don't stop believing
|
prije tjedan dana manje prije... pet dana ostala sam s njim(a) on je pričao svašta pričao je jako agresivne stvari priče koje bi kao trebale bit impresivne i jesu zbog njegove ogromne neopisive karizme koja samo dok stoji tamo i šuti zauzme cijelu sobu kao žele osjetiš ga svi ga osjete prisutstvo i ja glupača jako lako uberem tuđe misli jako lako preuzmem sve šta mi karizmatični ljudi pričaju kad netko ima jak duh ga moj duh upije i primi u sebe i pokušava išćeprkat iz njega nešto da uzme sebi nešto da naučim i preuzmem i pokušavam nać neki smisao u onome za što su drugi ljudi spoznali da ima smisla. i tako sam preuzela i njegove priče preuzela sam njegove misli i njegov stav i iduće jutro sam bila tako ljuta i agresivna iduće jutro sam bila on i znala sam da jesam i osjećala sam ljutnju i živćanost i odlučila sam otić na more da se riješim toga jer nisam mogla u zagrebu bit napila bi se i probala izbit to iz sebe ali bi tonula dublje i dublje i ne bi se mogla smiriti i bilo mi je teško priznati sebi da to nisam ja i da to nikad neću bit ja jer se osjećaš jako dok si ljut ali je toliko naporno. i bilo mi je teško priznati da je on fakat užasan i da ne odobravam to ponašanje i ne mogu čim dođem k sebi čim shvatim svemir shvatim da neće nigdje doć i shvatim da nije nigdje. i da ne kuži ništa. i teško je jer ima toliko jak duh i tolko želiš bit kao on tolko mu se želiš svidjet i bit u njegovoj "milosti" da apsolutno zaboraviš na sebe i zaboraviš da on nije nešto čemu treba težiti. i teško se osjećam jer još uvijek sam, pet dana nakon, zaražena tom usranom ljutnjom i razbijam ju nekako svaki trenutak si govorim daj se smiri glupačo i fakat se nadam da će proć i da on više nikad neće ostavit utjecaj na mene! i upisat ću tai chi |
