3)Bob Dylan
http://www.youtube.com/watch?v=fjJw4eiF9Uk
neki dan sam si pustila ovu pjesmu dok sam radila nešto za faks na laptopu (inače toliko nemam vremena... ponekad si mislim ono ovakav život mi je fakat oke, na faksu sam prek dana, pa odem doma pa radim neš za faks (ili bi trebala), navečer prek tjedna ili boks ili strovaljivanje od umora na krevet i vegetiranje ili rađenje nečeg za faks za idući dan. i istina je, ne stigneš razmišljat uopće, sve do trenutka kad ne dođeš doma navečer, svi tvoji frendovi su vani negdje i prave si društvo i točnije na koncertu u močvari su. ma ne znam... čak ono znam da to izlaženje konstantno nije pravo pravcato rješenje da se "utješiš", ali utješiš u najširem smislu- da zaboraviš na konstantni KONSTANTNI faks koji ti ispunjava ama ono 99% vremena u danu- šta je sjebano- jer ti počne bit mučno, nego je ono odgađanje neizbježnog dolaska doma i dolaska doma i spoznaje kolko tog još NISI napravio za faks. pa grižnja savjesti koja je gora od one koju sad trenutno imam jer sam svjesna kolko me tog još čeka, kolko su blizu predaje, kolko preoptimistično gledam na to kao da ću sve stić. i isuse o tom pričam. nikad me tolko nije zaokupilo nešto ko zadnjih par tjedana faks, i trenutno faks, i to je tolko sjebano, jer osjećam da je ovo sad najava za nešto još gore šta me čeka kad se zaposlim. kad rodim djecu. ma nije uopće stvar da se ne osjećam dobro prek dana da ne uživam u stvarima koje radim, da mi je muka ovo ono (ko recimo prošle godine kad nisam kurca radila kolko bi trebala upravo jer mi je bilo muka) neg koda... koda jebeno moraš izignorirat sebe kao osobu i sam štancat i onda dođeš doma i suočiš se sa sobom kao osobom navečer i onda te tvoja osoba pita ono what about me? zakaj me ignoriraš? zakaj više ne radiš stvari koje si nekad radila samnom?
zakaj ne ćilaš s frendovima na nasipu? zašto me nisi ofarbala u neku ljepšu boju? e da i kaj sam htjela reć, da sam svjesna da nije rješenje zapijat to, i da je zdravije ostat doma, sćilat, ali valjda je stvar u nekoj usamljenosti. fale mi ljudi koje poznajem, volim. i to je jedini problem okružen si stalno s ljudima koje ti sistem ubaci, okružen si jebenim... sistemom. i fakat su oke ljudi, svi su oke, ali gdje su ljudi koje si uhvatio jedva jedvice usprkos svim lošim okolnostima i usprkos apsolutnog neslaganja sistema s vašim odnosom? i to jebote!) e da nastavim sad... pustila sam si ovu stvar na liniji koju nisam slušala sto godina jer me živcira šta ne mogu ripitat pjesme na njoj, al ima super old school zvučnike, najveće koje ćete naći u mom stanu, a svi znamo da sve zvuči bolje na ogromnim old school zvučnicima.
i bila je tolko lijepa, i u dylanovom glasu sam čula ono šta mi treba, sve šta mi treba, kao da je reko- she's got everything she needs, she's an artist, she don't look back. she can take the dark out of the nightfall and paint the daytime black. i tako je retro zvučalo! kao da se čulo točno onako kako je on to snimio, bez ikakvih ikakvih arrangementsa i ušminkavanja, gotovo kao live verzija. a live verzije, kad su dobre, su tako posebne.
e da i nije pjevao o meni, pjevao je o nekoj svojoj curi, pa rekla bi i sari dylan. a ona nije neki artist, manekenka je, ali znaš točno na šta misli kad kaže da je nobodys child, the law cant touch her at all. she don't look back.
ta žena je prejaka. she wears an egyptian ring, it sparkles before she speaks. i da, zaplesala sam po sobi i ful sam salutirala svemu dok je reko salute her when her birthday comes. i tako sam temeljito uživala u pjesmi, htjela sam to sad povezat sa ovim blurpom u zagradi prije neg sam nastavila prvu rečenicu, ali to ne bi bilo istina. nisam provela nešto osobito vremena sama sa sobom, nisam se nešto osobito utješila i maknula misli s faksa, sve bi to bila laž. samo sam poslušala pjesmu novim ušima.
2) dave grohl
http://www.youtube.com/watch?v=h_L4Rixya64&ob=av2e
zanimljivo da mi je ova stvar prije bila pre dosadna i fakat jadna i odvratna i obična i nekak su mi foo fightersi bili tako za obične, dosadne, jadne ljude. ono neke ženice koje ne znaju ništa o svijetu oko sebe, neke dosadne studentice s naočalama ala tarik, bez ikakvog ukusa u glazbi, generični, mainstream ljudi. kojima je oke ić u roko i koje su par puta u životu bile vani. isuse kad pomislim kolko sam puta bila vani. kad pomislim kolko sam često izlazila prije van. dobro neću sad. uglavnom... da ova stvar mi je onak bila iz greys anatomy soundtrack tipična iako ne znam jel bila al nemam dobro mišljenje o tom soundtracku (izuzev jasno blue light koju sam upravo odlučila staviti na prvo mjesto). da i onda nedavno dobro počela sam slušat foo fighterse brijem najviše iz razloga šta me izravnavaju šta onak slušam ih i to je neka muzika za prosječne normalne ljude koji rade šta bi trebali radit i slušaju to i šopaju se tim jeftinim amerikaniziranim emocijama i povremeno čuju foo fighterse na radiju i govore drugim ljudima "they rock" a zapravo nemaju pojma šta zapravo znači dok neko roka na najjače (a ja mislim u duši da je kad netko roka sličnije ovom http://www.youtube.com/watch?v=chqacGsnf2A nego foo fightersima koji su pičke a ne za rokanje) (dobro sad sam dala namjerno elektronički primjer da naglasim svoju ljubav koja je u zadnje vrijeme potisnuta prema takvoj glazbi; zapravo da dajem u nekom istom điru bi vjerojatno dala fugazi il tak nekaj) uglavnom da preloše, al da izravnavaju me, daju mi neki ono "sve je u redu sad si dio normalnog svijeta" filing, i koda se za normalni svijet (rutina, faks, spavanje, sport, ujednačena prehrana, regular excersize at the gym 3 days a week i isuse... upravo sam shvatila da je moj život postao fitter happier :s what the fuck :s http://www.youtube.com/watch?v=8EoukRWQ-ec ) treba nafilat benzinom za normalni svijet. ono nekaj kaj te izravna utupi i tak... al što je dobro kod ove stvari jest da mi je dave grohl postao fakat altimt macan i obožavam dok ga klousapaju dok pjeva i predivan je :s i zato osjećam da bog progovara kroz njega! isto sam neki dan pomislila za these days http://www.youtube.com/watch?v=mRMGkm5qAP0 jeeeer sam bila........ užasno opuštena................ nakon šetnje na dubravkinom putu............. mda i ovaj ful sam se ufurala u stvar i skoro sam profulala svoju stanicu tramvajsku :s
al zabrijala sam na njegov glas i na njega kao ličnost i bila sam onak whaaa maaaan bog progovara kroz njega (zato sam sad dala naslov) i njegovo deranje issssssss daddy horny michael
1) a neću stavit blue light iako me neki dan osobito pogodila. moram još razmislit o prvom mjestu hvala na pažnji bok
|
