Vidio si samo moju bolju stranu duše
samo ono što se daje ljudima na uvid
a ne vidiš da se snovi svakim danom ruše
da je život samo priča, samo kratki privid.

Vidio si što sam dala, što sam dati htjela
malo suza, pjesmu neku, iskricu u tami
to je samo drhtaj srca, samo želja tijela
raspline se onog trena kad odemo sami.

Vidio si samo moju bolju stranu duše
samo osmijeh i toplinu, ono što sam smjela
sakrila sam crne zvijezde, ponore gdje puše
hladan vjetar, prazne riječi, presušena vrela.

Vidio si što sam dala, što sam dati smjela
svjetovi se naši, dušo, eonima kreću
uzalud mi pjesme piše tvoja ljubav vrela
uzalud je, uzaludno, ne diramo sreću.

Nisam vidjela koji je to cvijet
u mome vrtu glasno uzdahnuo.
Sjene noći omotale su boje.

Nisam vidjela kako je Mjesec
srebrnim prstima zavezao tamu.
Tek miris se širio zrakom.

Blag. Opojan. Strastan.
Miris tvojih koraka i jednog broda
koji uvijek samo odlazi.