my sweet lord
|
undefined"Biti s bogom, voliti sve ljude, opraštati svim ljudima, poštivati različitosti, hodati obasjana čela, pružati utjehu u pogledu, pružati mir u prisutstvu, lišiti se osobnosti, lišiti se ega, postati aktivnost, postati medij, pustiti potrebu za tim da te drugi vole, biti neovisan o drugima ali sretan s njima, biti u miru sam sa sobom i biti sretan u samoći, voljeti svoje biće i tijelo, brinuti o svom biću i tijelu, nikad se ne ljutiti, ne dopuštati nikad svijetu da te zavede i natjera da pomisliš da je bitnije da budeš uspješan na poslovnom i formalnom planu nego da budeš uspješan na duhovnom. Jer svijet kaže da se lakše nadoknadi duhovno jednom kad imaš materijalno, ali duša zna da svijet laže, da se duhovno godinama uzgaja i zalijeva i okopava, dok je materijalno prevrtljivo i ne ovisi ni o čemu, čak ni o duhovnim vrijednostima marljivosti i upornosti koje navodno zahtijeva.", nabrajala je. Pokušala se sjetiti svih stvari koje je kao mlađa uzimala zdravo za gotovo i živjela. Dugo joj je trebalo da napiše listu. Teško joj padnu stvari napamet kad ne vjeruje u njih. Kad je lišiti se ega i lišiti se osobnosti preraslo u postati bezličan? Kad je postati aktivnost i postati medij preraslo... u beskrajno isprazno pričanje i pričanje ni o čemu bitnom, smatranje da svakog treba zanimati sve o tebi, ili nije pravi prijatelj. Kad se prestala koncentrirati to da ona bude dobra prijateljica umjesto na to da li su drugi dobri prijatelji. Kad je postalo potrebno se naljutiti iz nekih principa koje si nikad nije ni postavila nego je izgubila vjeru u svoj sud o besmislu ljutnje i povjerovala u sud svijeta, koji se kune da treba bit kritičan ili gubimo na nekom integritetu autoritetu sinkronicitetu. Prokleta MAYA. U kojem trenutku je prestala glasno zagovarati ljudska prava, sklanjati tužan pogled na prosce i počela bit jedna od onih ljudi koji samo prođu i okrenu glavu eventualno komentirajući "oh, kako tužno." ili "socijalni slučaj, šta ćeš..."? Da li je to bio trenutak? Ili se to provlačilo kroz zadnjih godinu dana i počelo u puno trenutaka, poput onog kad je prvi put ovo ljeto rekla "glupača" za nekog i osjetila da pokazuje nadmoć koju ljudi uvijek odglume dok ružno govore o nekom. Poput onog kad je usrkala ljutnju i kad joj je potekla venama paraliza ozbiljnosti i kula, ono kad polako i glasno govoriš namećući svima svoju dikciju, svoj dan, čak ne ni mišljenje, nego najprimitivniju od svih ljudskih komunikacija- onu beskrajnog komentiranja, izjašnjavanja- ali ne oko ljudi, oni su prebeznačajni i preglupi. Ionako ih ima previše. Da li je znala cijelo vrijeme da to nije ona, da li je samo iskušavala nešto novo? Da li je pokušavala riješiti svoje probleme koje svi imaju sa power tripovima? Da li je power trip opasniji nego što se na prvi pogled čini, nije samo gluma preuzimanja uloga nego mijenja u korijenu stupove života na kojima se razvijamo dalje u osobe koje jesmo. I da li će, sad, kad je to shvatila, odmah postati bolja, ili će taj proces trajati još godinama. "Fali mi bog. Fali mi svijetlost. Dosta mi je mučnog sivog neodređenog bezboštva Ne želim živjeti samo od kruha želim živjeti od riječi, želim u tijelu crpiti chi, u duši om, u umu sabranost u postojanju inspiraciju, u jastvu sigurnost."undefined ne dopuštati nikad svijetu da te zavede i natjera da pomisliš da je bitnije da budeš uspješan na poslovnom i formalnom planu nego da budeš uspješan na duhovnom. Jer svijet kaže da se lakše nadoknadi duhovno jednom kad imaš materijalno, ali duša zna da svijet laže, da se duhovno godinama uzgaja i zalijeva i okopava, dok je materijalno prevrtljivo i ne ovisi ni o čemu, čak ni o duhovnim vrijednostima marljivosti i upornosti koje navodno zahtijeva. Kad se prestala koncentrirati to da ona bude dobra prijateljica umjesto na to da li su drugi dobri prijatelji. "Fali mi bog. Fali mi svijetlost. Dosta mi je mučnog sivog neodređenog bezboštva Ne želim živjeti samo od kruha želim živjeti od riječi, želim u tijelu crpiti chi, u duši om, u umu sabranost u postojanju inspiraciju, u jastvu sigurnost." |
