Ožujak 2012 (2) Siječanj 2012 (4) Siječanj 2011 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Rujan 2008 (1) Kolovoz 2008 (1) Svibanj 2008 (1) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (3) Siječanj 2008 (2) Prosinac 2007 (4) Studeni 2007 (3) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (3) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (2) Travanj 2007 (4) Ožujak 2007 (4) Veljača 2007 (3) Siječanj 2007 (4) Prosinac 2006 (3) Studeni 2006 (3) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (5) Kolovoz 2006 (5) Srpanj 2006 (5) Lipanj 2006 (7) Svibanj 2006 (8) Travanj 2006 (8) Ožujak 2006 (8) Veljača 2006 (7) Siječanj 2006 (10) Dnevnik.hr |
17.07.2006.
Mali blic povratak u 16-e
Jučer sam na plaži srela jednu svoju davnu ljubav. Nije bila prva ljubav. On je bio moja druga ljubav. Davno je to bilo, imala sam samo 16. I on je imao samo 16. I bio mi je jako zgodan. Visok, plavook, s plavim uvojcima oko ljepuškastog lica. Sada je puno stariji, proćelav, i ima bore oko očiju. Kad smo imali 16, dolazio je na plažu s prijateljima. Ja s prijateljicama. Sada on na tu istu plažu dolazi sa ženom i dvoje djece. Ja na tu plažu dođem samo ponekad, rijetko, ali i dalje s prijateljicama. Kad smo imali 16, on je igrao picigin s prijateljima, a sad pravi kule od pijeska s djecom. Kad smo imali 16, ja sam jedino željela da on moja leđa maže kremicama za sunce (nije mi onda bilo baš do kremica, nego više do mazanja), a sada on kremicama štiti od sunca svoju djecu.
Kad smo imali 16, ja sam njega prva ugledala... I odmah prešla u akciju. Otkrila njegovo ime i prezime, njegov telefonski broj. I mjesec dana smo samo razgovarali preko telefona. To su bili dugi i za nas u to doba – jako dubokoumni razgovori. No, kako onda nisu postojali mobiteli, tako mi se svaki put kad bih ga nazvala, uredno javljala njegova mama. U tih mjesec dana fino sam se sprijateljila i s njom. Naravno, on je znao koja ga to curica zove, ali tek nakon mjesec dana odlučili smo se i "službeno" upoznati. On je došao s hrpom prijatelja, a ja s hrpom prijateljica. Tako da je bilo za svakog po nešto! I za čudo, koliko god smo bili brbljavi preko telefona, pri tom upoznavanju "licem u lice" jedno s drugim ne bi prozborili niti riječ... Drugi sastanak se odigrao po istom scenariju kao i prvi, on s hrpom prijatelja, ja s hrpom prijateljica. Bez ijedne riječi. Treći susret je bio malo drugačiji - čak smo se pristojno i pozdravili. I tako od susreta do susreta, od sastanka do sastanka, s hrpom ljudi oko nas, bez riječi... Tek na kraju ljeta, kad se već nakupio velik broj tih nijemih sastanaka, on je progovorio. WOW! I pozvao me da malo prošetamo nasamo... WOW! I pitao me kako sam otkrila njegov broj telefona. WOW! Stvarno je brzo reagirao, nema što... :))))) Trebam li posebno pisati koliko mu je trebalo da me poljubi.... Dovoljno je reći da je s prvim poljupcem završila i naša romansa... S našim prvim poljupcem počela je škola, zima, drugi ljudi oko nas, druge situacije, druge zanimacije... I sad ga opet vidim nakon toliko godina. Ne, nisam osjetila ponovno rođenu ljubav! I nisam osjetila ništa od onog što sam osjećala kad sam imala 16. Samo mi je bio sladak tako okružen s djecom... Valjda je sretan sa svojim životom. Ja jesam sa svojim. Zaista sam sretna!!! - 09:01 - Komentari (37) - Isprintaj - Link posta - Komentari On/Off
|