si drugo mogla raditi osim jela. mozda da pises nesto u tvoju ana-biljeznicu kada te spopadne psihicka glad? ili da vjezbas kada te spopadne fizicka glad?

14. da li si razmisljala o tome kako ce tvoja buducnost izgledati? da li vjecno zelis da te prate binge epizode i da nikada ne stignes do svog cilja?

15 sta bi sve ucinila da bi jela? provalila u ducan? ukrala novac od nekoga? ili krala tudju hranu?

16.da li si konacno uvidjela da uopce nemas koristi od toga ako sada budes jela? ne bi se priblizila cilju. samo bi opet pljunula sama na sebe. NISTA ne bih postigla time - osim ovog - debelo dupe, karijes,napuhnut trbuh. smatras li to necim dobrim? postoji toliko alternativa - ali mora li to bas biti hrana?"

I TAKO U NEDOGLED..JA BI PORUČILA TIM CURAMA: LIJEPE STE I NEMOJTE SI TO RADIT AK JE IKAKO MOGUĆE...I JA BI HTJELA SMRŠAVIT AL JEBIGA, NE IZGLADNJUJEM SE..MALO MANJE JEDEM I TO JE TO...NEMOJTE SI TO RADIT CURE..MOLIM VAS...KOLIKO JE NJIH UMRLO ZBOG ANOREKSIJE...POSLIŠAJTE ME...

E sad, bilo bi vrijeme da napišem post..ma nemgu ja bez pisanja..malo su mi se prstići ulijenili.. :D neznam zašto al u zadnje vrijeme stalno pišem ovakve smajliće :D :D ...he he..baš sam sretna u zadnje vrijeme i ništa mi neće ove dane pokvarit kako reko onaj iz tbf-a..ma zakon lik..i da, bila sam na „kavi“ sa anom..bilo smo u gradu od 3 popodne do 9 navečer..netko je mene toliko durao! :D ajme..he he..al bilo nam je zakon..bio i zubak navratio malo al bio je bolestan pa..bile smo u luciji i naručili smo od stričeka konobara pizzu i ana si je capucino (ja bi najrađe napisala kapučino jer neznam kak se piše.. :D) kupile smo si ogromne lize od oranđe :D i lizale to..a da bi to ugurali u usta, morate ih fest otvorit :D woho..he he..i ond smo pile čokoladno pa onda tek u luciju al ja sam svoje čokoladno u luciji pila..zamislite mene onak u sapareu u luciji, na stolu čokoladno i pizza ispred nas a nas dvije jele ko da smo iz zatvora utekle :D ok, nismo baš tako..ehehehe..i ond smo se grijale tam u luciji i pričale o svem i svačem..ana, moram te sad skinut pogledom jer ja sam sramežljiva :D (znaš o čem pričam, goran-sisak :D)..malo smo se zapričale..a kaj ćeš kad je bilo tema..jedno vrijeme smo stajale na čošku tam kod missa i pričale dok je ona lizala lizu (nije mene htjela čekat da ja svoju otvorim :D) sram ju bilo.. :D srela sam antoniju i neb ju skužila da ona nije rekla kad smo sjedile na klupi i ja se okrenula i ona meni veli: sanja?..ja onak refleksno ustala iz klupe i htjela sam ju zaskočit al neb ona mene izdržala :D he he..ipak sam ja kršna djevojka :D ond sam ja išla pišat jedno 500 puta i još toliko i poslije sam htjela ić pišat al mi ana nije dala..a sad kad sam došla doma, dušu sam ispišala :D he he..prošlo me ono, skroz..ne želim imat više nikakve veze s onim..sad sam sretna..imam potencijalnog..... :D al, malo ima previše obaveza pa ne stigne ulazit u veze..a neb bilo loše al kaj ćeš..ja ne forsam :D bit ćemo „frendovi“ :D i da, moram sam napisat ono nešto za onu štafetu..to vam ko kod trčanja kad se predaje štafeta..e, sad moram napisat 5 stvari koje blogeri neznaju o meni i predat štafetu petorici ljudi kojima želim da i oni naprave to isto..ovako, sad ja nastupam:

1. prije 3 godine sam bila na operaciji žuči i od tada se moja vjera u Boga učvrstila jer me je spasio za dlaku..dan operacije je bio petak 13.tak da...
2. rodila sam se „slučajno“ jer je poslije mog brata trebalo biti još jedno dijete no moja mama je imala spontani pobačaj pa je doktor rekao da neće moći više imati djece i onda sam nakon 9 godina došla ja..pomutila sam medicinu :D
3. selila sam se jako često dok je rat trajao i otišla sam od kuće u pelenama tak da prokleti bili oni koji su to sve napravili..
4. svaki put mi propadne pokušaj za vezu s nekime tako da „praktički“ nisam bila u pravoj vezi..sve su bile onako, nebi rekla brijanje nego samo simulacije..
5. volim filozofirat i nekima to ide na živce ali ljudi takva sam..volim tvrditi da je asfalt plav al kao što čujem, nije :D al ja kažem da je kad meni je..i da dodam još nešto..volim gledat net navečer jer volim onu emisiju taboo..mislim, volim glazbu i režiju al one kretene kaj se slikaju za 1000 eura ne razumijem..al volim gledat tu emisiju pa kaj? Dečki gledaju porniće a mi cure ne smijemo kao niš gledat? Joj :D naravno da smijemo..nije to tak strašno..

naklon :D

štafetu predajem:
matej,
rakijski mega car,
ana,
tea,
antonija.

i još jedna stvar:
gledala sam danas špicu i kak se mogu slat poruke dosta cura je napisalo da su u depri a jedna je napisala da je bila u šopingu i koje je god hlače obukla, ne idu na nju i tužan smajlić..
ja sam uvjerena da su to krivi brojevi :D to je model kriv..modeli hlača su mali :D ..mislim, ne idu na nikoga baš sve hlače..il su velike, il su male, il kratke..nikome ne paše sve super.. a ja osobno, imam isto problema sa hlačama jer il su mi kratke il su mi dugačke pa moram podrubljivat il su male..al jebiga..pa ja svaku trenirku sam morala podrubljivat jer mi je bila dugačka :D kaj ću kad sam mala :D a i imam jače kukove :D ko brazilka :D i još nešto, neke cure hoće imat skroz ravan trbuh a ja nekak, neznam, meni su škembe draže :D meni je to slatko nekak..ja imam škembu pa se ponosim njime..volim ga :D al to ne znači da je osoba debela ako ima škembu bože..jel tak :D i jelda da je bolje da ljulja neg da žulja :D ?? pa da, znala sam da je :D

i sad pjesma koju kluašam agen i agen i agen.. :D al zakon je, priznajte..

Loser

In the time of chimpanzees I was a monkey
Butane in my veins and I’m out to cut the junkie
With the plastic eyeballs, spray-paint the vegetables
Dog food skulls with the beefcake pantyhose
Kill the headlights and put it in neutral
Stock car flamin’ with a loser and the cruise control
Baby’s in reno with the vitamin d
Got a couple of couches, sleep on the love-seat
Someone came in sayin’ I’m insane to complain
About a shotgun wedding and a stain on my shirt
Don’t believe everything that you breathe
You get a parking violation and a maggot on your sleeve
So shave your face with some mace in the dark
Savin’ all your food stamps and burnin’ down the trailer park

Yo. cut it.

Soy un perdedor
I’m a loser baby, so why don’t you kill me?

(double barrel buckshot)
Soy un perdedor
I’m a loser baby, so why don’t you kill me?

Forces of evil on a bozo nightmare
Ban all the music with a phony gas chamber
’cuz one’s got a weasel and the other’s got a flag
One’s on the pole, shove the other in a bag
With the rerun shows and the cocaine nose-job
The daytime crap of the folksinger slob
He hung himself with a guitar string
A slab of turkey-neck and it’s hangin’ from a pigeon wing
You can’t write if you can’t relate
Trade the cash for the beef for the body for the hate
And my time is a piece of wax fallin’ on a termite
who's chokin’ on the splinters

Soy un perdedor
I’m a loser baby, so why don’t you kill me?
(get crazy with the cheese whiz)
Soy un perdedor
I’m a loser baby, so why don’t you kill me?
(drive-by body-pierce)
(yo bring it on down)
Soooooooyy....

?em llik uoy t'nod yhw os ,ybab resol a m'I rodedrep nu yoS
[You can hear hear it if you reverse it.]

(I’m a driver, I’m a winner; things are gonna change I can feel it)

Soy un perdedor
I’m a loser baby, so why don’t you kill me?
(I can’t believe you)
Soy un perdedor
I’m a loser baby, so why don’t you kill me?
Soy un perdedor
I’m a loser baby, so why don’t you kill me?
(Sprechen Sie Deutsch hier, Baby!)
Soy un perdedor
I’m a loser baby, so why don’t you kill me?
(know what I’m sayin’? )

Evo sad sam malo došla k sebi...neki ljudi su mi pomogli...da znate da vas volim :) hvala vam...i evo sad nešto da se svi nasmijete na račin rtl tv-a...ja sam umrla od smijeha... ajde, idem...

Morala sam napisat novi post jer...morala sam...saznala sam da imaš curu. Da, ti... neznam kad si mi mislio to reći? Zašto nisi? Ja kada sam to čula, gotovo. Mrak. Tama. Tuga. Praznina. Bol. Suze. Refleksno su mi se osjećaji pomutili i nisam mogla doći k sebi...nije da sam ljubomorna i da mu ne želim dobro. Naprotiv. Želim ti sve najbolje iako... nije mi jasno kako tako brzo možeš preći na drugu osobu... i nije mi jasno jesam ja u nečemu pogriješila? U čemu ne valja? Jesam ja kriva? Koje su moje mane? To što sam bila iskrena? Jel to? Kad sam to čula, par ljudi mi se javilo na msn-u al nisam imala snage i nisam puno razgovarala. Ugasila sam komp i otišla u sobu. Legla na krevet i gotovo. Gotovo...osjećala sam neku hladnoću oko srca... drhtala sam, nisam se mogla kontrolirat...tek sam onda shvatila da nešto osjećam prema njemu...ali on to ne shvaća...al nema veze, nije mi prvi put da me netko povrijedio...nije mi prvi put...i sad sam rekla, ako ova sanja koja sad postoji ne valja, ja se mijenjam...onda će me valjda ljudi više voljeti i cijeniti jer ovako očito ne valjam...i neću bit iskrena...ne ne ne...nema tog više od mene...iskrena ću biti samo sa onim ljudima koje volim i s kojima sam bliska...i ne želim si dopustit da se tako brzo vežem s nekom osobom...jer ako se povežem kao s njim, opet će me tako napustit...i kad si bolje razmislim, nema na ovom svijetu ljubavi za mene...ne...ne dovoljno...i nema onoga „suđenog“ za mene...i koliko god se trudila, ne pomaže...koliko god pokušavala biti u najboljem izdranju...kak se kaže, the best of me...netko to ne cijeni...kako rekao moj dragi prijatelj damir: sretna je samo nekolicina...svi ostali su kao nas dvoje...nesretni... i imao je pravo...totalno pravo...iako sam inače optimist i iako sam sretna i ne dopuštam da me netko tako lako rasplače, danas tj večeras sam izgubila totalnu kontrolu nad time...nisam se mogla zaustavit...al kao da je nekog to briga...vraga...briga je samo nekolicinu ljudi koje volim i za koje znam da ih je bar malo briga za mene...a ti ak ćeš ovo pročitat, pročitaj a ako ne...neznam šta da ti kažem jer mislim da si mi bar trebao reć: čuj Sanja, kod tebe ne valja to to i to...i gotovo, bar bih znala razlog a ovako...briga me..da, to sad kažem da me briga al zapravo me itekako briga...itekako...

Flavio mu je bilo ime.
Bio je ludo zaljubljen u nju; mladu zanosnu brinetu duge valovite kose.
Tog ljeta radila je u kiosku podno njegove zgrade. Zarađivala je honorar za vanredno studiranje.
Radila je kod jednog izrabljivača mladih zanosnih brineta duge valovite kose.
Honorar joj nije bio loš jer je konstantno odlazila sa izrabljivačem na večeru poslije posla.

Flavio to nije znao.
Za njega je ona bila kraljica kestenjastih očiju.
Često bi se izgubio u tim snenim nevinim očima.

Bijeli Orbit, molim – govorio bi joj istu rečenicu svaki dan
A onda mu je jednog dana rekla podrugljivim tonom : Čovječe, pa ti ćeš se jednog dana u žvaku pretvorit.
Da, može bit – slegnuo je ramenima zbunjeno, crven u licu.
A onda je tražio pogledom mjesto gdje bi se zemlja trebala otvorit.
Znaš, i ja obožavam bijeli Orbit – rekla je
Zbilja??
Da,on mi je najdraži od svih gumi-gumi proizvoda – rekla je gledajući ga zavodljivo.

Onda se ni od kuda pojavio izrabljivač i rekao : Briši mali!
Kako je bio lijepo odgojen, poslušao ga je i zbrisao.
Zadnje što je uspio vidjeti je izrabljivačeva ruka koja klizi po licu kraljice kestenjastih očiju.

Flavio je bio bolesno ljubomoran.
Jedne večeri slijedio ih je do luke gdje je izrabljivač ugasio svjetla automobila.
To mu je bilo sumnjivo.
Izrabljivač je spustio prednje sjedalo i legao na zanosnu brinetu duge valovite kose. Ona je raširenih nogu vrištala.
Flavio je tada sve shvatio.
Dotrčao je do izrabljivačevog auta i otvorio vozačeva vrata vrišteći : Ubojico, ubojico!!!
Izrabljivač je zakopčavao šlic i lagano unazad izlazio van auta.
Uslijedio je ples čigre i mrkog medvjeda na mjesečini u ritmu balalajke.
Hitra čigra ipak je uspjela pobjeći iz ralja plemenite životinje koja se nalazi na kovanici od pet kuna.
Mlada zanosna brineta duge valovite kose bila je ljuta na ponašanje svog ljubavnika.
Ovako se ne ponaša jedan uglađeni gospodin za kakvog se držiš da jesi – rekla je
Oprosti mi ribice….pastrvice moja najdraža – govorio je umiljato u namjeri da je vrati u prvobitan položaj (ležeći pod njim raširenih nogu)
Nađi si drugu rijeku u kojoj ćeš pastrve pecati – rekla je zalupivši vrata
Krenula je pješice kući.
Mrki medvjed uspeo se na jedan kontejner, i tako zavijao dugo u noć (zimsku bijelu noć).

Iduće jutro grad je vrvio od mnoštva policijskih automobila.
Sinoć je netko provalio u sve kioske u gradu osim u onaj gdje radi mlada zanosna brineta duge valovite kose..
Izrabljivač je bio glavni osumnjičeni. Tako je policija odlučila.
A kada policija nešto odluči, onda je to tako.
Može biti i drugačije ako to odluči netko tko je iznad policije.
Može biti, a ne mora.

Netko je kucao na vrata kuće gdje živi djevojka kestenjastih očiju.
Mlada zanosna brineta duge valovite kose otvorila je.
Ugledala je poznato lice koje svaki dan izgovara rečenicu : Bijeli Orbit, molim.
Dođi – rekao je uhvativši je za ruku
U tren oka stvorili su se pred njegovim autom.
Otvorio je gepek.

Gepek?? To mi zvuči kao neka mađarska riječ. Kao nešto što se jede.
Hej, konobar!!! Dva gepeka molim…i, jedno hladno pivo.

Gepek je bio preplavljen paketićima bijelog Orbita.
Zbilja nisi normalan – rekla je
Ovdje ima dovoljno da uživamo do kraja života - Flavio je izustio
Pođi sa mnom kraljice. Uvaljivat ću ti žvaku svaki tren svakog dana naših malih sretnih života.
Ti, ja i bijeli Orbit.
Onda??
Ok. Idemo – rekla je oduševljeno
Otišli su iz grada. Zauvijek.

Dok su putovali u beskraj, na radiju se vrtila bezvremenska «Goddess on a highway» (white orbit remix).



pjesma kojom sam jako vezana. obožavam ju. jednostavno obožavam :)
evo vam i tekst:

Pisano sinoć u 12 sati:
Sad sam došla iz grada.....bilo je, ohaj bejbe! He he... ovak, prvo smo išli u luciju...upoznala sam darijinog marija! To je njen dečec... bilo nas je šestero.. marinela, darija, zubak, ana, mihaela i ja... darovi su, ono!!...bili smo stvarno originalni :) baš smo kul....dobila je lampu od mene i onu kuglu kaj snijeg iznutra sa delfinićima, ono za odštopavanje umivaonika iliti lavaboa, jastuk, lude neke čestitke, set za kupanje i mislim da je to sve....u jednoj je čestitci pisalo:“htio sam ti napisati nešto intimno (onda okrenete stranicu), pa sam prdnuo u nju“ :) čestitka je kul! Ond smo papali pizzu pa nitko nije htio zvat konobara pa sam ja malko glasnije rekla: striček konobar! Svi onak gledaju a ja se mislim, kaj gledate? Jel imam burek na glavi? Mislim, pa neću mu reć konobar! Nije to nekak pristojno... bar meni... ond smo zapalili malu šibicu i uboli u pizzu i onda je darija puhala a ja sam to sve slikala :) mislim, ja!.... ja sve moram zabilježit... ond smo tjerali zubaka da pojede neki komad pizze šta je izgledao totalno retardirano, imala je neku grbu na sebi i od sad stalno mu dajemo hranu sa grbom :) i tak, kad smo se najeli, uh.... jedva smo se ustali sa stola iliti stolica i ošli u park....darija mi je rekla da sam baš zgodna vecherash... ond u parku smo se zajebavali..ja i mihaela stalno nešt valjale a ovi gledali kak smo malo skrenle :) ond smo išli u tobaco shop kupit čokoladno mlijeko. Ove koze nisu htjele ić samnom, stajale su sastrane i gledale kak ja žensku tražim čokoladno mlijeko i ona naravno kaže da nema jer mislim, ono, u tobacu čokoladno! To sam ja mogu tamo nać! :) i ok, onda umijesto toga kupim rafaelo i nestea za moju ženu mihaelu... i odemo do zubaka i ane a zubak jadan tužan kad smo mu rekli da nema mlijeka jer smo se taman htjeli napit mlijeka i otić u takvom stanju u disco zbarit nešt iako sam ja zauzeta žena..mislim, moja mihaela mi je drugi brak pa....mada, rado bi ja nju prevarila :) i tak, odemo opet do parka i onda se pametni dečko pod imenom....pogađate? zubak, sjetio da odemo u pekaru vidjet jel ima kaj....odemo ja i mihaela i moja marinela u pekaru a mislim tri kralja i pol 12 i sad ti nađi pekaru koja radi....mislim....al, ne, u potrazi za mlijekom, ne gubimo nadu....i tako tužne odemo do parka i kažemo da pekara ne radi a njihove face su bile....uh....i sad sa suzom u očima ovo pišem :) onda smo se mihaela i ja grlile i ona nam je objašnjavala šta to znači zaleđe dok sam ja umirala od smijeha i idem ja pokušat skužit i objasnit ponovno i objasnim i kaže zubak (nogometaš): aaaa, ne, nije to to.... uuu! I napokon skontamo kaj to je i skrenemo s te teme i onda se ja i mihaela barimo....i ond je ana strpala čokoladu u svoje odaje (čitaj- šekši, šmeksi cikilajbek)... i ond sam ja malko dirkala po tome dok smo se cijepali od smijeha jer darija nije skužila da smo joj ukrali čokoladu..... :) ond se meni pripišalo i ond mi je mihaela pokazala kako ona pleše kad joj se piša..onda smo zagrljene ošle prema grmu a grm visok metar i žilet i ona meni veli, pa tu se popišaj! Ja onak: ha ha ha ha ha, grm jebote moš zagrlit kolki je...he he he he....i tak sam se skoro upišala od smijeha... :) enyway, onda smo se smijali, i još malo smijali..ond smo pričali o krvi i kak su medicinari bili na obdukciji (rezanje mrtvaca za one koji neznaju) i o krvi i tome a marineli podne, ona mrzi krv...i ond su naletli ova dvojica...kiki i đuro....pozdravli se s nama, ošli....opet došli, opet ošli....i ond smo mi oko 12 ošli doma...pozdravla se sa svima...svi smo se izgrlili i tako....ja i moja mihaela smo se dogovorile da ćemo se opet nać u grmlju tam kod parka....i tako....došla doma, malo u bedu zbog nečeg al nema veze, život ide dalje, doživotno ću bit sama. Nadam se da mi tome niš ne fali i tako. P.s: antonija, kava ovaj tjedan definitivno...

Sutra se idem izludirat sa svojima, darijin je rođkas..boli me za sve...idem sutra se lijepo isplesat iako znam da će me hvatati momenti tuge al ja kakva jesam, izvana se smijem, uvijek al uvijek i oni koji su mi mislili uništit život, e pa niste uspjeli! Na krivu ste se namjerili! Niste uspjeli niti ćete ikad uspjet! Gonite se! Vi, bezosjećajni ljudi! Budale bez duše! Kreteni bez imalo srama! Sramite se! Tako nekome....ma bolje mi je da šutim! Sad kad znate da mi ne možete ništa, jer kako moj brat rekao: ja sam djevojka kao od stijene odvaljena (a dobro je poznato da su stijene jako čvrste). Ja sam stijena u duši, bar onoliko koliko pokušavam biti. Idem dalje. Sada znam tko su mi prijatelji. Kome mogu vjerovati. Zapravo, znam samo tko su mi jako dobri prijatelji. S vremenom oni će postajati veći. Nadam se da će mi i danas sutra biti jako dobri prijatelji, nadam se da će dočekati moju prvu vožnju u mom autu... Eto, to se nadam. Za sad sam jako sretna kako su me moji prijatelji prihvatili i kako me razumiju. Dobro, ne svi jer mene je teško za razumjeti ali neki me i više nego dobro razumiju. Drago mi je što se slažem sa cijelim razredom i volim ih puno i bez njih neznam kaj bi bilo. Prijatelji su nešto...kako se kaže quite unique. Baš kao i ja.
Nema mi dražega nego kada naživciram svoju dariju i kad mi ona kaže da sam glupa jer znam da ona to meni kaže iz ljubavi.
Kad marinelu čupam za kosu i ona mene počne, to je ljubav.
Kada zdravko počne udarat sa onim svojim rukama i kad se pukne smijat.
Kad mi pejić sa vrha hodnika viče: glupačooooo a ja njemu odvratim sa: šta je glupane? Kad mi darija kaže: ma sanja, znaš da te volim al ne mogu ti to stalno govorit.
Kad mi je ana rekla: sanja, volim te.
Nema mi lijepšega kada dođem u grad i darija se baci na mene i ja se skoro razljepim u parku.
Nema mi lijepšega kad mi marinela dosađuje sa interpolom al kužim ja nju. Likovi su zgodni pa muzika koju sviraju postane malo manje važna :)
Nema mi lijepšeg kad mi damir počne kukat kak je nesretan a zna da pretjeruje al neka, ja volim slušat njegovo kukanje.
Kad mi marinela kaže da sam glupa i da ju putim na miru, nema mi dražeg.
Sve njih ja jako volim i neznam kaj bih bez njih.
Nema mi dražeg kad mi marinela psuje jer joj idem na žice. Ma znam ja da oni mene vole.
Nema mi dražeg kad mi se zdravko žali za cure i govori kako je ženski spol kompliciran. Nema mi boljeg kad vidim antoniju i zagrlim ju u gradu da nemre disat.
Nema mi boljeg kad vidim svoju ženu mihaelu u gradu pa se počnem derat: ženoooooo.... Nema mi boljeg neg kad se ja i moja žena mihaela grlimo pol sata dok smo na koncertu od gibonnija....ma nema mi...
Nema mi boljeg kad spičim lika sa kuglicom od biljara u concordu i pravim se da nisam ja i nema mi boljeg kad se prepirem sa onima koji me pokušavaju spustit a ja jednostavno kažem da su pojebani :)

Volim vas sve a pogotovo: moju nelu, dariju, zdravkeca, anu, mihaelu (moju ženu), anu moju bas ženu iliti lauri, antoniju moju iako je zlochesta (he he).

Pozdravljam i one blogere koje sam isto zavoljela iako ih neznam (neke): bugga iliti super žena i super mama, matej (njega znam i rekla bi mu abrakadabra.....he he), mariio (ajd, moram i njega, kaj ćeš :) , rakijskog mega cara (smiješan mi je pa jebiga), DAMIRA-moju nesuđenu ljubav :) pa sad vi budite ljubomorni, bubaša (s kojem bi rekla: hajde da se nađemo..eheheheheheh) i sve ostale blogere...

pusa


Faithless - We Come 1

All the subtle flavors of my life
are become bitter seeds
and poisoned leaves
without you

You represent what's true
I drain the color from the sky
And turn blue
without you

These arms lack a purpose
Flapping like a humming-bird
I'm nervous 'cause
I'm the left eye
you're the right

Would it not be madness to fight
We come 1

In you the song which rights my wrongs
In you the fullness of living
The power to begin again
From right now, in you

We come 1

I'm unafraid
never never scared
Worries washed
pressed air
I am the left eye
you're the right
Would it not be madness to fight

We come 1

i posjetite ženi blog..jadna mi se žali da je slabo posjećen: ovdje

Ovo o čemu bi danas pisala je inspirirano sa sinoćnjem gledanjem televizije. Ovako, Net tv, 12 sati navečer, emisija Taboo. Ovo taboo mislim da govori više od riječi. A oni koji ne kuže još, skužit će poslije. I sad, ja gledam tu emisiju jer puštaju svakakvu muziku a i meni ispune jako često želju. To je emisija di neki mogu zaraditi 1000 E pod uvijetom da su punoljetni i da snime svoju intimnu fotografiju i pošalju na njihov mail i fotografija će bit objavljena. Tu ima svačega, ali sve je goli dijelovi tijela. To je tako odvratno da bi ja najrađe na gornji desni kut ekrana zalijepila ceradu da ne vidim. Mislim, nisam sad neki lumeni da se rugam il mi se riga od ljudskog tijela al brate mili, šta je privatno, privatno je. ovo je stvarno prekršilo svaku mjeru. Mislim, da na takav način moraju zarađivat. Ja ne mogu vjerovat. Nek onda lijepo odu na čošak u našoj lijepoj gajevoj ulici koja je najprometnija i nek se tam kurče i zarađuju. To je jedan dio koji mi se gadi u toj emisiji. Drugo, ovi koji šalju poruke dolje na dnu ekrana, tu ima psihopata kakvih nema svijet. Ja mislim, na neke se smijem jer mi je smiješno da netko može tako nešto napisat, a neki su stvarno odvratni. Ima nekih koji traže sex preko tih poruka. Ostave broj moba i odmah dolaze kod tebe da te pojebu. Mislim, koje to budale šalju. Onda se javlja stalno neka ženka koja želi dečka sa bmw-om coupe il golfom 5.. mislim, šta ja velim, pa neće hodat s autom, nek si turne te aute u guzicu. Di je ovaj svijet otišao? To je sve otišlo na ovo materijalno. Gade mi se svi. Jedini koji su super na toj televiziji je režija. Za njih stvarno svake pohvale. Ja se znam s njima prek telke a sinoć su me čak i branili od ovih perverznjeka. Ja sam poslala poruku i napisala: „režija je na mene zaboravila..sad sam tužna :( „.. a to sam napisala jer sam se jučer javila njima da mi puste neku pjesmicu za laku noć pa mi nisu ništa odgovorili... i tako, jave se oni meni i kažu da nema problema, da nisu zaboravili na mene. Onda se javi neki psihopat i napiše: „Sanja, kako bi ja tebe razveselio, nebi više nikad u životu bila tužna“...mislim, neznam zašto ljudi misle da se sve može riješiti sex-om. To je samo užitak koji traje kod nekih više kod nekih manje. Kod nekih je to taboo tema a neki mogu pričat o tome otvoreno. Ja ne želim da se sad shvati da sam ja neka iskusna u tome. Ne, nisam, nisam još ni probala i nadam se da neću skoro jer ipak čekam da to ne bude s nekim bezveze. I tako,, taj lik to napiše a režija odmah: „nemoj mi sanju dirat!“...ja kad sam to pročitala dolje gdje se poruke listaju, he he...stavili su mi osmjeh na lice :) ... i onda puste onu pjesmu od moby-a- we are all made of stars il tako nešto se zove..a ja tu pjesmu volim, i to me oduševilo..onda sam i ja njima išla poslat:“ aaa, hvala! A tek ova pjesma od moby-ja...aaa, hvala.i da, hvala kaj me branite. E nemam više love. Kriza. Sutra se javim. Pusa. Sanja“...i tad sam poslije gledala emisiju negdje do 4 ujutro jer nisam mogla spavat...i vidim nakon 10 min, režija napiše nekom dečku kaj ih je nešto pitao, za neku pjesmu da mu puste i doda još: „.....p.s: pusa Sanji“. He he...ma zakon su dečki a brijem da ovaj kaj mi to sve piše ima oko 20-ak godina kaj je taman...ehehehhe...zajebavam se... :) i tako, slike su odvratne no ja mislim da je to raj za muške al meni je to..jak, fuj, bljak...da se netko tak ide slikat, ma sramota. Sramota. A sad za kraj pjesma od ramireza- iste cipele koja meni sad najviše priliči..


Ramirez

iste cipele
tko je to sad tu
tko su ti ljudi na cesti
svi u glas govore
a ti samo htjela bi sjesti

ne znam zašto plačeš
i zašto se čuju sirene
čemu sva ta svijetla
to sigurno nije zbog mene

gle tamo netko leži
ne vidim baš sve
smješno mislim da nosim
iste cipele

imali smo sreću
dobro je da kasnimo
zamisli kako čudno
baš tu je pred mojim ulazom


bojim se da je loše
uopće se ne miče
i nije mi baš jasno
zašto mu ti nosiš svijeće

i tko sebi daje za pravo
da sve zaustavi
pristajem samo na jedno
da netko nekog na kraju ostavi