Oduvijek je išla kroz život nastojeći biti što više svoja. Htjela se riješiti svih utjecaja koje su nad njom tokom godina vršili ljudi i prigrliti sve utjecaje koje su nad njom tokom godina vršili ljudi. Nije htjela da ju itko može svesti na išta određeno- htjela je biti emocija, uvijek u promjeni, uvijek rođena iznova, potaknuta nečim novim. Nije htjela biti "ona je tak glasna i živćana ali uvijek ima svoj stav" nije htjela biti "ona je tiha i povučena ali jako dobra osoba" nije htjela biti "ona je zanimljiva pristupačna ali nemreš si bit frend s njom" nije htjela biti+"...". Htjela je samo Biti. To be.
Postoji velika razlika između "I am ..." i "I am."
Samo postojati, biti putnik na ovom svijetu, tiho promatrati ali glasno proživljavati, moći reći samo ono iskustveno sa stopostotnom sigurnošću, subjektivnu istinu.
Nije se htjela zadržavati u poslovima, nije htjela postajati član zajednica, jer su zajednice i poslovi nešto prolazno, čega promijeniš sto, čega se ne sjećaš sto. Htjela je rasti kroz zaduženja, ali to je jedino što je htjela kroz zaduženja postići.
Rađe bi živjela na kolodvoru, nego radila uredski posao, rađe bi kuhala siromašnima, nego kuhala sebi. Rađe bi bila uvjereni HDZovac nego HDZovac iz karijerističkih poriva.
Iskrenost je sve što postoji. Iskustvo je sve što postoji. Ljudi su preprolazni da ih ne bi volio. Ljudi su previše dio tvog vlastitog bića da ih ne bi volio.
I nikad nije shvaćala, kako ljudi ne shvaćaju, tu jednu osnovnu istinu, da smo svi jedno- da su tijela privid- da su tijela privid koji dijeli naše duše da se ne stope u jedno. Tijelo je bila jedina stvar koja nas dijeli. Materijalno. Zar ljudi ne shvaćaju da bog ne stvara prolazne stvari? Zar ljudi ne shvaćaju da bog stvara vječne stvari? Da smo svi jedno, vječni i neponovljivi- da kroz ne-voljenje drugog zapravo ne voliš sebe, zapravo povrijeđuješ sebe. Da kroz ne-voljenje sebe, zapravo ne voliš drugog. Zar ne shvaćaju da su ova tijela samo dana da se brinemo za njih ali da zapravo nemamo ništa s njima?
Blago onome koji je iznad svega cijelo vrijeme, blago onome koji sa smiješkom prolazi iznad svega u životu, jer zna koliko je svemir velik, jer zna koliko je ljubav značajna, a sve ostalo beznačajno. Da je bar ona tako, cijelo vrijeme.
Da joj bar želudac nikad nije zgrčen, da se bar nikad ne smiješka u nervozi, nego uvijek u blaženosti, uvijek u prosvijetljenju. Možda jednom.
A stvari su igračka, iskustvo postojanja je igračka, droge su igračka, ne postoji ništa na ovom svijetu što je išta više od igračke. osim ljudi.
a ljudi, ponekad te ljudi povrijede više nego što očekuješ. i dođe ti da kažeš- ne gajim više lijepe, opraštajuće i prijateljske osjećaje prema tebi- i da to misliš. lakše je.
Post je objavljen 20.10.2011. u 15:18 sati.