Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

Odoh ja malo na odmor. Pravit ću se da se ne vraćam prije nego uzmognete reći 'A rekla si da nejdeš nikam!!!'. Pravit ću se da sam na ge-o. I da mi je super. I da nisam bijela ko Snjeguljičina guzica. I da nisam nadrkana. I da imam petnaest godina i idem sa Ž., K., B., T. i A.

A vi mi do tada (osobito oni koji raspolažete odgovarajućim znanjem engleskog i dopisujete se poslovno i/ili privatno s nekim strenđerima), molim vas lijepo, odgovorite na jedno praktično pitanjce.

Skroz je ovo fora. To što je većina odperjala na pristojnu udaljenost od mašinerije. Čitaju me neki novi ljudi. Mogu pisati što god hoću. Možda izražavati smione Stavove. Ili trabunjati besmislene gluposti. Pa čak i autoritativno i argumentirano tvrditi nešto što je razvidno gnjusna laž. Napisati pjesmu, izraziti svoju nježnu nutrinu, kojoj oklop sazdan od ironije, sarkazma i lakrdijašenja uglavnom ne dozvoljava da se razmaše.

Noć je tako crna, (opis)
ja plaha ko srna, (poredba)
dođi da me kresneš (pusta želja)
i svjetlost uneseš. (metafora)

(romantično trotočje) posvećeno Jubavinajvećoj (romantično trotočje)

Ha! Maestralno! Totalni kopirajt by Jezdimir!

Crnci su prirodno gluplji od bijelaca. Muški su emocionalni saprofiti. Ja sam Maca Papučarica. Trgovački sud u Zagrebu je pogriješio - Severinin video uradak jest autorsko djelo. I like to move it move it.

Mogu pretvoriti ovaj blog u bilo što.

... u TV-kritiku...

Sinoć gledatelji od ispred malih ekrana opet nisu ostali prikraćeni za izvrstan filmski uradak s P. Brosnanom u glavnoj ulozi. Možda su na trenutak poželjeli injekciju reality-checka ravno u dupendaru, ali i na to su zaboravili kada je naš glavni junak veslao kroz jezero kiseline, vozio kroz metar duboku vodu, a potom i po užarenoj lavi. Nije nam uskraćena ni za nezaobilazna scena trčanja na nogama vulgaris pred rijekom užarene zemljine povraćotine, koja iz jednog kuta izgleda kao da se kreće brzinom od sto na sat, a iz drugog kuta opet vidimo kako protagonisti, iako za dlaku, sasvim uspješno eskiviraju nešto što bi predstavljalo prilično bolnu depilaciju. Pritom su zastali i spasili čak i psa. Bakinog. Baka je umrla. Pa nek su bar psa spasili za uspomenu.

... blog običnog domaćeg tinejđera ...

jučer smo bili vani Ž., B., K., T., A. i ja. došlis u i neki dečki iz a razreda, i onaj slatki šta svira gitrau! na kraju mi je bilo ful drahgo kaj me B. nagovorila da obučem onu majicu bez leđa :))))) bilo je fakat super, popila sam pet đusvotki, al onak puno više votke nego đusa.skorz smo bile otkačene, al ono totalno totalno lude! Ž. ima kameru na mobiću pa samj je nagovaral da slika malog slatkog pa nas je on skužio :))))) činilom se da mu je fakat drago! jedva čekam ponedeljak da ga vidim. joj tak sam sretna!!! kaj vi mislite, jel mu se sviđam ili ne???

... dosadni blog odrasle osobe ...

Jučer sam bila u šopingu. Kupila sam si tri majice. Jedna je zelena, ali, je onako paspulirana u žutoj boji, ima male rukaviće, druga je tamnoplava s dubokim dekolteom, a treća je bez leđa, ima prugice u rozoj, smeđoj i sivomaslinastoj boji (znam da zvuči grozno, ali u biti je baš fora). Bila sam na poslu, ništa novo, poslije toga s frendicom na kavi, malo po gradu, otišla na sladoled, i evo me sad pišem blog.

... blog-vijesti ...

- 'Provalili u Guzijolin Londonski muzej i ukrali gajbu šampanjca. Policija sumnja na kurdske separatiste.'

- 'Jesus Quintana prešao na ljetnu šemu. Očekuje se privremeni prestanak kompleksa koje njegovo svakodnevno sveznajuće pisanje izaziva u normalnim ljudima.'

- 'Jazzie zbog ocjene otišla u Stečaj-grad. Pozivaju se vjerovnici da u roku tri dana prijave svoja potraživanja u Narodne Novine'

- 'Nojzi promijenio dizajn. OPET. Ne, ne mislimo na ono od prije deset dana. OPET!'

- 'Jezdimir ide na more u srijedu. AVIONOM.'

- 'Otvara se natječaj za najgluplji blog godine - pozivaju se svi oni koji nemaju što za reći, a ipak to čine na užasno loš način!'

Zovite LOST'n'Found Office - prije desetak dana izgubljena je jedna Inspiracija, inače simpatična, česta i produktivna, sada već vjerojatno u lošem stanju luta negdje po Trešnjevci. Moguće neprepoznatljiva. Vlasnica nudi bogatu nagradu, ali tek nakon što izvidi obavlja li ona još uvijek svoju funkciju. U protivnom, možete njome obrisati rit ili je dati scenaristima domaćih humorističkih serija, koji će joj zasigurno pružiti topao dom.

Zovite Lost'n'FOUND Office - pronađeno jedno posve letargično i tupo Zasićenje, kojega se ovaj pošteni nalaznik želi pod hitno riješiti, budući da je isto sumnjive boje i sasvim sigurno širi zarazu. Nudim nagradu svakome tko mi ga skine s grbače. Postoji vjerojatnost da se Inspiracija uplašila upravo pronađenog Zasićenja, te slijedom toga netragom zgiljala.

Zovite CNN - slijedi vijest stoljeća - JUBAVNAJVEĆA is in da Haus! For ever!? For ever-ever!!!

Zovite CNN - slijedi demanti - gdin Najveća jest došao foreverever, stoga je ta vijest djelomično točna. Međutim, ne može ga se locirati u Zagrebu. Kada bi netko proveo anketu na temu ˝Znate li gdje se nalazi Jubav Najveća - DA ili NE?˝, ja bih morala reći DA. Odale ga one zrikave beštije što u pozadini sinkronizirano kmeče, cinkao ga gotovo nečujni *puf* koji učini borova iglica kad dotakne tlo, otkucalo ga dokono brbućkanje valića.

Zovite Zlatnu Ribicu - i Jezdimir bi brbućkao (1. želja), zrikao (2. želja) i stupao po borovim iglicama (3. želja).

Zovite Intergalaktički pododbor za kretanje planeta u Sunčevom sustavu i tražite ih da zaustave Zemlju - SILAZIM!

Apropo. Kaže mi kolegica 'znaš tko je na ovom roku položio pravosudni?'.

'Ne', kažem.

'Bodalec', veli ona.

'Kakav crni Bodalec?!', kažem učuđeno.

'Pa, Mladen, onaj pjevač Prlj...'

'Ma znam tko je Bodalec! Pa kaj nema on sto godina?! Kakav vražji pravosudni!'

'Kažem ti da sam tak čula', uvjerava me ona.

Obrušim se prema Internetu, koji u njedrima skriva raspored ispita za lipanj/srpanj. I gle stvarno, Mladen Bodalec, odvjetnički vježbenik iz Zagreba. Jubavnajveća je umro od smijeha na tu neobičnu vijest. Onako, preko telefona i kroz zrikavu izvedbu klapske varijante refrena 'Ništa mi neće ovaj dan pokvarit...'

Zlobno sam ga podsjetila na to da je on svojedobno bio veliki fan Prljavog kazališta, prije nego ga je glede toga postalo užasno sram. Al, ono, kolosalno sram u razini 'zabunom-se-na-prvom-spoju-najeo-laksativa-a-u-njenom-veceu-ne-radi-kotlić' srama.

'ŠŠŠŠŠŠ!!!', zaššškao je, 'to da više nisi izrekla naglas!'

Unio je pomutnju čak i među zrikavce. Na tren nisu znali što pjevaju, pa su krenuli sa 'Evo me doma, dobre volje sam odma, nema nervoza...'

To me tek razjarilo. To i ššškanje. On će mene ššškati. Nitko ne ššška Jezdimira! E pa sad nek cijeli Internet zna tko je bio obožavatelj Prljavog kazališta! Mala je to satisfakcija za nekoga tko čmrlji po deset sati dnevno uz Gradivo s velikim G, dok njihova dlakava polovica razmišlja oće li dat suncu da ga poljubi u lijevi ili možda desni guz. On ima zrikavce, taj... taj... obožavatelj Prljavog kazališta!

Jok - Danska!







Kopen-fakin-hagen.

Svibanj.

Temperatura ona na kojoj Hrvati nose jakne.

Kad ono, organiziralo karneval.

Zanimljivo kako se zemlja, koja nema gotovo nikakve predispozicije za neku atrakciju, uopće ne da smetati u provođenju iste, dok zemlja, kojoj se atrakcije sapliću pod šlampavim nogama, ne bi znala učinkovito prodati neku od njih, sve da si atrakcija sama nabavi menađera i konstruira financijski okvir.

Svaka slučajnost sa stvarnim zemljama posve je slučajna. I žalosna.

- 'Oprostite, kuda za kraljevsku palaču?'

- 'Evo ovuda, pa odmah lijevo preko mosta, ne možete promašiti, ona ogromna zgrada u pozadini fotografije. Jedna od najvećih u Europi, treća po redu, mislim čak.'

- 'Hvala.'

- 'Nema problema, to mi je posao.'

- 'Ima li pataka?'

- 'Molim?'

- 'Pataka jel ima, kažem! Znate ono, kvaču, brćkaju se, prče...'

- 'A, pataka! Ima, ima, kako ne, i labudova, stalno se motaju ovuda, osobito u ovo doba godine...'

- 'Jel hladno?'

- 'Pa... i nije, ustvari... prljavo možda, zapišava se dosta, a i ribe seru, ne bi čovjek rekao... i tako... A odakle ste vi?'

- 'Iz Zagreba.'

- 'Gdje je to?'

- 'Daleko, na jugu...'

- 'Na jugu... baš lijepo. A i toplo, bit će.'

- 'Bogami jest. I lijepo i toplo. Nema toliko crnaca. Čak uopće.'

- 'A pataka?'

- 'Nažalost, ni toga. Grad, šta ćete. Golubova na pretek, naravno.'

- 'I ti vrazi seru obilato.'

- 'Znam. To je sreća, kažu.'

- 'Što, golubovi?'

- 'Ne, kad te posere ptica...'

- 'Ha-ha, čisto sumnjam, jer, da je to sreća, ja bih sad plutao na Havajima pored bove Karmen Elektre... A njoj bi, bogme, još nešto štrčalo van osim nosa i prsta... Vjerojatno i meni, kad smo kod toga...'

- 'Heh, da. Život je to. Ništa, idem ja.'

- 'Dajte, inače ćete propustiti smjenu straže.'

- 'Do prolaženja?'

- 'Svakako. Nek vas noge daleko odnesu, pa opet natrag ovdje donesu.'

...lemura!

...u guzicu slatku!



Slikao Jezdimir. Jubavnajveća pizdio, jer već imamo 300 slika pataka i drugih plivajućih i letećih beštija koje je, pogađate, slikao Jezdimir. Volim patke. Toliko, da su čestima postale rečenice poput: 'Srećica, moramo ići, zbrisat će nam avion!' 'Ali, ne, neee, još sekundu, vidi kako se brćka, vidi, vidi!'. Znam, znam, imam sreće, svi vi muški biste me trenutačno ostavili...

Pa vi pustite mašti na volju...



Privremeno ćete gledati slike, nema se vremena za pisanje, niti se ima volje, a niti narod ima volje čitati, svi se razbježali na odmore širom male zemlje za velike pizdarije... Pozdrav.

Bez pretenzija da sama sebi klepam i recitiram nadahnute hvalospjevne sonete, moram reći da brojni ljudi misle kako sam vrlo talentirana mlada spisateljica. Vrvim potencijalima, kažu. Pritom me neizbježno upozoravaju kako se predamnom upravo ginekološki krebeče razni putevi, a ja sam, eto, uzaludno fiksirana na ironičnog i ispraznog Jezdimira Uskokovića, kao kućna muha na gutljaj soka.

A znaš što se događa s muhama koje uporno razvijaju tehničku disciplinu pijenja soka iz pune čaše, prodikuju mi svakodnevno, samo je pitanje vremena kada će, predozirane šećerom i natopljenih ekstremiteta, na vrhu noža biti iznesene u smeće!

A onda, pitam zainteresirano, umru li od šećerne kome ili od paralize udova nakon kristalizacije?

Pa mi kažu da sam drska.

Zašto ne pišeš nešto ozbiljno, pametno?

Pišem ja svakodnevno cijelo čudo ozbiljnih i pametnih stvari, uredno pasusiranih ispod masno otisnutog naslova

PREKRŠAJNI SUD U ŠPIŠIĆ BUKOVICI

ili

GRAD VELIKA GORICA, GRADSKI URED ZA IMOVINSKOPRAVNE POSLOVE, ODJEL ZA ŠUME I POLJOPRIVREDNA ZEMLJIŠTA, ODSJEK ZA BJELOGORIČNE VRSTE, PODODSJEK ZA LIPU I BUKVU, ODJEL II, n/r gđe Frankice Posprdalo, referenta za lišajeve.

Ma, zezam se, jasno, naravno da Špišić Bukovica nema svoj prekršajni sud.

Izvan toga opusa takoreći znanstvenih radova, najvolim pisati baš nepotrebne gluposti. Međutim, prođe vrijeme, rok, vrag skok-skok, treba i meni novaca. U tu svrhu, kao promućurna snaša, kada, nakon odmjeravanja sadržaja hlača i dužine brkova, odabere onoga sa najviše konja i dukata ili, pak, zakleti rok-bend, kada shvati da jedno zdušno 'Neeeeću, tvoje oči zeleneeeee, više neeeeeću, nisu one za meneeee…' (ta – ta – tafa – tefe – ta) utrži više kuna nego sto revolucionarski nadrkanih gitarskih rifova, ode Jezdimir Uskoković u biznis ljubavnih romana!

To je zanat kao svaki drugi, može ga se ispeći, prepeći i opohati, a ja namjeravam učiniti sve to, i iz procesa izaći kao tekuća traka za štancanje dubokoromantično-neizbježnih ljudskih sudbina, te iste, nadam se uspješno, ubaciti u ženski časopis Morona, urednice Lucy Fair. Ali, prvo što moram učiniti jest promijeniti pseudonim, jer tko je čuo da se matori hipohondri kuže u ljubav?

Dakle, ovo je samo najava, a Jezdimir Uskoković vam uskoro donosi:

POKUSNI LJUBAVNI ROMAN feat. didaskalije i precizne instrukcije, by Muriel Garroche! (čita se Mjuriel Garoš)