četvrtak, 11.01.2007.

itekako

Morala sam napisat novi post jer...morala sam...saznala sam da imaš curu. Da, ti... neznam kad si mi mislio to reći? Zašto nisi? Ja kada sam to čula, gotovo. Mrak. Tama. Tuga. Praznina. Bol. Suze. Refleksno su mi se osjećaji pomutili i nisam mogla doći k sebi...nije da sam ljubomorna i da mu ne želim dobro. Naprotiv. Želim ti sve najbolje iako... nije mi jasno kako tako brzo možeš preći na drugu osobu... i nije mi jasno jesam ja u nečemu pogriješila? U čemu ne valja? Jesam ja kriva? Koje su moje mane? To što sam bila iskrena? Jel to? Kad sam to čula, par ljudi mi se javilo na msn-u al nisam imala snage i nisam puno razgovarala. Ugasila sam komp i otišla u sobu. Legla na krevet i gotovo. Gotovo...osjećala sam neku hladnoću oko srca... drhtala sam, nisam se mogla kontrolirat...tek sam onda shvatila da nešto osjećam prema njemu...ali on to ne shvaća...al nema veze, nije mi prvi put da me netko povrijedio...nije mi prvi put...i sad sam rekla, ako ova sanja koja sad postoji ne valja, ja se mijenjam...onda će me valjda ljudi više voljeti i cijeniti jer ovako očito ne valjam...i neću bit iskrena...ne ne ne...nema tog više od mene...iskrena ću biti samo sa onim ljudima koje volim i s kojima sam bliska...i ne želim si dopustit da se tako brzo vežem s nekom osobom...jer ako se povežem kao s njim, opet će me tako napustit...i kad si bolje razmislim, nema na ovom svijetu ljubavi za mene...ne...ne dovoljno...i nema onoga „suđenog“ za mene...i koliko god se trudila, ne pomaže...koliko god pokušavala biti u najboljem izdranju...kak se kaže, the best of me...netko to ne cijeni...kako rekao moj dragi prijatelj damir: sretna je samo nekolicina...svi ostali su kao nas dvoje...nesretni... i imao je pravo...totalno pravo...iako sam inače optimist i iako sam sretna i ne dopuštam da me netko tako lako rasplače, danas tj večeras sam izgubila totalnu kontrolu nad time...nisam se mogla zaustavit...al kao da je nekog to briga...vraga...briga je samo nekolicinu ljudi koje volim i za koje znam da ih je bar malo briga za mene...a ti ak ćeš ovo pročitat, pročitaj a ako ne...neznam šta da ti kažem jer mislim da si mi bar trebao reć: čuj Sanja, kod tebe ne valja to to i to...i gotovo, bar bih znala razlog a ovako...briga me..da, to sad kažem da me briga al zapravo me itekako briga...itekako...


18:27 | Komentari (19) | Print | ^ |

<< Arhiva >>