"Daleko od savrsenstva
...miljama daleko.
Ponekad pozelim rabiti sva ogledala. Pobacati svu hranu. I frizider. Na ovaj nacin nikad necu doci do 47kg. Zauvijek cu biti debela prasica.
Jela sam danas. Jela sam previse. Salicu muesli-a ujutro. Pilece hrenovke sa kecapom popodne. Vocni jogurt i snitu kruha s kaloricnim pekmezom od suhe smokve prije pola sata. Izgubila sam samokontrolu. Pitam se kada?
Citam "bucku". Dobra je knjiga, ali naslov je teska katastrofa. Bucka, daj ajde! Mislim da bi "debela" bio prigodniji naslov.
Umorna sam, tako sam prokleto umorna. Reci cu mu da ne dolazi veceras. Ne zelim da spava pored mog debelog tijela. Ne zelim slusati slatke lazi da sam prekrasna. Ne zelim slusati kako bih trebala dobiti barem pet kg. Veceras ne zelim nista slusati. Popit cu dva purgala. Jedan normabel.
Ujutro cu se probuditi sretna.
UPDATE:
Kriza je prosla, dobro sam.
Moj jelovnik za sljedeca tri dana, posto sam pocela vjezbati:
Ponedjeljak:
D:mandarina
R:jabuka
V:jaja ala moj dragi
Total:550kcal
Utorak:
D:jabuka na 3 dijela
R: integralna riza s porilukom
V:jabuka na 3dijela
Total:700kcal
Srijeda:
D:dvije mandarine
R:mahune na salatu
V:jabuka na 3 dijela
Total:500kcal"
"imam 49kg i osjecam se neopisivo debelo. Znam, znam... Cilj mi se sto prije vratiti na 47kg i odrzavati tu tezinu. Danas sam pojela kuhano jaje. Par sati kasnije dragi mi je donio pizzu iz pizza cuta.
Inace, on gotovo da se preselio k meni i tu nastaje mali problem. On je veliki gurman, ovisnik o teretani i na svojih 97kg cistih misica ima apetit ko prosjecna trudnica! Za razliku od mene, kojoj je bioaktiv i jabuka dnevno sasvim dovoljno.
Jucer sam tri sata kuhala. Nije to za mene, dize mi se zeludac od same pomisli da bi ta hrana mogla zavrsiti u meni. Kao secer na kraju, inzistirao je da zajedno veceramo. U pola 9 navecer. I onda se ja cudim odkud mi 49kg!?
Neznam kako ce to funkcionirati, njemu se na sam spomen moje interalne rize dize kosa na glavi!
Sutra sam na cajevima i bioaktivu. Moram se rijesiti ovih kila podhitno!"
"Stvorena da bih povrijedila...
Nisam pisala neko vrijeme. Nije da nisam htjela. Imala sam toliko toga za reci, ali misli se jednostavno nisu htjele oblikovati u recenicu, smislenu recenicu.
Vidjela sam clanak u jutarnjem. Nisam znala jel bih se smijala ili bih se plakala, pa sam prasnula u histerican smijeh. Nemam se vise snage boriti protiv predrasuda, umorna sam. Neka ljudi misle sto hoce.
Vrijeme prolazi, a ja stojim na mjestu. Stojim na 49 kg, ni gore ni dolje. Frustrira me ovo stanje. Nisam povracala od onog trenutka kad sam u skoljki ugledala svoju krv. Trudim se jesti sto manje i sto zdravije. Danas mi se zalomila buhtla od cokolade. Nije da sam najsretnija na svijetu."
"vaj sam tjedan u skoli bila mozda jedan dan. Nemam se snage ujutro dignuti, nemam volje za zivotom. Nista me ne veseli. Sve mi je ravno. Trenutke iskrene srece mogla bih na prste izbrojati. Da, jucer sam bila sretna. Provela sam cijeli dan s frendicom u bircu. Trbuh nas je bolio od smijeha, a vrijeme nam je prebrzo proslo.
Tri noci za redom nisam ni oka sklopila. Ne znam zasto, ali ne mogu zaspati. Samo gledam na sat i cekam da konacno svane. I slusam cvrkut ptica. Pojma nisam imala da ptice pjevaju po noci.
Ne zelim vise ovako! Ne mogu. Osjecam da mi ponestaje hrabrosti i snage. Hrabrosti i snage da se dignem i krenem naprijed. Kad bih barem mogla plakati, plakala bih dok suze ne isperu ovu tupu bol koja me razdire. Nazalost, ja sam odavno naucila zatomljivati osjecaje."
"Presla sam granicu. Vec odavno, ali tek jucer sam shvatila koliko sam daleko otisla.
Priznajem, bolesna sam. Priznajem, trebam pomoc.
Jucer sam slusala Rexiu dok mi je govorila kako sam (pre)mrsava. Nisam mogla vjerovati da mi ona to govori, ona koja mi je uvijek bila inspiracija. Ona koja ima najljepse noge na svijetu. Ima vise kila od mene, ali izgleda puno mrsavije. A onda sam malo po malo pocela shvacati. Ona vjezba, ona ima 52kg cistih misica. Obecala sam sebi i njoj da cu vjezbati svaki dan makar 15 minuta. Za sad funkcionira. Rexia, hvala ti na svemu
Dosla sam s kave tako bezvoljna, tako prazna. Dragom sam rekla da moram uciti i da ne mislim ici van. Mrtva hladna krenula sam prema frizideru. Bez ikakvog osjecaja gladi. Navalila sam na hranu. Bez ikakve griznje savjesti. Pravac kupaona. Povracanje. A onda odjednom...povracala sam krv. Pocela sam plakati. Pogledala sam se u ogledalo. Vidjela sam ispijeno lice. Tamne podocnjake. Prazan pogled.U tom trenutku kao da su mi se otvorile oci. Sto si to radim? Zasto se unistavam? Zasto svjesno koracam prema paklu?
Nazvala me Rexia. Kao da je znala.
Probudila sam se i rekla mami sto se dogodilo. Htjela sam doktoru, jer nisam mogla gutati. Opasno sam si sjebala grlo. Mama mi je rekla da je i ona imala bulimiju. Pitala me zelim li psihijatrici za koju je sigurna da ce mi pomoci. Pristala sam bez puno razmisljanja, dobrovoljno.
I opet nisam ni svjesna koliko sam sretna, Ocito je nekom gore jako stalo do mene...Okruzena sam divnim ljudima. Mamom koja me razumije i curama koje su uvijek uz mene. Nitko me ne osudjuje, svi mi pokusavaju pomoci.
Svjesna sam da si moram pomoci sama. Nakon jucerasnje epizode ne pada mi na pamet vise u zivotu povracati! Pocela sam vjezbati. Pocela sam jesti. Zdravu hranu, ne pizdarije. Danas pojela: tri jabuke, vocni bioaktiv, posni sir i papriku. I integralno pecivo.
Korak po korak. Zelim se izvuci iz ovog pakla. S druge strane, ne pada mi na pamet ici iznad 52kg! Paziti cu i maziti svoje tijelo, zasluzilo je.
On je divan. Shvatio je u cemu je stvar. I nije pobjegao. Tu je uz mene. Tisucu puta na dan ponavlja mi kako sam prekrasna. To mi u ovom trenutku puno znaci.
U nedjelju me vodio na veceru. Hranio me i nije pizdio kad sam nakon par zalogaja rekla dosta. Probudila sam se u njegovom zagrljaju.
Vjerujem u bolje sutra. Znam da nikad necu imati totalno ispravnu percepciju sebe, ali necu dopustiti da me ova bolest pobijedi. Uvijek sam bila jaka, sada cu biti jos jaca. Moram.
Usprkos svemu, sebe volim najvise. Ovo je bitka koju cu dobiti!"
"Sjela sam se u najmracniji kut sobe. Tresuci se pokusavala sam uvuci koji dim. Plakala sam. Nakon dugo vremena ja sam istinski plakala. Ono, iz dubine duse. Mislim da sam se isplakala za iducih 10 godina zivota. Ako prezivim.
Zasluzila sam to. Bog mi je dao sve. I pamet i ljepotu koju nikada nisam znala cijeniti. Okruzio me hrpom dobrih ljudi kojima je istinski stalo do mene, a ciju sam ljubav uzimala zdravo za gotovo.
Nikada nisam bila zahvalna, uvijek sam trazila jos. Doslo je vrijeme da ostanem bez svega.
Imam toliko srama da cu nakon svega Boga zamoliti jos jednu stvar: neka mi pruzi jos jednu priliku. I neka mi ne oduzima Njega."
"Debela sam si. I ne mogu si pomoci. Debela sam si sa svojih 49 kg. Htjela bih 47. Znam da nisam normalna. Uz to sam jos i mlohava.
Danas sam bila sa svojom najdrazom W. u Malom medi. Ja na kavici s natrenom, ona na pivici. Prije toga pojela sam bioaktiv lgg i milky way minute. W. me nagovorila da uzmemo jednu pizzu margaritu pola po pola. Receno-ucinjeno.
Pola sata kasnije. Mjesto radnje-wc. W. mi drzi kosu dok povracam. Zatim ja njoj drzim kosu. Jos smo par sati ostale u pivnici i trazile nacine da se ja izvucem iz ovog pakla. Nema nacina, to je zakljucak.
U ovom trenutku grizem se jer sam prije 45 minuta pojela integralno pecivo sa posnim sirom i tunom u vodi. Svecano sam obecala Bogu, W. i mami da necu povracati, tako da nisam.
Isuse, kako imam mlohave noge! Od sutra uvijek silazim jednu stanicu prije. Necu vise koristiti lift. Vjezbati cu makar 15 minuta dnevno. Aha."
"Umrla je 18-godisnja brazilska manekenka. Od anoreksije, ofkors. Dragi me odmah zabrinuto nazvao i pitao kaj sam jela, a mama se bacila na kuhanje juhe i brokule.
Ne zelim tako zavrsiti. Svjesna sam da sam presla svaku granicu, sto god pojela osjecam uzasan strah i gadjenje. Zivim na max. 500kcal dnevno. Imam 48kg. U jednom sam trenutku pozeljela 45.
Mrzim se jer sam obicna nezahvalana kucka. Imam sve u zivotu. Odlicne starce, hrpu frendova i poznanika, vrlo solidnu financijsku situaciju, frajera koji me drzi kao kap vode na dlanu i jos njih par koji me konstantno gutaju pogledom,objektivno se smatram inteligentnom i lijepom osobom. Zasto onda ovo?Kako je moguce da sam sa svojih 48 kg sebi debela? Zasto imam panican strah od hrane?Uvijek smo govorile da znamo gdje nam je granica. Zapitajte se Leptirice moje, znamo li uistinu?
Sto ce se dogoditi kada jednom dostignete ono sto vam je trenutacno cilj? Mislite da cete moci reci dosta? Hocemo li zavrsiti kao ova brazilska manekenka?
Tanka je granica izmedju pro-anne i anoreksije, tanka je granica izmedju stila zivota i bolesti. Svjesna sam da sam na pravom putu da ju prekoracim!
Ne zelim vam biti thinspiracija, ne zelim vam biti ulaznica za pakao.
Nemojte mi se diviti jer se nemate cemu diviti!"
"Prosli tjedan mama mi je nasla anna biljeznicu. Nakon sto sam je nesto vise od 24 sata uspjesno izbjegavala, dosao je na red razgovor. Iznenadila me. Nije vikala, nije histerizirala, nije sapominjala psihijatriju. Rekla je da podrzava moju zelju da budem mrsava, ali ne i da se izgladnjujem. Obecala je da ce kupovati zdravu niskokaloricnu hranu. Pricala je jos kojih sat vremena, ali vise ju nisam slusala. Hvala mama, ali stvar je puno slozenija nego sto ti mislis.
Imam 50kg. Nije ni cudo, ocekivala sam puno vise. Danas sam na vocu i puno tekucine. Planiram nekih 2-3 dana dok se ne ocistim od silnog smeca koje sam bila prisiljena jesti preko vikenda."
"Spavala sam do pola 12. Ucila sam s best frendicom za kolokvij. Do 13 sati pojela sam dvije jabuke i dvije male snite integralnog kruha. Milky way minute u 15h. Cijelo popodne sjedila sam na kavama.
Upravo na sebi imam Rexijine hlace, broj 34. Ona ima moje 32, i velike su joj. Voljela bih da ona postane svjesna koliko je mrsava! Moje noge u ovim hlacama jednostavno ne izgledaju tako dobro kao njene."
E A OVO JE STVARNO VRHUNAC! BIJESNA SAM NA NJIHOVE IZJAVE...VIDITE OVO:
"Prva pomoc
Objavit cu nesto sto je moja draga leptirica Azraelle napisala na nasem forumu, nadam se da nema nista protiv!
Sigurno ce vam pomoci, isprintajte ovo i drzite na uvijek vidljivom mjestu:
Prije nego sto nesto pojedes, procitaj ovo.
Razmisli.
Da li sada zaista hoces jesti?
Cijeli dan si na vodi i sada ovo?
Da cijeli dan truda unistis zbog malo okusa? Recenica je tocna: A moment on your lips - forever on your hips. Pogledaj sve te tanke devojke. Mislis da one jedu toliko? Zelis li izgledati kao one? Onda sada nemoj jesti.
Ako sada budes jela, bit ce ti zao cim progutas sve. Imat ces onaj odvratan osecaj u zeludcu, osjecat ces se debelo! A taj osecaj ce trajati cijeli dan, dok ne odes na spavanje.
A sada misli na onaj lijepi osjecaj kada nista nisi jela. Kada zeludac svira. Zar taj osjecaj stvarno zelis zamijeniti onim drugim? Pomisli samo na cinjenicu koliko se gadno i osjecas posle jela.
Pogledaj svoj trbuh. Poslje jela ce biti jos deblji. I na tvojim kukovima ce se taloziti mast. Na tvojim kukovima, koji ce biti tako uski ako ne budes jela.
Drugie cure ima da ti se dive, zato sto si tako tanka - i sto imas samokontrolu!
Mozes se ponositi sobom - ali samo ako izdrzis.
Da li stvarno sve to zelis unistiti? iI to samo zbog jela?
Da li je jelo vredno toga?
Pitanja
1. Da li si zaista gladna? Fiziscka glad? Krci ti zeludac?
2. Ako je odgovor da, onda opisi osjecaj gladi. Nije li divan? Mislim... zar se ne osecas lagano i fino? Ako bi sada nesto pojela, taj osjecaj bi nestao - osjecala bi se puno i pala bi u ocaj...
3. Da li glad za tebe predstavlja nesto prijatno ili nesto mucno?
4. Da li ta tvoja glad mozda ima psihicke uzroke? Dobro razmisli - sta se desilo? Svadja sa prijateljima? roditelji? Jesi li imala neku frku?
5. Ako jesi: zar namjeravas da cijeli svoj zivot probleme kompenziras sa HRANOM?! Cijeli zivot ces imati probleme - to je jednostavno tako, pomiri se sa tim. ali pomisli koliko bi se onda udebljala??
zadatak: Skuhaj si neko toplo pice, npr. kavu ili caj i tek nastavi citati kada popijes.
6. Ako si fizicki bila gladna - kako je sada? Mirnije je, zar ne? Ne boli te vise trbuh od gladi, zar ne?
7. Ako si psihicki bila gladna - je si li sada malo mirnija? Jesi li razmislila zasto si htela jesti?
8. Kada si zadnji put imala napad prezderavanja?
9. Sta si sve jela? koliko si novaca na to potrosila?
10. Kako si se onda osjecala?
11. jesi li poslje povracala?
12. da li se isplatilo? mislim... mora da si osjecala jadno, kada izgubila kontrolu i samo gurala sve moguce u usta. da li ti je to dalo makar mali osjecaj totalne srece? ispunjenja?
13. ako jest, onda sada razmisli sta si drugo mogla raditi osim jela. mozda da pises nesto u tvoju ana-biljeznicu kada te spopadne psihicka glad? ili da vjezbas kada te spopadne fizicka glad?
14. da li si razmisljala o tome kako ce tvoja buducnost izgledati? da li vjecno zelis da te prate binge epizode i da nikada ne stignes do svog cilja?
15 sta bi sve ucinila da bi jela? provalila u ducan? ukrala novac od nekoga? ili krala tudju hranu?
16.da li si konacno uvidjela da uopce nemas koristi od toga ako sada budes jela? ne bi se priblizila cilju. samo bi opet pljunula sama na sebe. NISTA ne bih postigla time - osim ovog - debelo dupe, karijes,napuhnut trbuh. smatras li to necim dobrim? postoji toliko alternativa - ali mora li to bas biti hrana?"
I TAKO U NEDOGLED..JA BI PORUČILA TIM CURAMA: LIJEPE STE I NEMOJTE SI TO RADIT AK JE IKAKO MOGUĆE...I JA BI HTJELA SMRŠAVIT AL JEBIGA, NE IZGLADNJUJEM SE..MALO MANJE JEDEM I TO JE TO...NEMOJTE SI TO RADIT CURE..MOLIM VAS...KOLIKO JE NJIH UMRLO ZBOG ANOREKSIJE...POSLIŠAJTE ME...
Post je objavljen 17.01.2007. u 17:13 sati.