Zadnjih mjesec dana sam provodio mini ankete kako će tko glasati na referendumu. U pravilu je od 4-5 čovjeka samo jedan bio za. Svi ostali protiv. Koja god kava ili cuga se pila, na poslu, vani, doma - rezultat 1 od 5. Statistička pogreška i dobim: 25% za 75% protiv - referendum pada. Sigurno ko gravitacija.
A kad ono jučer 66% za 34% protiv. 2 naprema 1. Kak!?!? KAK????
To je valjda ko i kak ne znaš nikog tko je glasao za Bandića, a Bandić odere sa 70%. Ili za Josipovića u prvom krugu (45%).
Ne znam, možda se krećem u manjinskim krugovima. Ajde, bar mi nitko ne može reći da sam mainstream (znamo da je to moj najveći kompleks - prosječnost).
I sve bi to bilo okej; kao razmišljam svojom glavom, u pametnijoj sam manjini; to bi bilo super da nemam taj natjecateljski duh.
Nikak da pobijedim na nekim izborima!! Godinama nisam slavio; svaki put gledam razočarano neslužbene rezultate i nadam se čudu u službenim.
To je ko i kak nikad na svjetskom ili europskom ne pobijedi nacija koju preferiram. Uvijek si najveće luzere odaberem i nadam se da će utrpati 3 gola u 89.-oj. Je, da.
Možda volim gubiti, možda želim biti nesretan. Da mogu kukati, žaliti se, plakati. Zato se valjda stalno nesretno zaljubljujem, mora biti nečeg u tome.
Post je objavljen 23.01.2012. u 10:00 sati.