Bijeli sprej
|
Bio penal - nije bio, bila ruka - nije bila, presla liniju - nije, sve su to bile zabavne diskusije, ponekad misticne, neke vjecne i legendarne. O cemu bismo inace pricali, po cemu bismo pamtili '66., '86. i ostale. Po pobjednicima? Dosadno. Ludnica je bila '06. i tri zuta Simunicu, a i od Talijana bismo 4 godine prije glatko izgubili da nije bilo ljudskih sudaca. Bas te greske koje su odlucivale tekme, bas njih ne treba sprijecavati. Nekad nas pomazi, nekad pokrade, ali bar imas na koga usmjeriti zal. Jucer bismo izgubili ovak i onak, bolje da se sad zajebavamo s Japancem neg da proklinjemo Corlukinu nonsalanciju, krivo odbijenu loptu, seprtljavost ili kakvu drugu nespretnost. ALI - ono sto je covjeka sklonog pravdi i postenju izludjivalo u nogometu, a nije bas nikako zbilja (bar na prvi pogled) utjecalo na rezultat, bilo je bezobrazno kranje i priblizavanje zivog zida lopti. Cim bi ih sudac postavio na 9,15 m (!?) od lopte i krenuo nazad k lopti, bezobraznici bi poceli cupkati pet po pet centimetara i skratiti distancu bar za pola metra, ako ne i vise, dovoljno da ometu idealnu putanju, a gol iz slobodnjaka ucine neizvedivim. Nitko nikad nije rekao da je zbog toga izgubio tekmu, nitko nikad nije suca optuzio da ih je tom tolerancijom uskratio za prekrasan pogodak i pobjedu. Nitko o tome nije pricao. Takve kradje su najvise frustrirajuce, naizgled male pa zasto da glumimo nepotrebnu strogost (prilicno relativiziranje). Nitko zapravo ne zna koliko je bicikl kostao pa su ga nakon kradje prodali za 100 kn. O, glupani, mogli ste 1000 kn dobiti! Zato me jucer odusevio Japanac kad je iz dzepa izvadio sprej i pred zivim zidom iscrtao bijelu liniju. Presmijesno. Ali i predobro i tako jednostavno da se zapitam kako se toga prije nisu sjetili. Lopovi kakvi god, bravo, FIFA. Mozda nece biti puno vise golova iz slobodnjaka, uostalom vidjet cemo, sigurno ce netko izvuci neku statistiku, ali nije ni toliko bitno, ja sam sretan, male pravicnosti najvise me vesele. |
