petak, 22.06.2007.
Hej, piplovi!
Došao je i taj dan
...prvi dan početka praznika... Jupiiii!
Odlučila sam da neću više objavljivati fotke
...jer su se cure naljutile
...a ne bih iskreno htjela ni da me vi vidite(pa iako ste rijetki) pa mi prestanete dolaziti na bljog
... Nažalost sada putujem u Sisak kod bake
... Napola spavam jer sam lumpala na klapama u Roku...noćas
... bilo je predivno, uživala sam
... totalno me podsjetilo na more i ljepotu ljetovanja
... i inače putujem u utorak u Dubrovnik... našli mi moji grandparents poso u nekoj kancelariji povezano sa dubrovačkim ljetnim igrama
... U subotu smo bilo vani povodom Kacinog rođendana... bilo je super dok nismo pošli na Tuškanac(ajd priznajem i tamo je nekima bilo itekako super
)... Uglavnom prošla sam s 4... lijep završetak nasuprot prošloj godini
... Uglavno, ne znam, možda vam se još svima javim prije odlaska... možda ću i u Dubrovniku moći pisati... no ipak za sigurno
... Želim vam lijepe,sučane i poslovne LJETNE praznike(pa čak i onima koji idu na popravne)... Pusa od 
JUST ANGEL!
Joj nisam mogla odoljet morala sam se obajviti... ovo vam je slika s početka ove godine sada imam kraću kosu...ali isto taku crvenu... Pusa
ponedjeljak, 11.06.2007.
Školska zadaćnica!
Evo, danas se i to dogodilo... pisali smo školsku zadaćnicu iz hrvatskog... Mnogi su mi ljudovi rekli da je jako dobro napisano... pa pošto ja inače nemam nešto misaone tekstove onda ću vam ovaj sad pretipkati... Inače o tome o čem ću pisati samo razmišljam ne vjerujem da bih to ikada napravila...
Tema:"Hrabar je onaj tko umije podnositi nepravdu" Marcijal
Gdje ste? Čujem vas, tiho šapućete, vaši glasovi su prigušeni, glasovi vas koji me volite. Prigušeni su nažalost onim lošim, onima od osoba koje ne mare, od profesora koji imaju mezimce, od smetlara koji te zatekao kako bacaš smeće na krivo mjesto, od loših «prijatelja», od svih. Kad bolje razmislim stvarno bi u životu bilo dobro «odapeti». Život je postao apsurdan, nema više veselja ni u dolasku proljeća, ni u praznicima, ni u zalasku sunca, pa čak ni u manjim sitnicama kao u ispijanju kave, smijehu ili možda čak putu u školu. Sve je postalo ubrzano, previše ubrzano, za moj pojam. Toliko je postalo ubrzano da iako imaš prijatelje ustvari ih nemaš je nikako ih ne stižeš upoznati. Znam, znam reći ćete mi da to nije istina, da je to samo moja zamisao, mašta. No, pitajte to isto pitanje dijete koje živi s roditeljima, no roditelji nemaju vremena zbog posla, karijere. Pitajte to djevojku koju je dečko ostavio zbog druge koja ima uži struk ili veće grudi. Pitajte to osobu koju su cijeli njen život ismijavali zbog debljine. Pitajte! To su čak i sitnice nasuprot silovanjima, ubojstvima, abortusima ili čak apsurdnom ostavljanju djece u sirotištima.
Evo, šetam po mostu. Onom lijepom, iznad Save. Pokušavam zaboraviti imena, prvo toga mosta, zatim sebe same, potom i svega ostalog. Oslanjam se na ogradu, kako je čvrsta, jaka, nerušiva. Nebo iznad mene je plavo, plavo bez ijednog oblačka. Voda ispod mene, mutna i vrtložna. Prljava je, čak mi se i gadi. Žao mi je što ću otići, ostaviti one koji me možda vole. Znam da će moj odlazak biti poistovjećen s kukavičlukom. No, također znam da ovdje više neću naći sreću, tj. da je ne mogu naći.
Vjetar mi mrsi kosu, barem ono malo što imam od nje. Stavljam nogu na ogradu, baš je «dobar» oslonac, jak i čvrst, no on vodi u smrt. Opet se predomišljam, dali bi dala život za bespuće tišine i mraka, za smrt? Život se razlikuje samo po tome što nije bespuće, što ima svjetlo, no tišina je zaglušujuća, hladnoća ubitačna. Ne, neću biti kukavica. Podići ću glavu i boriti se. Možda čak uspijem promijeniti svijet, učiniti ga toplijim, bučnijim, sporijim i iskrenijim.
Krećem preko mosta, prilaze mi prijatelji, oni pravi, dobri. Hrabra sam, kročim u nov život. Možda ću jednog dana i ja biti prijateljica koja prilazi u trenutcima odluke o životu i smrti. Ja sam hrabra!
Lijepo od tud bi trebalo skočiti!
subota, 09.06.2007.
Dragi moji blogeri!
Jucer je bilo predivno bila sam vani i uzivala... naime bila sam vani nakon duze vremena sa ovom jednom ekipom... I znate kog sam vidjela... vidjela sam anonimusa... I sad mi je jedna cura rekla da sam zaljubljena do ušiju... što naravno ja osobno znam zbog neispavanih noćiju
... Baš mi je sladak tako mi se sviđa jednostavno nema mi pomoći
... Inače ide mi super u školi
... nacionalne sam napisala do savršenstva... Uglavnom... Ne znam kaj mi se događa s blogom, neželi raditi kak spada... Ne zeli pokazati box-eve... nista... Nema veze kaj vas ja moram maltretirati s time... No iskreno mogla bih vas maltretirati s anonimusom do besvijsti
... Čovječe tak je sladak... A neću ga više vidjeti barem do 9 mj... idem na more kod none u Dubrovnik... On ide na Thomsonov koncert što me pomalo razočaral(nije da on nema neke dobre pjesme no ipak)... Ali ipak raspitala sam se i saznala koliko dođu karte... Moja frenduška ima viška kartu pa možda
... Imate koji savjet
...Ja sam jednostavno takva nemogu govoriti ispred osobe koja mi se sviđa... Pusa od JUST AGNEL!
P.S.-moje frenduške mislim znam da će me vjerojatno ubiti ili upucati no ipak... Ova cura najdesno mi je samo poznanica tak da... S lijeva:Tina, Vrana, Kaca...
