nedjelja, 18.11.2007.
A opet sranje
dragi moji... opet se nekaj zblokalo na ovom sranju napravila sam novi... na ovome blogu kojeg sam zavoljela neću više ništa ni pokušavati jer sam se ima evo 4 il 5sati toliko nervirala da je to nešto nevjerojatno... sada ću vam dati link od mog blog br. 1000 000 000 pa uživajte... iako mi se čini više kul;)
...NOVI BLOG...
KE KUL:) Zauvijek zaljubljena u tamu... p.s.-stvarno se nemojte ljutiti ako vam prvih mjesec dana neću previše komati... ali vi možete meni...
E da molim pa blogera koji su prije tu dolazili da ... ubuduće ČITAJU TUĐE POSTOVE a ne ostavljaju samo komentare imam novi post ili po desettisućaiprviput kako dobar blog posjeti i moj... so... držite se... moj msn znate... pa...;)
subota, 17.11.2007.
Aaaaa!!!!! Snijeg svud pada;););)
Ajme, nisam mislila da će biti snijega
... te masne pahuljice snijega vratile su mi nadu u bilo što
... ma ne u bilo što u sve
... podsjetile su me na totalno djetinjstvo kada sam živjela Bogu iza nogu na groblju u Sisku
... i preko zime bi toliko snijega napadalo da se nebi grobovi vidjeli... i mogli smo se sanjkati uvijek jer je bio mali brežuljak u blizini
... jučer sam se vratil s ribnjaka ono podosta trijezna, s mukom u trbuhu
...i žnjopnula dva keksića otišla se oprat na +40 da isperam smrad rakijice
... i onda u krpe
... nisam mogla po prvi puta gledati otvorenih očiju
... aaaa... da bila neka frka
... Tarantula je bila samnom i kasnije sretosmo njenog kazna... i tak pošli mi na fish
... meni hladno i piša mi se... moj šarm više nepali kod onih u purgeraju pa me nisu htjeli pustiti
... Tarantula otišla i popišala se u grmlje a ja ne mogu to
... lako muškima oni samo izbace i točka... a ja imala kaput(ajd dam ga tarantuli), torbu iz škole(teško)
, čudne hlače s još čudnijim remenom(alergična sam na ono metalno...) 
itd... i sada ne, neću trpim ja... kad eto mog spasa, rekla ta ekipa da idu u garage... i super pošla ja s tarantulom... i molim je da idemo na wc i pristala ona ako kupim cigarete... odem ja gore kupim cigarete... pođem na wc(jeej)... i vratimo se dolje... sada dođe neka ekipa da je tip koji čuva ulaz, na wc-u napao neku curu... naravno cure nigdje... a muški kao muški i ženske kao ženske idu ga oni (aa...nene...sami zaključite)... i sada dalje ne znam priču ali znam da je tip izišao s palicom i da su oni počeli bježati i naglo se vratili(odnosno na prepad) i da je onda valjda tip zvao murju... i na kraju brzo trk, da nebi bilo sranje... na fish... onda smo saznali sve... da je netko iz ekipe lomio staklo ili je to bio zaštitar(tolike priče)
... da je bilo krvi(u kapljicama malim)
... da su se neki od kojih nisam to očekivala toliko histerično ponašali("Doć će murja, doć će murja!"a nje nigdje)(zna se na koga mislim), da su tu curu udarili(a cure nigdje)
, da smo se ja i tarantula trgale cijelo vrijeme... ugl... bilo mi je puno zabavnije nego prije... malo više akcije... a sljedeći put idem i ja svoje vještine isporbati... majke mi neće samo oni dobiti komad torte... ja ću je cijelu pojest
... Zauvijek zaljubljena u tamu!!!!
p.s.-ajme nemoj te me suditi ali ovih dana sam u nekom deliriju
i ovo samo je posvećeno osobi koja je u mojoj blizini rekla jebem ti život
e da za bolji opis događaja odite na ovaj link... to vam je od Tarantule ona je dobila posebni tretman i detaljizam događaja ...Tarantula...
utorak, 13.11.2007.
Na stolu su prazne čaše,rakija se popila!!!!
Eto više neće biti govora o mojoj totalnoj privatnosti... jer u zadnjem postu sam napravila sranje... takve gluposti sam rekla, a ne želim ga mjenjati... rekla sam nažalost istinu... i to je bilo glupo... a ne znam... valjda je došlo vrijeme za zgašavanje i ovog bloga... jednostavno znam da neću moći bez njega, ali na papiru ću biti iskrenija izreči čak i imena kojih se bojim tu na blogu... riješit ću se svih frustracija... a tko zna možda i nešto zaradim kada postanem slavna i bogata hhh... ugl... još ću do sljedećeg puta razmisliti o tome dali ću blog zgasiti... sve ovisi o nekoliko osoba;) Zauvijek zaljubljena u tamu!!!!
Ovo vam je rigoletto-nije joj se svidjela ova lsika pa sam je objavila... ali eto malo sam je sredila pa se nevidi toliko
nedjelja, 11.11.2007.
Čekanja...
Sjedim s pelinom u ruci i promatram ljude, hrpa njih prolazi, ali njega nema...
Čekam ga, u mislima dozivam, no osjećam samo mrak... muzika iz Melina trešti, uopće mi ne paše, moje cure se dosađuju, ja još više, samo želim ostvariti nešto, što sam bila glupa i nisam ostvarila... čekam, čekam... dugo, kažem curama da idem prošetati da me malo pusti, one kažu u redu, odlazim tražim ga po rulji koja ispija litre i litre... nema ga... osjećam tupu bol u nogama, kao da su se stare rane opet rascijepale, moram sjesti... vratim se, kao što sam se u životu mnogo puta vratila, njih nema... tražim i njih... zovem jednu na wc-u su... izađem van i čekam, čekam ,čekam... neke stvari sam odbacila zbog čekanja, neke stvari zapostavljam jer čekam, a opet kada dođe taj trenutak ja nađem razlog da još čekam... čekanje se isplatilo koji put... ali stvarno se uvijek u većini slučajeva zaustavim i počinjem razmišljati o tome, čak i kada sam pod utjecajem alkohola... čula sam ga dobro kada je rekao još jedan put i poljubit ću te, možda je mislio da to neću zapamititi ako sam pripita, ali ako mi je nešto važno ja to pamtim... i možda da nisam tako ukočen i da me nije strah zato što se nikada nisam poljubila, možda bih to učinila još jedanput i dobila taj prvi poljubac od osobe koja mi se iskreno sviđa... glupa sam što sam pomislila da bih ja to mogla... rekli su mi da kada se ideš s nekim ljubiti, poljubac će biti savršen, pogotovo ako ti se osoba sviđa... ali ja sam neiskusna, on savršeno iskusan po pričama... i bilo bi me sram... majke mi bilo bi me sram... eto opet je počela nova tura čekanja do prvog poljubca, koji je moja neostvarena želja... Čekanja...
Zauvijek zaljubljena u tamu
znam, lako je nekoga zbariti, ali ja sam strašljiva i želim da prva osba bude ona koja mi zauzima trenutačno većinu moga srca, od kojega mi duša počinje treptati, od kojega mi život opet počinje imati smisla, od kojeg ću biti sretna...
P.S.-nisam htjela da se sazna, mislim da je to bio rezultat alkohola... ali ako slučajno dođe do situacija da on sazna, na ovakav način mislim da ću propasti u zemlju...
subota, 10.11.2007.
Hoya!!
Ovaj tekst baš i neće biti na nekoj intelektnoj razini jer me boli glava... redovito kada popijem malo više se prirodno budim pre rano i onda sam em cijeli dan u glavobolji plus ono kako već zovu stanje poslije pripitosti... AJučer sam išla s Tarantulom, njenim dečkom i bratićem vanka... Tina je došla kasnije(imala je praksu)... i sada ja glupača dala 10kn u vjetar za ne znam kaj su kupili i od toga sam dobila samo guc jer se ja glupača nisam usudila tražiti... ali inače to bilo fino što god to bilo... kasnije došla tina i ja je nagovorila kad se dosta njih razišlo da odemo kupiti neš za piti... i sada ja velim maji žabac ne radi, a tina zabrinuta jer je bila racija... i sada ona bratića da on pođe, pa on ošo i nekog frenda zamolio ugl. na kraju dobili mi svoje pivo... jest da je bilo toplo i nikad nisam pila gore(ma iskreno nemam pojma koje pivo je u pitanju bilo, to mi nije bilo važno) ali ipak ono... bila sam stravično žedna i na putu do melina sam stresila cijelu litru... i sada tina mene nešto podbada nemam pojma što... a mene puklo nevjerojatno... i onda kada smo odlučile ići doma... napravile smo šetnju jehe da se ja razbistrim,da ne dođem doma teturava ili tako nešto... pa mi kako je mozag bio u kolko tolko ok stanju tina pričala koje sam sve gluposti izvodila... Gadim se sama sebi... mislim jedan dio je ok bila sam vesela i pričala sa svima... ali jela sam lišće, teturala, upoznavala ljude koje ne poznam(to ne bih učinila u stvarnosti) i naravno nisam im zapamtila imena, itd... e da sljedeći puta ću vas morati nešto pitati a sada ne želim da nešto krivo ne napišem pa da nešto krivo ne shvatite... Ajd čao!!! Zauvijek zaljubljena u tamu
stvarno me sram
P.S.-da ako želite možete posjetiti moj bljogić na blogeru koji ništa ne vrijedi, osim što sada be po problema mogu komati curama na blogeru so drek_te_nabio.bloger.hr
srijeda, 07.11.2007.
Paučina mog života
Meka paučina prekrivala je kut moje sobe… prašina koja je prekrivala tu umjetničku čipku života govorila je o mojoj prošlosti… hvatala je sve moje smjehove, sve moje suze, sve moje misli, noćne more, sve moje propale ljubavi bile su upletene u tu ljepotu prošlosti… tamo gdje je bila skupljena i tamna , tamo se skupljala moja tuga, propale ljubavi i noćne more… a oni svijetli i lagani bili su puni mojega smijeha… Odjednom se pojavila osoba koja je protanjila one dijelove pune tuge i podebljala one pune smijeha… Paučina je postala sve deblje i deblja… noćima mi nije davala spavati jer se stalno smijala… kad kada je bila puna uzdaha, romanse, kad kada je imala natruhe negative, kad kada je mirisala po romantičnim večerama, a kad kada se plakala zbog romantičnih komedija… to vrijeme je dugo trajalo dok ta ista osoba nije odlučila skinuti tu paučinu sa zida… odjednom je nestala paučina, pauk koji ju je preo nestao je naglo kao i sama paučina, nestala je moja duša koja je iskreno počela boljeti, nestalo je stvarnosti, koja vjerojatno nije ni postojala, nastala je tuga koja je ubijala, ubijala tako jako da sam umirala, konstantno cijelo vrijeme tupa bol udarala je u dušu i moje srce, dok nije nestala i umrla sa mnom… Zauvijek zaljubljena u tamu
moje srce cvili i traži spas...
nedjelja, 04.11.2007.
Drugo ime mi je depresija...
Čekala sam nekih sat vremena sama ko najveći bijednik na ribnjaku... čekala bilo koga da mi pomogne moju nesreću izlječiti... i znate što nitko nije došao... čak nisam ni bocu imala da utopim tugo zbog ovog monotonog života... ne, nisam to očekivala... toliko razočaranja nisam očekivala... da mi u toj praznini čak i prijatelji kojima nikada nisam okrenula leđa okrenu... nije u redu... majka mi je uvijek govorila da sam previše lakovjerna i da će me to ubiti... i da, prekasno sam shvatila da sam glupa i da vjerujem ljudima kojima bih trebala vjerovati... trebala sam to shavtiti bolje funkcioniraju kada su njih tri same... sada će im biti lakše... očito mi nije suđeno da budem s ljudima koje volim... očito mi nije suđeno da budem ono što jesam... nego ću zauvijek ostati mamina dobra curica... nije mi ni suđeno tulumarenje... obožavam ga(tulumarenje), a nitko baš nitko tko me želi u društvu nije baš iz ekipe za tulumarenje... uvijek neka prepreka... nemojte mi govoriti kao zadnji put da porazgovaram s nekim da će mi biti lakše jer nije tako sada nemam ni skim porazgovarati...nisam htjela slušati kada sam trebala... i nisam se ogradila od boli kada sam trebala... uvijek sam nosila te ružičaste naočale... i očito me uvijek neka ljubav zaslijepila od istine... pa evo da znate... odustajem od prijateljstva jer su me najbolji prijatelji razočarali... odustajem od ljubavi jer me onaj tako priželjkivani neće vjerujem nikada pogledati, ali i neće imati ni prliku jer odustajem od izlaženja a iz drugih smo društava bili... odustajem od hrane... nema više te sreće za mene... došlo je vrijeme da skinem tih 40 kg viška... mislim da je vrijeme da postanem sebično okrenuta sebi... i da si nanesem najviše patnje da se naučim na tu bol... i mislim da me neće to tako brzo proći... žao mi je samo vas... jer će te (shvaćam vas) svi u velikim količinama (iako vas je malo) pobjeći s moga bloga... hvala vam ako ostanete... Pozdravi od Zauvijek zaljubljene u tamu!!!!
Mislim da sam ja jedan od onih koje je ljubav zaobišla u velikom luku... ne nemogu vam priznati njegovo pravo ime, ali nažalost je zauzeo moje srce jače od ostalih... i znam duboko u sebi da mi neće ispuniti tu još samo jednu crticu njegovog postojanja uz mene...
četvrtak, 01.11.2007.
Tišina smrti!!!
Ime mi je odzvanjalo u tami podzemlja... netko me dozivao... šapat je doletio i dotaknuo me, u sekundi me stresa, moćno kao udarac, nježno kao latica tek propupale crne ruže... veseo smijeh me ispunio vapajem za svjetlom, a jecaji me ponovno vratili u tamu... dugo sam tražil izlaz i nisam ga mogla naći... na kraju ostala je jedino nada... čekala sam bilo što... čekala čak i smrt... no došlo je nešto gore došla je ljubav s prijateljicom joj patnjom... sjele su do mene i šaptale mi slatke patničke stihove... mučili su me u tami i crnilu noći dok nisam poželjela vidjeti svjetlo... dok nisam poželjela pobjeći od njih... i tako sam krenula bježati od ljubavi i patnje... no nisam ga nalazil... nisam uspijevala naći taj tako prokleti izlaz... kadkada bih naišla na frustraciju, mržnju, bol čak i slatke osjećaje poput sažaljenja i topline no brzo su prolazili i pokušavali me izbjeći... na kraju došla sam do kraja... u daljini sam vidjela svijetlo... on je bio na kraju puta, zvao me... opet tako željeni glas brujao mi je u uhu... hitala sam da ga susretnem... svjetlost je počela nestajat... nisam ga mogla zaustaviti... povikala sam njegovo ime, nije ništa izišlo... tama se vratila... umirala sam... zadnje što sam čula bio je šapat "Zauvijek zaljubljena u tamu"... sve je nestalo samo je šapat ostao... i postao zaglušujuć u najgoroj tišini, zvanoj SMRT...
P.S.-Odlučila sam promijeniti ime... na msn-u sam Zauvijek zaljubljena u tamu... i sada će ljudi znati zašto moje ime... danas mi je bio takav dan i morala sam ovo napisati i ispucati se... ugl... pozdravljam vas
Zauvijek zaljubljena u tamu
