Preporuka za film, volim ovog režisera. Radnja tako-tako, ali emocije i vizualni doživljaj po mom ukusu. Davno nisam pogledala neki film, više volim knjige, film me nekako previše veže za kauč, ne mogu baš prekinuti svako malo i razmišljati o njemu i razvlačiti ga danima kao s knjigama. Knjige mi puno bolje sjednu. Horore obožavam, a ovo nije klasični horor, ali vizualno je jako lijep. Kostimi i scenografija su sjajni Sinoć sam gledala i neki s Elizabeth Taylor gdje glumi prevarenu ženu. Neuvjerljivo. Fatalna žena koja se udavala sedam puta. Kao da bi nju netko prevario. A u filmu je prevarena žena koja na kraju umre od upale pluća i oprašta mužu sve na samrtnoj postelji. Ali volim te stare filmove, pa eto.. Danas mi je Crimson Peak malo popravio dojam. Vrijeme je za filmove. Još me čeka Joker.
Idem sad prošetati po hladnoći. Volim te samotne šetnje kad ne sretnem skoro nikoga.
Došla sam u fazu života kad mogu sve, ali ne znam još na što mi se isplati trošiti vrijeme. Dakle ne mogu sve. Moram birati. Vrijeme mi je postalo jako dragocjeno. Imamo samo određen broj dana života. Tražim neke znakove unutar sebe, neko vodstvo. Što da radim?

Kad sam imala 14 godina htjela sam biti Anđelika, markiza Anđela. Nikad nisam mislila da ću imati neko stvarno zanimanje. Nešto za što treba završiti fakultet i dobiti diplomu i onda ideš tamo negdje od 8 do 16 i onda si to nešto. Anđelika je bila nešto drugo. Njen identitet nije bio u tome što je završila i čime se bavila, nego u tome što je BILA i kakva je bila dok joj se nešto događalo. A događalo joj se svašta, od ljubavnih avantura, do revolucija, od kraljevskog dvora do prosjačke bande. Čak je došla i do Amerike. I to na gusarskom brodu. Rodila je puno djece, od različitih očeva i uz to uvijek bila i ostala lijepa, hrabra i pametna. Nju nije definirao društveni ili ljubavni status, a na društvenoj ljestvici se penjala i spuštala jako brzo. Taman pomisliš, evo je, uspjela je, osvojila je kralja, učvrstila je svoj status, a ona svemu okrene leđa i započne revoluciju. Nosila je i prnje i krzna jednako bezbrižno i nemarno, a nesigurnost njenog položaja nije bila zastrašujuća, nego uzbudljiva. Nije bila žrtva obitelji ni djece kao ni društvenih očekivanja.
Prije par godina sam posudila u knjižnici Drugi spol, Simone de Beauvoir. Prijateljica mi je preporučila. Nisam je uspjela pročitati. Bila mi je dosadna. Nemam taj kapacitet. Anđelika mi je za sad jedina učiteljica. ;-)