Trenutno sam ispižđen. Ljudima. Običajima. Sjajem u oku životinja kad namirišu novac. Ne želim biti jedan od njih. Ne želim uopće trošit papir na njih. Zato stavljam embargo na pisanje sve dok se ne otpizdim. Bojim se da se nećemo čuti idućih dvadestak godina.
Jerbo ljudi su pokvarene, nepopravljive beštije.
I ne moš bez njih, a još manje s njima.
Di je sad oni Platon da prosere neku pametnu o ljudima i beštijama?
Ništa ljudi... samo se javljam...
Ajte bok!
Post je objavljen 17.11.2004. u 20:34 sati.