pahulja traje 6-8 sati i onda te lupi umor
|
Postoji jedna uvijek nedohvatljiva pahulja raspoloženja koja lebdi iznad tebe visoko i samo ju ponekad namirišiš, obično kad na posebne dane odlučiš hodati a ne ići tramvajem ili trčati, a ne sjediti u stanu. Ona se provlači kroz rijeke i mora, planine, doline, soline, krinoline, zrak, zrak, vodu, vatru, zemlju, ali teško ju je tamo zagrabiti. Kad ju zagrabiš, radiš to sa nevidljivim ice-cream scoopom lociranim negdje malo ispod prsnog koša, na onom mjestu gdje ti se zatopli kad se ljubiš, a zgrči kad se ljubiš. Ili pričaš ili hodaš po cesti bez da znaš da je sve svejedno, ili kad pričaš s nekim bez da znaš da su svi ravni, ili kad crtaš nešto bez da znaš da je jedino što te dijeli od crteža kakav bi htio- spoznaja da te ništa ne dijeli. E, ta nedohvatljiva pahulja postaje na tren dohvatljiva na mjestima punih ljudi sa jako repetitivnom japanskom psihodelijom i čudnim stričekima s dugim samurai brčinama i dugom ravnom ili frčkavom kosom i u trenucima dok ih gledaš dok međusobno pričaju ili sjede u tišini a ti si toliko mlad a oni su stari i vidiš im meso i kosti i kožne jakne na štrafte i resice i miriše i možeš ih jedino taknut po kosi dok ne gledaju i zagrlit i tjerat ih da kažu nešto jer Znaš da čuvaju tu tajnu i znaš da im je posao nikad ne odat tajnu ali pokazat da ju znaju. a meni se čini bar, da vjerojatno zaborave na tajne i spoznaje, dok touraju, ali znaš da su ih jednom znali jer su ih zabilježili na albume i skladali pa snimili u nekom trenutku. vidiš nekog tko je bio inspiriran u nekom trenutku njegovog života, čuješ to nešto inspirirano u nekom trenutku svog života, i tad ti se oslobađa ice cream scoop da dohvatiš pahulju raspoloženja. e al ta pahulja nije sama po sebi raspoloženje, jer su raspoloženja u tebi, fora je samo na koji način su aktivirana, i jesu li uopće. kad pahulja uđe u prsni koš, on se ozari i prosvijetli obasjan božićnim lampicama i neviđenom narančastom rapsodijom svjetala i zraka koje probijaju mrak utrobe i sijevaju van iz tebe u obliku prodornih pogleda i dubokih udaha i aure vrtuljka. tl; dr: JAPANCI ZNAJU i ownaju a na ruci imam neki kanđi http://odinrosado.files.wordpress.com/2011/03/amt.jpg |
