KOPITOM U GLAVU
30.11.2004., utorak
Danas kada postajem pionir...
|
Joe se jučer upisao u pionire... Danas kada postajem pionir dajem časnu pionirsku riječ da ću marljivo učiti i raditi posebice dok učiteljica gleda u isto vrijeme ću frenda Đuru lupati nogom ispod stola. A malu plavu Smilju iz prvog reda vući za kečku. Obećajem da ću braniti i čuvati naš socijalističko-samoupravni socijalizam. U vrijeme dok praćkom ne gađam susjeda Srećka s drugog kata. Ili razbijam prozor od trafike, da nabavim cigare. A neću baš ni inzistirat na tome kad dođe kapitalizam. Poštivat ću odrasle. [Mamu im njihovu bahatu. Oni će mene za uši] Gađanje vodenim balonima i špriherima se ne računa, jer me tada ne vide. Sudjelovat ću u radnim akcijama. Dobro, ne bih se baš zaletavao. Bit ću tamo, ali neću baš vele radit. Sudjelovat ću u akcijama obrazovanja. Unreal turnament, Colin Mc Rae, i slično. Plejstejšn je zakon. Tako da kad odrastem budem temelj države. Očito Danske. Iskrena srca stupamo pred tobom druže TIto. Vođo revolucije. Vrhunski majstore. I mi ćemo u ime našeg socijalizma boravit ljetima po Brijunima. Pijuckati Martell s vođama nesvrstanih. U bijelim rukavicama. Vozati se Galebom po pučinama Jadrana. Pucat na medvjede statiste. Po ličkim gudurama. Biti nagrađeni gromoglasnim aplauzom čak i za najtiši prdac. Bit ćemo baje. Mislim... kad odrastemo... Dotad ćemo marljivo učiti i raditi. |
- 17:03 - Nabaci nešto svoje (7) - Odnesi doma - #
27.11.2004., subota
Joa za precjednika
|
Dosta je meni toga. Idem se kandidirat za predsjednika. Neću vam lagat. Nemam pojma šta ću napravit kad dođem na vlast. U biti znam. Prvo ću sebi bradu napravit. Plaća trijest tisuća kuna da mogu vratit kredite. Službeno vozilo, plaćeni mobitel i svi troškovi naravno. Sekretarica da obavlja glupe poslove umjesto mene. Kad sebe namirim onda ću nešto i za vas učinit. Neću vas zavaravat, neće to biti nešto puno, jer je poznato da je precjednik fikus. Ali vas neću razočarat. Ne znam točno koji mi je opis posla, ali ne mere taj poso bit baš jako težak. Vjerojatno ću trebat malo laprdat, pravit se pametan, tu i tamo se pojavit na televiziji, otvorit kakvu tvornicu, malo pit kavice s rajom, malo putovat po svijetu. Dat ispod stola koji spis ili transkript strancima. Ulizivati se velikim sil(edžij)ama. Pis of kejk. Imam i par obećanja za one lakovjerne. Obećavam da će za par mjeseci Hrvacka bit naprednija od Japana. Slavonija će bit poorana, a turizam donositi milijarde svima. Više ćemo izvozit, nego uvozit. Ma nećemo niti uvozit, jer će svega biti u nas. Depresija, nezaposlenost, nelikvidnost i vanjski dug će biti prošlost, a svjetla budućnost realnost. Imat ćemo toliko para da ćemo ih bacat kroz prozor i gledat turiste kako se tuku da ih uvate. Svi će imat svoju kuću da se ne moraju svađat s ukućanima. Ili da se mogu odmorit kad se noć prije napiju. Barem dvije televizije da mogu gledat big brader i tekmu u isto vrijeme. Svi će biti obrazovani, a neki će znat i čitat. Svaki štrumpf će imati svoju štrumpfetu. Čak i Papaštrumpf. Svi će vozit bemvejce. Ili Volvo, ako se baš žele folirat. Svi će imat sluge. Ako treba uvest ćemo ih iz nesvrstanih zemalja Afrike, Kambođe, Tadžikistana i slično. Ma u biti svi će imat sve što zažele. Pečene jarebice će padat s neba. Zakonom ćemo urediti da Božićna atmosfera (čitaj petarde i dekoracije u dućanima) počne već u lipnju, a ne u listopadu kao dosad. Kad sve to sredimo jedino će nam preostat da ljenčarimo i zafrkajemo se. Pa ćemo se svi uvatit za ruke i radosno cupkati u mjestu sa širokim osmjehom na licu. U nekim dijelovima zemlje je takav način zabave poznat pod radnim nazivom - kolo. Snaše će ijujukat, a lokalni baja će povest pjesmu. Bit će ko u arapskim emiratima, kad su našli naftu. Svaki dan državni praznik. Bit ćemo šeici. Svih pet milijona Rvata (jer ću i natalitet povećat). Ako treba i deve ćemo uvest. Nema problema sve ću učinit da vam bude bolje Samo me brzo brzo izaberite. Jer mi treba para za vratit kredit. [primam i donacije do 100.000 Eur] P.S Izbrisao mi se jedan post i jedna pjesmica [šmrc] Dragi Lastane jesam li ja nešto zeznuo, ili je do servera? Ili postoji krtica u mom poduzeću [teorija zavjere]. Ako netko zna nadležne, molim ga da ih zamoli da to provjere. |
- 15:57 - Nabaci nešto svoje (11) - Odnesi doma - #
26.11.2004., petak
Gospodar prstenova(c)
Zašto grizete nokte. Zašto neurozno cupkate pred vratima. Pa šta sad što me nema nekoliko dana. Sve je O.K Radim. Da zaradim. Pa potrošim. Jerbo novac je zakon. A to znam jer sam neki dan imao u rukama snopić eura debljine rubikove kocke. I bilo mi je nekako milo oko srca. Skoro sam se rastalio od miline. Dobro je prošlo, mogao sam postat slitina. Ili legura. S druge strane postao sam podozriv, nepovjerljiv. Gledao sam iza ramena tko me slijedi. Osvrtao se. Svi su mi bili sumnjivi. [My precious...] Neće mi te nitko oteti, moj snopiću.Jerbo nisam ni ja tebe nikom oteo. Oteto je prokleto. Nisam jamio. Niti posudio uz naznaku kad vratiš vratiš. [nije Joe te sreće] Nisu mi pare pale s neba. Niti mi ih je itko poklonio. Svaku ću vratit s dobrim kamatama. I preplatit ako treba. [a trebat će] Na muci se poznaju junaci. A neki se baš nisu poznali. Lažni osmjeh iz ledenog srca. Neki su ljudi gnjide kad je riječ o parama. I kao takvi, ne mogu ti biti prijatelji. Jer obrnut će svaku kunu sto puta. I slagat i zajebat ako treba. Samo da budu u plusu. Da zarade tu jebenu kunu. [My precious...] Jopet, uvidilo se da ima i onih koji će glavom kroza zid za tebe. Iako se radi o obitelj... [bok tata, bok mama, bok punica bok punac...] ...to me čini sretnim. Pa živahno mašem repom sa širokim osmjehom na licu. I namigujem prolaznicima. Da di ste, šta ima...? Kako i ne bi. Znam da ima dobrih ljudi. I to me saznanje ispunjava blagošću. Milo mi je u srcu. Pa veselo skakućem gradom sa svojim snopićem pod miškom. No s podozrenjem pratim sumnjiva lica oko sebe. Nitko mi te neće uzeti. [My precious...] Barem dok ne dođe prva rata kredita. P.S. (epilog) Khhmmm... dobar dan jestel vi Džo... Jesam, pa šta... Mi smo iz banke, došli smo po snopić. Ne mere. Daj. Ne dam. Daj. [tup, tup... bum, kraš, cangr... brum... kabum...] Dobro je Atife, imam snopić. Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee........!!!!!! MAJ PREŠSSS... |
- 15:19 - Nabaci nešto svoje (8) - Odnesi doma - #
19.11.2004., petak
OMERTA
|
|
- 16:48 - Nabaci nešto svoje (10) - Odnesi doma - #
17.11.2004., srijeda
Joe se bavi novcem
|
Trenutno sam ispižđen. Ljudima. Običajima. Sjajem u oku životinja kad namirišu novac. Ne želim biti jedan od njih. Ne želim uopće trošit papir na njih. Zato stavljam embargo na pisanje sve dok se ne otpizdim. Bojim se da se nećemo čuti idućih dvadestak godina. Jerbo ljudi su pokvarene, nepopravljive beštije. I ne moš bez njih, a još manje s njima. Di je sad oni Platon da prosere neku pametnu o ljudima i beštijama? Ništa ljudi... samo se javljam... Ajte bok! |
- 20:34 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
14.11.2004., nedjelja
Proglas
|
au... au-au-au... joj... jao, joj... eee stvarno neću više nikad pit... osim na slavljima u kafićima s prijateljima i neprijateljima i to samo zdravice ili ako netko počasti ili ako mi se baš bude pilo taj tren. U biti koga ja to lažem i mažem već ću sutra biti spreman za novu terorističku akciju na bubrege, jetru i još neki organ kojeg se sad trenutno ne mogu sjetit ali zna da je u njemu trenutno epicentar boli... Ali nećemo sad o sutrašnjici i Budućnosti jer ne pratim crnogorsku nogometnu ligu u kladionici. Danas imam samo dve reči da kažem jao joj... A sada želje i pozdravi... Samo za vas Željko Bebek... Šta je meniii ovoooo trebalooo... |
- 15:42 - Nabaci nešto svoje (15) - Odnesi doma - #
12.11.2004., petak
Proglas Velikog Brata
|
Pisanje na silu ne valja. Kao i ništa drugo što se na silu radi. Mi ovdje na ovim stranicama ipak želimo održati neku razinu nekvalitete. Zato, mada prsti titraju kao u ovisničkoj krizi, naša mala zajednica glasova u glavi odbija pisat pizdarije samo da bi nahranilo ego tuđim komentarima. Joe se ne želi spuštati na razinu onih sitnih bijednih duša koje veličinu pokušavaju doseći hiperprodukcijom, a ne kakvoćom. [lažuuu, lažuuu, želiiim…] Zato danas neće biti nove umotvorine, niti će ikad nedostatak inspiracije biti nasilno zamijenjen nekakvim kvazi-tekstom na koji će ljudi iz pristojnosti ostaviti nekakav komentar. [ne slušajteee ih, zarobili suuu meee…] Ovo nije smislen tekst pa je kao takav nepodoban da bude veličan i slavljen od strane posjetilaca. Stoga budite oprezni. Svaki vaš komentar može dovesti do kobnih posljedica. Jer dok ovo pišemo naši timovi razbijača su na ulicama i uz pomoć najmodernije tehnologije i najgenijalnijih hakera vrebaju slučajne namjernike. Ajde usudite se samo. Prstolomac Zvonko jedva čeka neku provokaciju. Zato ne komentirajte, ne hvalite nas, a još manje kritizirajte. [ne booojteee seee, ne nasjedajte na laži…] Pazite se. Jer Veliki Brat gleda. I sve vidi. [upomoć…] Šuti! [upomoooć, pustite me van…] Zvooonkooo !!! [ne prste... neeeeee… aaaaaaaaaa……] … |
- 20:00 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
11.11.2004., četvrtak
Par brzih o svemu i svačemu, a najmanje o istini i poštenju...
|
Nikad ne priznaj ništa. [Joe Klinton] Priznaj tek kad te golog uhvate na tajnici. [Joe Klinton] Moramo zaštititi demokraciju u Iraku. [Joe W Buš] Pa šta ako sam se obogatio švercom, ja sam to bar pošteno priznao. [generala za precjednika] Poooodrrriiiiiigggg... [Joe o politici] Joooj vidi podočnjaka? Joe tuži ih. [Joerina na vijest o videozapisu] Nis kral. [Jožimir Žužul] Da cezare, bit će kako vi kažete. [John Brut] Stari ovo je luuudooo. [Ikar Dedalu] To nije moja šibica. [Joe Neron] Nisam ih dirao. [Michael] Da te bolje vidim [Vuk Crvenkapici] Neću ti ništa. [beba zvečki] Da. Naravno. [manekenka nogometašu] Sorry. [Ukrajinska prostitutka s AIDSOM i drugim boleštinama jednoj hercegovačkoj mušteriji] Aaaaaaaaaaaaaa...... [sused Franc zvani Supermen na putu od krova do prizemlja] Ups. [Joe devet mjeseci prije rođenja kćerke] Ol ju nid iz lav... [Beatlsi] |
- 20:25 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
07.11.2004., nedjelja
Vikendom uvečer kod Joa...
|
Kad se probudiš u podne na kauču umjesto u toplom krevetu kraj tople zakonite (a niste posvađani) znaš da je noć bila burna. Kad nakon toga kratkom dedukcijom utvrdiš da su se i vinske mušice oko tebe podavile u vlastitoj rigotini možeš biti siguran da je noć naprasno završila. Automatski, bez razmišljanja (jer to u ovom trenutku nije niti moguće), što je posljedica dugogodišnje vježbe ušuljaš se u krevet i probudiš zakonitu. Tako da ova cijelog života ostane u uvjerenju da si sinoć zaspao kraj njenih mekih skuta, a ne da si još samo hik pet minuta išao gledati kak ovi na big braderu spavaju ko klade. A šta bi drugo radili u pet ujutro. Anyway… Cijela priča ne bi bila toliko zanimljiva da se u nju naprasno ne ubacuju razni streakeri. Prerušeni u susjede. Stare babe. Koje na policiji zovu «one stare ludare». Jerbo ne može čovjek biti normalan ako dva-tri puta tjedno zove policiju iz raznoraznih razloga. Svak ko živi u zgradi zna o čemu pričam. To su oni stari šišmiši koji po danu nemaju šta radit, a po noći ne mogu spavati. I mrze sve koji imaju ispunjeniji život od njih. A to su otprilike svi. Tako da zovu policiju čim Joe ili netko drugi malo glasnije prdne. Poslovično sretan kakav već je Joe ima takve dvije sovuljage parkirane direktno iznad odnosno direktno ispod svoje krletke u mondenoj novozagrebačkoj spavaonici. Pa svakog vikenda naizmjence zovu policiju. Tako da je Joe s policajcima već na ti. Posebno s Antom i Štefom.Gotovo da smo kućni prijatelji. Sve počinje zarana, oko jedanaest uvečer, čaaaaak sat vremena od stupanja policijskog sata, ovaj kućnog mira na snagu. Netko nazove pa spusti slušalicu. To u našem internom žargonu znači žuti karton. Nakon odućeg poziva i žustre rasprave koja završava na pas majku, stanje je jasno. Ukoliko se situacija ne smiri dolaze Anto i Štef na rakijicu. Sinoć smo se malo začudili žutom kartonu jerbo nismo napravili grub prekršaj. Istina je da je tulum bio nekontroliran, gosti su arlaukali i divljački skakali uz preglasnu punk glazbu, bacali petarde jedni drugima pod noge, povraćali kroz prozor, bacali boce na omladinu u parkiću, vješali se s vanjske strane vješala za rublje i visili s vanjske strane prozora na petnaestom katu. Mrtvi pijani. Jednom rječju uobičajeno novogodišnje slavlje prosječnog sedamnaestogodišnjaka. Takve bezobzirne orgije organi reda moraju suzbiti u korjenu. Zato nisam bio iznenađen kad su se pred naš ulaz parkirale tri marice… Čekaj, čekaj. Joe senili, pamćenje ga izgleda izdaje. Pa nije jučer dolazila nikakva policija. Niti je bio doček Nove godine. A i sedamnaest godina je imao u prošlom tisućljeću… Hm, hm, dajte mi sekundu da saberem misli… … Mmmmm… jučeeer smo… društveni i druželjubivi kakvi već jesmo u tri para igrali Pictionary (hrv. pikšeneri), mi ga zovemo tokšneri, jerbo se više brblja i dere nego crta. Daklem naš šestero smo bijelim i crnim domaćim atmosferu umjetno održavali veselom. Muzika se nije niti čula. Nitko nije niti hodao, a kamoli skakao. Što je zasmetalo susjedu nitko nikad neće znati. Valjda joj se gadi smijeh. Razumljivo u tim godinama. U svakom slučaju negdje oko jedan ujutro nakon je nazvala Joa i ovaj puta nije spustila slušalicu nego je značajno rekla da je pozvala policiju, i da nam je bolje da se smirimo, jer su policajci već izvršili provjeru i kad ih je ponovno nazvala, rekli su joj da se javi svome nadstojniku, jer oni nisu mogli ući u zgradu. Dakle policijska vlast je odustala od održavanja reda i mira zbog jedne ogromne prepreke. Ulaznih vrata. Tu se Joe malo zbunio jer nekako mu nije bilo jasno da, ako smo bili tako glasni, zašto nisu pozvonili na portafon ili nam na neki drugi način (npr. pucnjem u prozor) dali do znanja da se smirimo. Očito su je pristojno odjebali. Kako bilo da bilo Joe je ovaj put prošao lišo… A vama babe, eto vam ga na… čujemo se u idući petak… |
- 15:42 - Nabaci nešto svoje (12) - Odnesi doma - #
06.11.2004., subota
Eurosuper 98
|
SuperJoe je opet u akciji. Svojim ekstrasuperosjetilnim senzorima detektira zločince. Brzinom svjetlosti doleće na mjesto događaja. Razoružava negativca superbrzim karate udarcem. Tako da mu laserski pogled ili izboj struje, njegova posebna super oružja, niti ne trebaju. Superjunak je ponovno uspio. Dan je ponovno spašen. I sve je opet super. Jedino je vrijeme tak-tak. |
- 14:33 - Nabaci nešto svoje (5) - Odnesi doma - #
05.11.2004., petak
Di je Joe...
|
Glasine su točne. Joe je otišao na WC i još ga nema. Špekulacije su dosegle kritičnu razinu realnosti. Neki pričaju da je prokopao kanal do Kine. Drugi kažu da ga je pojeo piton koji od šezdeset osme pliva zagrebačkom kanalizacijom. Ima onih koji misle da je pobjegao kroz mali prozorčić. Na neki egzotični otok. S vrećom tuđih para. [nije Joe te sreće] Većina se ipak slaže da bi to mogla biti konstipacija kakvu još svijet nije vidio. Crni pojas - četvrti dan. Na WC-u. Brate mili, ne bi da je tele posrao. Neće on dobit hemeroide, nego će hemeroidi njega dobit. Na kladionici dobro stoje i teorije o crnoj rupi, fantomu iz opere, superhiku, svemircima, tajnim službama, masonima i samospaljivanju prilikom gadnog prdca. Najmanje je pak onih koji misle da je izašao iz WC-a dok nitko nije gledao i da sada negdje u zavjetrini manirom rasnog zen-budista kontemplira o egzistencijalnim pitanjima. Umjesto da ih rješava. Mala je šansa, koeficijent 25,00, da prodaje stanove. Rješava kredite. Zatvara financijsku konstrukciju. Podiže dokumentaciju, ustanke i petsto kila u benču. U predahu od osnovnog posla. Koji se sastoji od dvanaest sati Jamajke [skraćeno od j...nja majke] Nakon što je rješio sve tekuće obaveze. Plaćanja režija. Plaćanja vrtića Plaćanja hrane. Plaćanja ovoga, plaćanja onoga. Plaćanja života. Do trenutka kad se radnja plaćanja više ne može obaviti. Zbog nedostatka sredstava na tekućem. Pa plaćanje zamijenjuje plakanje. Na nečijem ramenu. Ipak, veća je vjerojatnost da je odjebao stvarnost i loče u nekoj zadimljenoj birtiji. Petu pivu. Nakon litre vina i tri deci loze. Bez da je išta jeo taj dan. Jer mu se stisao želudac od nespavanja. Zbog nesanice. Koja je posljedica umora, ozljeda s nogometa, Bolesti. Ludosti. Čiste gluposti. Sigurno negdje naslonjen na šank. s pijanim osmjehom na licu zapričava dvogrbu devu. Neodoljivo šarmantan. Elokventan. I najjači na svijetu. Kao svaki pijanac. Klati se, fuflja i podriguje. Hvata je za rep i govori joj da je ljepša od slonice Slavice iz drugog separea. Anyway... Ako vidite promrzlu avet kako u sitni noćni sat baulja ulicama, a ipak veselo maše repom i odaziva se na ime Joe Napojite ga vodom. Dajte mu neku pileću kost. Krotak je i mio. Potapšajte ga po glavi. Udomite ga. Bit će vam zahvalan cijeli život. Hvatat će frizbije. Gristi namještaj. Češkat vas po leđima i donosit pive iz frižidera. Volit će vas bezuvjetno. Samo nam javite, da znamo di je. |
- 17:07 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
01.11.2004., ponedjeljak
Historia (j)est magistra vitae, ali nikog nije briga...
|
Ovih sam dana ničim izazvan prošarao po povijesnim knjigama. Poznato je da je povijest učiteljica životinja, i da takvog dresera bordoških doga svijet još nije vidio. Osim toga, iz događaja kojima nitko od nas nije nazočio (naime rijetki su od nas bili živi dva stoljeća prije nove ere), često se može mnogo naučiti. O ljudima, običajima, pravilnostima društvenog ponašanja, metafizici bivanja, smislu života i mnogim drugim pitanjima esencijalnim za ekonomski opstanak prosječnog radnika «Viktora Lenca». Ovlaš prebirući po stranicama naišao sam tako i na nakupinu ljudi, čopor neobuzdanih divljaka, kojima povjesničari tepaju da su pleme. DELMATI. Jedno od Ilirskih plemena, koji su jedno vrijeme nastanjivali, držali pod kontrolom i posvema iskorištavali područje iz kojeg sam ponikao. Ova ekipa je bila prilično žilava. Navodno su odoljevali velikom Rimskom carstvu više od stopedeset godina. Slobodarski duh i filozofija «ne bu mene niko jebal» su na ovim prostorima očito odavno općeprihvaćeni. No, osim što sam na trenutak osjetio ponos što su moji predaci pružali žilav otpor SAD-u onog vremena i to stoljećima nakon što su se npr. prgavi Grci predali, uočio sam nepravilnu pravilnost u načinu osvajanja. Prije svega tu je toliko velikih vojskovođa projahalo preko ovih prostora da nema šanse da sam ijednom zapamtio ime (osim Dioklecijanu iz prozaičnih razloga). Kao drugo, način razmišljanja te ekipe je za ovo naše poso, kuća, birtija vrijeme nevjerojatan. Ili možda nije? Poslovično površan i kronično zaboravljiv prenosim vam dio uočenog... Jednog lijepog dana iza sedam mora i sedam gora jedna je lijepa kraljica Teuta (poznata ilirska kraljica iz križaljki, koja je ustvari bila udovica nekog pravog Ilirskog frajera) odbila zahtjev rimljana da njeni podanici prestanu napadati brodove rimskih saveznika. Na povratku u Rim rimsko izaslanstvo je slučajno naletilo na Živorada koji je baš čistio set noževa kupljenih na TV shopu, pa je jedan opalio. I poklao delegaciju. Takav stvarno nesretan slučaj su rimljani jedva čekali, jer im je trebao povod da razbucaju Ilire. Pa su napali i u konačnici namlatili Ilire te ustoličili nekakvog svog vazala, koji u biti nije bio baš odan pa je sa protivnicima Rima sklopio savez i osvojio sve ove naše zemlje. Nakratko. Jerbo su ga rimljani dotukli po kratkom postupku i sve vratili nazad. I tako je to po tom sistemu trajalo stotinama godina. Odakle im samo volje? Tako su rimljani u našim lipim dalmatinskim krajevima imali neke svoje neke saveznike, a s nekima su se tukli. U cijeloj toj priči nisu bili samo Delmati i stare grčke kolonije i druga plemena (Liburni i sl.). Pa su se oni stalno nešto šorali međusobno. Svak sa svakim. Pa bi knjigovođa Pero iz Središća (imena, titule i mjesta su naravno izmišljeni, koga zanima stvarna povijest taj je na krivom mjestu) vladao jedno vrijeme i za potrebe te vladavine je bio u savezu s medicinskim tehničarem iz traume Božom, sve dok ga ovaj nije zajebao i zaboravio mu platit one pršute od prošle godine. Pa bi se međusobno potukli, što bi iskoristio portir Zvonkec, koji radi na HT-u i svaki dan putuje u Zagreb iz Dragonošca onim autobusom u 5,45, i otrovao Peru te mu obeščastio ženu i uzeo zemlju. I vladao neko vrijeme. Ali Pero je imao šest sinova koji su sredili Zvonkeca ko panta pitu, a onda se pomlatili međusobno, jer su svi bili najjači i najpametniji. Pobjedio je poštar Jurica i vladao neko vrijeme. Onda su Rimljani popizdili na takav razvoj situacije i poslali Štefa, profesora pedagogije sa Sorbone i nosioca tri doktorata da napadne Juricu s velikom vojskom. Pa je ovaj bio pobjegao. Pa se vratio. Ali uzalud je mjesečina, uzalud je sve, jer je Štef imao prejaku vojsku. Pa je vladao neko vrijeme. Pa su Štefa ubili njegovi vojnici, jer ih je šibao i nije im dao jesti (da šta će to njima). Pa im je jedan rimski car za to dao nagradu da najjači od njih vlada neko vrijeme, a drugi car, par godina kasnije, ih je objesio. I postavio svog čovjeka Matu iz Vrgorca na mjesto vladara. Pa su cara ubili njegovi rođaci, i postavili na vlast svog čovjeka, nekog stranca. No i rođaci su se potukli oko prijestolja, pa je vlast preuzeo domaći čovjek, ali nakratko, jer su i njega naprasno smijenili (i oslobodili od života) novi rimljani… i tako dalje i dalje bez kraja i konca… Sjaši Murta da uzjaši Kurta... O malim ljudima i njihovim sudbinama nema ni riječi u toj povijesnoj knjizi... Zanimljivo je da su u jednom trenutku i sami rimljani isprovocirali rat jerbo im se vojska nije tukla ni sa kim čak dvanaest godina pa su malo omlohavili (!?!). Trebalo je izmislit rat kako bi ostali u dobroj koljačkoj formi. Svaka sličnost sa američkom politikom je slučajna. Nije ovo stara tema, o njoj je pisao i general povjesničar, kojemu je sudbina namjenila vječnu slavu. Taj velikan naše povijesti je u svom dijelu «Bespuća povijesne zbiljnosti» na ponešto preznanstven način, ali (kad se čovjek probije kroz paučinu učenjačkog mozga) i na zanimljiv način obrazložio tezu da su rat i agresija jednostavno neizostavni dio civiliziranog društva, i koliko god ih se mi odricali i gadili, uvjetovanost i ograničenost civilizacije prostorom i resursima uvijek dovodi do nekakve šore. A ako mislite da ima sasvim dovoljno mjesta i resursa na Zemlji za sve nas, pitajte to isto pitanje djecu iz Etiopije, Eritreje, s ulica Indije ili Tajlanda ili one bantu klince kojima su masakrirali svu rodbinu. Stari vijek je i danas ponegdje na snazi. Pojednostavljeno, ovak kak je, nema dovoljno mjesta i hrane za sve nas Zemljijance, a i uvijek će se nać netko najjači i najpametniji koji će mislti da će svima bit bolje ak je on na Vlasti (jer Vlasta je bogata i Vlasta te časti). Pa makar i pet minuta… Tak je oduvek bilo i tak bu navek bilo, hteli mi to ili ne… Prihvaćanje ovakve teorije (svjesno ili nesvjesno) ima za posljedicu da ću sutra u pola sedam ići na nogomet, umjesto na dobrovoljnu službu u Crveni križ, Unesco ili sličnu udrugu. A činjenica da se kao i mnogi drugi gadim politike, agresije i rata, neće spriječiti palestinskog mudžaheina da se raznese na Telavivskoj tržnici. Za vrijeme najveće gužve. Niti vozača izraelskog helikoptera da par sati kasnije ispali raketu zrak-zemlja na neku zgradu u dolini Gaze... Ili Buša da započne četvrti (ili prije četristotisućiti) svjetski rat... Hebiga… |