Marketing
Paučina mog života
Meka paučina prekrivala je kut moje sobe… prašina koja je prekrivala tu umjetničku čipku života govorila je o mojoj prošlosti… hvatala je sve moje smjehove, sve moje suze, sve moje misli, noćne more, sve moje propale ljubavi bile su upletene u tu ljepotu prošlosti… tamo gdje je bila skupljena i tamna , tamo se skupljala moja tuga, propale ljubavi i noćne more… a oni svijetli i lagani bili su puni mojega smijeha… Odjednom se pojavila osoba koja je protanjila one dijelove pune tuge i podebljala one pune smijeha… Paučina je postala sve deblje i deblja… noćima mi nije davala spavati jer se stalno smijala… kad kada je bila puna uzdaha, romanse, kad kada je imala natruhe negative, kad kada je mirisala po romantičnim večerama, a kad kada se plakala zbog romantičnih komedija… to vrijeme je dugo trajalo dok ta ista osoba nije odlučila skinuti tu paučinu sa zida… odjednom je nestala paučina, pauk koji ju je preo nestao je naglo kao i sama paučina, nestala je moja duša koja je iskreno počela boljeti, nestalo je stvarnosti, koja vjerojatno nije ni postojala, nastala je tuga koja je ubijala, ubijala tako jako da sam umirala, konstantno cijelo vrijeme tupa bol udarala je u dušu i moje srce, dok nije nestala i umrla sa mnom… Zauvijek zaljubljena u tamu
moje srce cvili i traži spas...
Post je objavljen 07.11.2007. u 15:55 sati.