| < | prosinac, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
Memory serves.
- 13:10 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Ostaje mi samo jedno veliko ništa u glavi. Osjećam slabost, tijelo se okreće protiv mene kao i sve ostalo na kraju.. Pitanje je, kako živjeti ono što se cijeli jedan vijek provlači kao nijemo pitanje. Kako se maknuti od ludila koje te već progutalo? I dok ležiš u njihovoj utrobi, pokušavaš posijeći sve vitalne organe. Ubijaš sve što se množi, ubijaš sve što ti je ikad učinilo loše. Nikad neću bit kao oni. Ali sad mi je stvarno svejedno. Strah, očaj i napuštanje. Nitko neće ostat dovoljno dugo da bude dovoljno ovdje. Koža postaje hladnija i uža svakim novim odlaskom. Ostale, oni koji još nisu otišli svakako čekaju trenutak kada prestaju mariti za stakleno zvono pod koje ih stavljaš. Nitko ne ostaje, nitko ne voli dovoljno da tolerira tvoju zbrčkanu glavu. Što si mislila, tko si? Show me the dirt pile And I will pray that the soul can take Three stowaways In a passion it broke I pull the black from the grey But the soul can wait I felt you so much today... Bojim se dodira, bojim se poljupca. Bojim se tuđe ruke i bojim se riječi. Bojim se pogleda, njih najviše. Lažu kao lisice. Bojim se drugih i bojim se namjera. Najviše od svega, bojim se sebe. Strah od učenja. Pritisak koji tako lako nastane. Krug koji sam davno nacrtala. Krug po čijem rubu neprestano pronalazim nove plesne korake, zabavljajući samu sebe, vrištajući i skačući. Svakih nekoliko sekundi okrećem se oko svoje osi. Volim se držati uspomena za svaki slučaj. Uvijek su dobra potpora kada si stvaraju loše sestre. Razumjevanje loših situacija za one još gore. Sve se nalaze na jednom mjestu, sjede, vrište, plaćući ispuhuju dim racionalnosti u lice. Ravno u oči. I naravno, slijepo vas pratim. Okrećem se u vašim suosjećajnim rukama. I dajem vam da me vrtite i kradete. I nikad neću prestat. Na kraju čete vi, koliko god loše i bolne bile, uvijek ostati najbolje prijateljice. Jedino iskreno rame za plakanje. Thats why I hold you. You will always obey. |
