Ljeto me izmamilo van...

Na sunce... u more...

U noćne izlaske... ali one predobre... predobre kao ovaj vikend...

Izlasci u kojima se ne slomiš nego poletiš ...

Moja D. i ja... već uigrana ekipa... kad nas ponese glazba, ples, ljetna vrućina, tequilla, smijeh, susreti s prijateljima... Možda nas, što se tequille tiče, ponese i malo više od onog što tijelo može podnijeti, pa se ujutro osjećaju posljedice, ali ni one, posljedice, ne mogu biti tako strašne da bi nas spriječile da ih, poput razigrane djece, izlječimo smijehom… onim gromkim, zvonkim, jednostavnim, iskrenim.

Počelo je vrijeme kad živim život ne kao ozbiljnu igru... nego samo kao igru... Zezanciju... Život kao ispušni ventil... Život kao igru bez granica... Možda pomalo i neozbiljno... netko bi rekao, ali ja kažem nema veze... jer bitno je da jednog dana, kako se vlak bude približavao zadnjoj stanici, možemo pogledati iza sebe i reći: "Wow, ovo je bila je*eno luda vožnja…"

Ljeto je pravo vrijeme da se nadoknadi sve ono propušteno u zimskim mjesecima... pravo vrijeme da se tijelo odmori od stresa, od strke, od sirovina...

Ako je za mene Zima mjesto sputanosti i ograničenja, Ljeto je čista suprotnost… Ljeto su Bahami i Bahli kakvi se viđaju na turističkim prospektima i plakatima…

Jednostavno je počelo... život u ljetnom izdanju...

A vikend je samo bio nagovještaj jednog prekrasnog dugog ljeta...

Zaista jako volim osobe koje pate od "osjećaja veličine"...
Osobe koje nastupaju s arogancijom.
Bez jebene mrvice poštovanja prema drugima. Nebitno prema kome. Prema drugom čovjeku.
Da, jako, jako volim kad dođem u kontakt s takvim osobama, a pogotovo kad moram s takvim osobama raditi.
Naročito volim kad je TA osoba na ODREĐENOJ poziciji u ODREĐENOJ hijerarhiji i ODREĐENOM poretku, pa si misli da može priuštiti takav stav.
Pogotovo ako TA osoba ima dobro zaleđe.
Ako je "tatina kćerkica". Konkretno. Tatica će to srediti...
Ali TA osoba nije jedina. Ne, ne... ima ih još. I drže se skupa. Jer zajedno su jači. I zajedno imaju i jače zaleđe.

Ma, može ona umisliti sebi da je nekim čarobnim napitkom (tatinim napitkom, naravno) popila svu pamet ovog svijeta, možda i je, klanjam se s poštovanjem, ali to ne umanjuje činjenicu da je obična svinja kad je riječ o njezinom ponašanju prema drugim ljudima. Pogotovo, a na što se konkretno i odnosi ovo moje iskaljivanje bijesa u ovom postu, njezino ponašanje prema kolegama. I možda je ona, u ovom kakvom-takvom ustavotvornom poretku i sustavu na nekoj "višoj" razini od tih svojih kolega, ali smo joj i dalje kolege, jebemu, i cilj našeg rada trebao bi biti isti, ili barem sličan, ali kad ona s takvim svojim svinjskim roktajućim nastupom želi omalovažiti sve i svakog da bi izdigla sebe... ma, bljuje mi se na to... bljuj, bljuj...
Možda da sam neki je*eni debelokožac, bez feelinga i bez emocija, možda me ovakva naodgojena ponašanja i ne bi dirala. Ali ovo sam što jesam i tuđa me neodgojenost i neotesanost itekako pogađa, pogotovo kad sam meta te neodgojenosti, i ono što bih najrađe napravila s TOM osobom, predmetom ovog posta, poslati je ponovno i ispočetka u vrtić, pa kroz osnovnu školu, pa sve dalje tako redom dok ne stekne osnove kulture i ophođenja s okolinom. A kad stekne osnove, onda i opet ispočetka u vrtić, pa kroz osnovnu, pa dalje tako redom, da ponovi usvojeno jer ponavljanje je majka mudrosti, pa možda drugi, treći ili četvrti put ponavljanja, nekog kur*a i nauči ...


No, da ne duljim dalje o njoj, jer nije vrijedna niti jednog retka, a eto, dobila je cijeli post...