Čisto da mi pojednici (znaju koji su) ne skoče odmah za vrat da je pisanje ovakvih sadržaja daleko ispod mojih kreativnih dosega. Makar, možda je bolje da se i oni naviknu na to da Jezdimir piše nisko, toliko nisko da mu olovka ruje daleko ispod visibaba i šafrana, po korjenju stogodišnjih hrastova. Još jedna rečenica, i probudit ću Balroga. Kad čujete na vijestima kako se tlo trese u srcu Zagreba, a uzburkana zemljina utroba samo što nije podavila špicerice po Bogovićevoj, znat ćete da je Jezdimir konačno napisao nešto tipa: 'Tisuću mu dabrovih skalpova i skalpiranih glavica! Zašto je tvoj pulover tako crn i gladak, a moj tako mucast i boje gangrene? Probajte novi Drex! Za vašu muc-free vunenu odjeću i potpuni izostanak boje gangrene.'
Ako ćete ikad išta čitati iz Jezdimirove arhive, autor preporuča to.
Autor ne pati od onih spika 'sve su to moja djeca, volim ih jednako'.
Drek jednako, itekako ih razlikujem.
Kao što će i moja dječica (Šime, Mate, Jere, Ante, Stipe i Frane, prema navodima jubavinajveće) jednog dana biti svrstana u kategorije i podkategorije moje majčinske ljubavi.
Uostalom, pogledajte mene i moju sestru - ona je lijepa, bedasta i zla , a ja sam lijepa, pametna i mila. Nema razlike, da, baš.
Nego, prije nego se udavim u živom blatu digresija, kad navratite OVDJE i date tri glasa u potporu UmOrnom nam KOnju, opalite i jedan za Disidenta.
Nije puno, al Jezdimira će veseliti. Stoga, unaprijed Vam hvala.