Kad smo bili djeca, bili smo Indijanci. Ili je to bilo u nekom prošlom životu. Kažu da vrijeme ne postoji i da se sve odvija sad. Paralelno. Znaci postoji taj paralelni prošli život koji se odvija sada i u kojem sam Indijanac. U kojem smo Dija i ja stalno zajedno. A Stipe ide u lov i poslije me ljubi. Još smo djeca, upravo na prijelazu u odraslu dob, u sumraku nevinosti. Grijemo se kraj vatre i pečemo kukuruze. Penjemo se po stablima i lutamo livadama jedući ono sto nađemo usput. Navečer sjedimo ispred kuće i strašimo jedni druge pričama o vampirima i vješticama. Babu su mi zvali vještica. Njoj iza leđa.
Babe nema vise s nama. Vidim je kako sjedi među ružama. Pogleda okrenutog prema unutra. Uvijek tako mirna.
Robert me gleda ispod oka. Želi mi nešto reći i ja znam šta je to. Ali ne trzam. Nek se potrudi malo. Gledam ispred sebe i slušam glasove u glavi.
Kad smo bili Indijanci
14 prosinac 2021komentiraj (73) * ispiši * #