30.01.2012., ponedjeljak
24.01.2012., utorak
Dobar dan za postat superheroj
Danas će Zemlju pogoditi jedna od jačih geomagnetskih oluja! To su ti dan kad se postaje superjunakom. Kratki spojevi, magneti, iskrice, razlivene toksične tekućine, biljke mesožderke, zaleđeni komarci... takve prilike čeka svaki wannabe superheroj. Geomagnetska oluja, ubaci se neka munja, pojedeš previše soli... i, kajaznam, čovjek koji uvijek zna di je sjever. Northman. A u civilnom alter egu - Norman. I razjebava kompase, dalekovode, analogne tv signale (iako su sad sjebali s tim digitalnim signalom)... i ptice, jer ptice se ravnaju po tom magnetskom sjevernom polu, i sad su izgubljene i lete samo prema njemu jer on je sad kao magnetski sjeverni pol. Odjednom pingvini u Europi, vrapci u tropskim džunglama, papige na Grenlandu i sl. I onda ptice polude i razvale ljudsku vrstu, a prežive samo ornitolozi. Tak nekaj. Ako nam već nije uspjelo s vulkanskim oblakom i Volcanomanom prošle godine, možda nam se danas posreći. Kiša već pada, još kad bi malo zagrmilo... pa da uzmem kišobran i na livadu... |
23.01.2012., ponedjeljak
Koji su to ljudi!?
|
Zadnjih mjesec dana sam provodio mini ankete kako će tko glasati na referendumu. U pravilu je od 4-5 čovjeka samo jedan bio za. Svi ostali protiv. Koja god kava ili cuga se pila, na poslu, vani, doma - rezultat 1 od 5. Statistička pogreška i dobim: 25% za 75% protiv - referendum pada. Sigurno ko gravitacija. A kad ono jučer 66% za 34% protiv. 2 naprema 1. Kak!?!? KAK???? To je valjda ko i kak ne znaš nikog tko je glasao za Bandića, a Bandić odere sa 70%. Ili za Josipovića u prvom krugu (45%). Ne znam, možda se krećem u manjinskim krugovima. Ajde, bar mi nitko ne može reći da sam mainstream (znamo da je to moj najveći kompleks - prosječnost). I sve bi to bilo okej; kao razmišljam svojom glavom, u pametnijoj sam manjini; to bi bilo super da nemam taj natjecateljski duh. Nikak da pobijedim na nekim izborima!! Godinama nisam slavio; svaki put gledam razočarano neslužbene rezultate i nadam se čudu u službenim. To je ko i kak nikad na svjetskom ili europskom ne pobijedi nacija koju preferiram. Uvijek si najveće luzere odaberem i nadam se da će utrpati 3 gola u 89.-oj. Je, da. Možda volim gubiti, možda želim biti nesretan. Da mogu kukati, žaliti se, plakati. Zato se valjda stalno nesretno zaljubljujem, mora biti nečeg u tome. |
20.01.2012., petak
Kako ti je ime tako ćeš se zvati
|
Jučer sam našao dobar blog. Cura ubija zbog gramatike, raspreda o klamericama, otklamericama, mravima... moja srodna duša, rekao bi svatko tko me čita. Blog je na kul listi, nije mi bilo jasno kak to da dosad nisam na njega naletio. Dok nisam skužio kako se blogerica potpisuje u komentarima: MKK3. To je ona čiji su komentari uvijek u italicu (kurzivu). Naletavao sam po drugim blogovima na njene komentare i svaki put se zapitao "zašto? kako joj se da?". Zaključio sam da mora da je glupa, djetinjasta, ali u svakom slučaju neinteresantna. A prevario sam se... predrasude su to. Možda tak i za mene ljudi predrasuđuju. Već mi je par ljudi reklo kakav mi je to glupi nadimak. Eh, da su tek vidjeli onaj od pred 5 godina... sva sreća. Problem je što ljudi "junca" doživljavaju drugačije nego ja. Meni to nema veze sa životinjama i kravama, meni je to suha drugostupanjska izvedenica mog vlastitog imena, tak su me u kvartu stariji prozvali. Kajaznam, možda bi na "junko" više ljudi kliknulo, a ne me prerano otpisalo. Eh, i to baš ja generalno kiksam, ja koji sam pred par godina ovdje propovijedao o bitnosti imena za uspjeh. Kaj vi velite? Promjena imena nije mala stvar, nakon 5 godina pogotovo. Junko? Možda Junak? To je manje drastično. Ili Junack - još manje. Vuče mi na Franck. Volim čips. Recite vi! |
18.01.2012., srijeda
Operativni sistem s ove strane zakona
S novim laptopom prešao sam na Linux (Mint). Sad sam s ove strane zakona, mirne savijesti, ne robujem Microsoftu, Windowsima i dosadnim antivirusima. Dobro, zvuk krči kad svira muzika i nema buđenja iz sleep-a, ali mala je to cijena za lažan osjećaj informatičke superiornosti nad bližom okolinom. Još kad bih se okinuo skidanja muzike, serija i filmova, bilo bi čovjeka od mene, ali tu se uvijek možemo izvući na bunt protiv sebičnih izdavačkih divova koji se obogaćuju na uštrb malih umjetnika (ili tako nekako, ovo sam izmislio, sigurno ima neka definicija po kojoj je piratstvo legitimno). Pređite, ak ne na Linux, onda bar s Microsoft Officea, na Open Office; isto sranje, a besplatno i pet put manje mjesta zauzima (ovo nisam provjerio, pucam bezveze). Da je Milanović pametan, uštedio bi samo na licencama za MS Office milijune, da ne govorimo o Windowsima. Ionak 95% ljudi u javnim ustanovama radi isključivo u Wordu, od čega pak 95% ne zna radit kak spada; isto bi tak tekst mogli uređivat i u Notepadu. Okej, priznajem, ja sam prešao na Linux samo radi tema za razgovor s pičkama iz informatičke urbane gerile, al gerila ko gerila; nikak da ih nađem pa samo na hipsterice naletavam, a hipsterice ko hipsterice - ionak na Macintoshu. |
16.01.2012., ponedjeljak
Gestapo u kući
|
U literaturi piše da mnogi ljudi koji su bili uredni, nakon moždanog udara postanu neuredni. Mi nismo te sreće. Naša mama je, upravo obratno, postala nevjerojatno pedantna. Sve mora biti cic-mic, na stolu ne smiju stajati nikakve gluposti, stolnjak mora biti idealno izravnat, prekrivači moraju biti savršeno zategnuti, zastori visiti bez nabora, olovka biti s ostalim olovkama, slika malo lijevo, druga ne toliko na hero, itd. Postala je naci. Ko Gestapo hoda po stanu sa štapom za hodanje i komandira: ovo, ovo, ovo... Al privikavamo se; dok jedan jede suhe kolače, drugi mu drži upaljeni usisavač ispod brade ako slučajno padne koja mrvica ;) |
11.01.2012., srijeda
Bar platite cugu
|
U petak u Jabuci, negdje dok je svirala Stop the rock - can't stop the rock, shvatio sam da nam cure ne prilaze jer predobro plešemo. Zastrašene su. Boje se odbijanja; propituju samopouzdanje; pleše li ona dovoljno dobro? Uostalom, rijetko koja uopće želi frajera koji pleše duplo bolje od nje. Okej, predajemo se, od sad čagamo s rukama u džepovima, da bude fer borba. |
10.01.2012., utorak
Radimo od 8
|
Danas sam došao "ranije" na posao. 8.15. U zadnje vrijeme se oko 8 dvoumim doručkovati doma ili malo manje zakasniti. Kažu da ako dovoljno puta ponoviš neistinu, da postane istina. Ne znam jel onda i ako dovoljno puta zakasniš na posao, da zapravo dođeš na vrijeme? Ili pomakneš radno vrijeme? Možda sam to već i napravio... nitko niš ne prigovara. Samo treba ustrajati. Mogu ja to, mogu! |
09.01.2012., ponedjeljak
Ma daj operi levisice!
|
Imao sam ovaj vikend jedan od boljih uleta u svojoj karijeri. Dijelio sam papiriće s mojim brojem. Svirao je Elvis. Na jedan sam napisao: Return to sender. Na drugi (loše, ali nije moglo proći bez): Are you lonesome tonight? Nasmijale su se cure, upao sam u spiku i bilo je okej, ali su me odmah upozorile da ne smijem broj dijeliti frendicama. Valjda jer se ovak ne osjećaju posebno. Na kraju me nije odjebala toliko jer se nisam u startu odlučio za nju ili frendicu koliko zato kaj su Opća opasnost i Damon Albarn s dva različita planeta. Na njenom je Albarn najlošiji pjevač. Moram priznat da mi cure već polako idu na kurac s tim svjetovima i planetima. Jebote, ko u Zvjezdanim stazama; svaka epizoda novi planet, na svakom planetu jedna kultura, jedno pleme, jedan jezik... i svi pričaju engleski. Svejedno, ima moj broj, možda nazove jednog kišnog poslijepodneva kad nađe papirić u džepu prije nego stavi hlače u vešmašinu. (kolko često rokerice peru traperice?) |
04.01.2012., srijeda
La ragazza che fa pettegolezzi
|
Prekjučer je u dr. Houseu pacijentica bila blogerica (čitana čak i u Singapuru) pa su malo debatirali o tipkanju života on-lajn pa je onaj jedan doktor rekao da je privatnost nusprodukt modernog načina života jer nekad su ljudske zajednice bile toliko male da čovjek nije mogao ništa sačuvati u tajnosti. Odlučio sam zapamtiti tu rečenicu. Da se mogu preseravati na blog kavama. Ide na hrt-u ona Gossip girl. Ne kužim tko je ta. Ona piše neki kao blog ili twitter ili kaj? I svi u školi na mobitel primaju nove postove (tko je koga dočekao na aerodromu i tko je s kim pojeo sladoled). E, to bi ja!! Vi mi date brojeve telefona i kad objavim novi post, vi me odmah čitate!! Jebena ideja! Nevjerojatno mi taj svijet iz Tračerice ide na živce; sve mali bogatuni jedan do drugog i u svakoj epizodi imaju neku zabavu koja se održava po danu i na kojoj je hrpa staraca i svi su skockani i uvijek netko nekog dovede da bi nekom napakostio; neki lordovi, milordovi, vojvotkinje; i svi s 16 imaju životne drame britanskog premijera. Čovjek bi gledajući te serije zaključio da na castinge primaju isključivo ekipu od 27 do 33 godine. Ovi s 27 glume srednjoškolce, a ovi s 33 njihove starce. Kak bi Tračerica na kraju epizode rekla: xoxo (a i to mi nije jasno kaj znači) |
03.01.2012., utorak
sretna!
|
Jučer sam došao doma s posla i još je bio dan!! To je ta nova godina; optimizam je u zraku, dani su sve duži, proljeće kuca na vrata. Istina, pobjegao sam nakon ručka, ali ipak... |
