Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jezdimir

Marketing

Il' si Boss...

Bez pretenzija da sama sebi klepam i recitiram nadahnute hvalospjevne sonete, moram reći da brojni ljudi misle kako sam vrlo talentirana mlada spisateljica. Vrvim potencijalima, kažu. Pritom me neizbježno upozoravaju kako se predamnom upravo ginekološki krebeče razni putevi, a ja sam, eto, uzaludno fiksirana na ironičnog i ispraznog Jezdimira Uskokovića, kao kućna muha na gutljaj soka.

A znaš što se događa s muhama koje uporno razvijaju tehničku disciplinu pijenja soka iz pune čaše, prodikuju mi svakodnevno, samo je pitanje vremena kada će, predozirane šećerom i natopljenih ekstremiteta, na vrhu noža biti iznesene u smeće!

A onda, pitam zainteresirano, umru li od šećerne kome ili od paralize udova nakon kristalizacije?

Pa mi kažu da sam drska.

Zašto ne pišeš nešto ozbiljno, pametno?

Pišem ja svakodnevno cijelo čudo ozbiljnih i pametnih stvari, uredno pasusiranih ispod masno otisnutog naslova

PREKRŠAJNI SUD U ŠPIŠIĆ BUKOVICI

ili

GRAD VELIKA GORICA, GRADSKI URED ZA IMOVINSKOPRAVNE POSLOVE, ODJEL ZA ŠUME I POLJOPRIVREDNA ZEMLJIŠTA, ODSJEK ZA BJELOGORIČNE VRSTE, PODODSJEK ZA LIPU I BUKVU, ODJEL II, n/r gđe Frankice Posprdalo, referenta za lišajeve.

Ma, zezam se, jasno, naravno da Špišić Bukovica nema svoj prekršajni sud.

Izvan toga opusa takoreći znanstvenih radova, najvolim pisati baš nepotrebne gluposti. Međutim, prođe vrijeme, rok, vrag skok-skok, treba i meni novaca. U tu svrhu, kao promućurna snaša, kada, nakon odmjeravanja sadržaja hlača i dužine brkova, odabere onoga sa najviše konja i dukata ili, pak, zakleti rok-bend, kada shvati da jedno zdušno 'Neeeeću, tvoje oči zeleneeeee, više neeeeeću, nisu one za meneeee…' (ta – ta – tafa – tefe – ta) utrži više kuna nego sto revolucionarski nadrkanih gitarskih rifova, ode Jezdimir Uskoković u biznis ljubavnih romana!

To je zanat kao svaki drugi, može ga se ispeći, prepeći i opohati, a ja namjeravam učiniti sve to, i iz procesa izaći kao tekuća traka za štancanje dubokoromantično-neizbježnih ljudskih sudbina, te iste, nadam se uspješno, ubaciti u ženski časopis Morona, urednice Lucy Fair. Ali, prvo što moram učiniti jest promijeniti pseudonim, jer tko je čuo da se matori hipohondri kuže u ljubav?

Dakle, ovo je samo najava, a Jezdimir Uskoković vam uskoro donosi:

POKUSNI LJUBAVNI ROMAN feat. didaskalije i precizne instrukcije, by Muriel Garroche! (čita se Mjuriel Garoš)

Pravdoljubljiva kakva sam, jednostavno ne mogu podvaliti ovaj kreativni pseudonim pod svoje autorsko djelo. Naime, svojedobno, kad je jubavnajveća čvrsto naumio da mi kupimo parfem, išli smo u njušenje. Odmah u startu, meni se vrlo svidio neki Green Tea od stanovite Elizabeth Arden. On je svakako želio da sam se fokusirala na neki Gucci, jer je Elizabeth Arden Green Tea jednostavno prelazio kapacitete njegove memorije. Sljedećih tjedan dana njušenja siroti se miris u razgovoru pojavljivao kao Perdita Durango, a potom i Mjuriel Garoš. Sva sreća što mi imamo neku posebnu telepatsku povezanost, pa ga razumijem bez obzira na šifre u kojima govori. Znate, ono, kad on kaže 'Znaš onaj iz onog filma, ma znaš!', ja kažem 'Znam, Viggo Mortensen'.

I tako, Mjuriel Garoš je visoko kotirala do samog kraja, a kako je on ipak donio konačnu odluku, u fotofinišu ju je prešišao Hugo Boss. Predmnijevam da jubavnajveća ipak nije dijelio telepatsku povezanost s prodavačicom.

Zamišljam si da se dogodilo nešto poput: 'Dajte mi onaj Mjuriel... erm... Perdita... erm... ma ne, dajte mi onaj, znate onaj poznati, kak se zove, ma znate, *pjeva si u bradu 'poso je dobar, a para laka...'* no, nisi hadžija, nego si......???'


Post je objavljen 02.07.2005. u 20:33 sati.