Ne gledam televiziju, samo povremeno dignem pogled s knjige koju čitam. Neki dan sam ugledala čovjeka, umjetnika, mislim neki muzičar... živi u kući bez namještaja!!! Samo bijeli zidovi bez slika, bez polica sa drangulijama, samo knjige i ono nužno od namještaja, stolica, stol, sve jako jednostavno, nema fotografije, zavjese, stolnjake, jastučiće, figurice. Ima tamni drveni pod, ne znam koje drvo, neko tamno, sivo smeđe..on jednostavno odjeven, u crnom, smije se, priča o sebi. Pomislila sam da je to raj. Meni je teško baciti staru figuricu iz Kinder jaja. Čega se bojim, za što se tako grčevito hvatam? Pročitala sam knjigu od Marie Kondo, tisuće blogova o tome kako se riješiti stvari...ali nešto u meni se voli zatrpati, odjećom, obavezama, knjigama, skriptama. Želim se pročistiti.