ich dichte erst jetzt ein lied über die freude am sprechen
ein lied für stumme autisten zu singen in anstalten und irrenhäusern
nägel in astgabeln sind die instrumente
ich singe das lied aus der tiefe der hölle und rufe
alle stummen dieser welt
erklärt den gesang zu eurem lied
taut die eisigenmauern auf
und wehrt euch ausgestoßen zu werden
wir wollen eine neue generation der stummen sein
eine schar mit gesängen und neuen liedern
wie es die redenden noch nicht vernommen haben
unter allen dichtern fand ich keinen stummen
so wollen wir die ersten sein
und unüberhörbar ist unser gesang
ich dichte für meine stummen schwestern
für meine stummen brüder
uns soll man hören und einen platz geben wo wir unter euch allen wohnen dürfen
in einem leben dieser gesellschaft

Birger Sellin


Napisat ću pjesmu o radosti govora
Pjesmu koju će nijemi autisti pjevati po institucijama i ludnicama
Čavli u granama drveća su instrumenti
Pjevam pjesmu iz dubina pakla
I zovem sve nijeme ljude ovog svijeta
Neka ova pjesma bude vaša pjesma
Otopite ledene zidove
Ne dopustite da vas izguraju
Biti ćemo novo pokoljenje nijemih
Cijela gomila nas pjevat će nove pjesme
Pjesme za koje ljudi koji govore nikada nisu čuli
Od svih pjesnika,ne poznam ni jednog koji je bio nijem
Tako da ćemo biti prvi
I ljudi neće moći zatvoriti uši za našu pjesmu
Ja pišem ovu pjesmu za svoje nijeme sestre i braću
Želimo da nas ljudi čuju i daju nam mjesto
Gdje ćemo moći živjeti sa svima vama
Živjeti u ovom društvu

....vođeni porivom za kulturno uzdizanje potegnuli smo za Osijek u "Cinestar".....Electric Mayhem se od početka puta podijelio na dvije frakcije.....cure su bile za crtić...dok smo mi dečki odlučno rekli ne takvom infantilnom ponašanju....i odlučili se za Jacksonovog "Hobita"......Zoot je prosipao kokice u trku do dvorane br.3,jer smo po starom dobrom običaju stigli tamo kad su reklame već počele.....



.....gotovo tri sata kasnije.....izbauljali smo na svjetlo hodnika.....kulturno uzdignuti.....vrijeme je proletjelo,udobno zavaljen u mekano crveno sjedalo u polupraznoj dvorani još jednom sam bio svjedok magije velikog platna....ma jebemu i plazme i lcd televizore od neznam koliko inča,i svi torenti na svijetu ne mogu to zamijeniti....

....i sjetih se onda....našeg predratnog kina "Jedinstvo".....i prvih filmova koje sam na velikom platnu odgledao....eto mogu reći da sam imao sreću...jer je susjed mog djeda bio fotograf i kinooperater,pa sam ponekad preko veze išao na projekcije koje sam gledao sa prozorčića u sobi gdje je bio kino projektor.....



.......još jedna od dobrih stvari kad poznaješ čovjeka koji pušta filmove je i ta da si mogao doći do kino plakata i onih malih sličica koje su pokazivale poneke kadrove filma....e to je bilo zbilja nešto....za plakate koje nisam okačio u svojoj sobi mogao sam na slobodnom tržištu dobiti tri-četiri dobro očuvana Alan Forda ili Zagora....štos sličica "Partizanska eskadrila".....a u nekim malo starijim godinama prijatelji su se odricali teškom mukom stečenih duplerica magazina "Start"......mogu slobodno reći da sam nekih par godina bio Scarface crnog tržišta kino plakatima u našem gradu....



......kino "Jedinstvo" je većinom bilo dupke puno...posebno par dana kada su premijere.....i znalo se..... ljubavni parovi su išli u zadnje redove.....klinci u prve....tamo su služili kao mete za razne projektile.....nitko se nije ljutio.....znali su da će odrastanjem steći pravo sjediti u sredini pa će se osvetiti za sva maltretiranja.....usred ljubavnih scena cijelo kino zdušno je vikalo "Šiiiiiiiiiiic".....gledanje filmova u kinu imalo je svoje zakonitosti i svi su ih se pridržavali.....bila je to magija......kako opisati to da smo se nakon gledanja filma "U zmajevom gnijezdu" mjesec dana šorali gdje god smo stigli.....nunčake su spadale u obveznu opremu u školskoj torbi...



.....posljednji film koji je kino "Jedistvo" davalo bio je "ET".....i bio sam na toj zadnjoj predstavi niti ne sluteći da ću i sam biti vanzemaljac u nekom drugom filmu samo nekoliko godina nakon toga....



.....još jednom opijen čarolijom velikog platna....sjetio sam se redova drvenih stolica našeg kina i svih onih divnih stvari koje čine djetinjstvo.....sreća je samo da je bend išao u kino baš na blagdan pa su trgovine bile zatvorene....kao da su mene pitali.....umjesto toga,otišli smo u slastičarnicu...baš kao nekad...:)

.....dugo je stajala u popisu za čitanje....nepravedno zapostavljena.....ali naučio sam da se prema knjigama treba odnositi kao prema ljudima....pustiti ih da same dođu.....ne forsirati.....ne tražiti ništa od njih....i tek tada nam se otvore u svom punom sjaju....i prenesu nam svoju poruku.......baš u trenutku kada to trebamo.



.....ne znam dali ste je pročitali....ako niste...toplo preporučujem....kao crnu komediju.....vedutu jednog vremena početkom prošlog stoljeća....Doktorow od prve stranice majstorski slika portret jedne dobrostojeće obitelji iz New Yorka koja se bavi proizvodnjom zastava i pirotehnike....Priču nam priča dječak koji ponekad u toj pomalo nesređenoj obitelji ispada najzreliji....



......knjiga je napisana kao omnibus u kojem se pojavljuju poznate i manje poznate osobe tadašnjeg vremena.....J.P.Morgan,Harry Houdini,Henry Ford,Booker.T.Washington,Robert Peary,pa do meksičkog revolucionara Zapate.....jedna od scena kada sam se kočio od smijeha je kada se Freud i Jung voze u zabavnom parku kroz Tunel ljubavi....pa nekoliko skečeva sa Harryem Houdiniem.....Doktorov majstorski drži ravnotežu između ozbiljnosti i humora....baš kao ekvilibrist koji je u jednom dijelu knjige prelazio Niagarine slapove hodajući po žici....kao kontrast bogatstvu Doktorow opisuje život u židovskom getu prateći nevolje židovske djevojčice i njezinog oca,pa gorke ugrize segregacije koja se osjeća kao crna nit kroz cijeli roman i na kraju dovodi do tragičnog zapleta...ali neću kvariti i odavati previše.. istinski majstorsko djelo literature....i knjiga kojoj ću se uvijek rado vraćati.....



"Crnac odloži šalicu na pladanj. Ustane, obriše usta ubrusom, odloži ubrus uz šalicu i priđe klaviru. Sjedne na klavirski stolac, ali odmah ustane i zavrti ga dok nije bio zadovoljan visinom. Zatim ponovo sjedne, odsvira jedan akord i okrene se domaćinima. Ovaj bi klavir hitno trebalo uštimati, reče. Otac pocrveni. O da, reče Majka, mi smo u tome vrlo nemarni. Muzičar se ponovo okrene tipkama. Wall Street Rag, reče. Kompozicija velikog Scotta Joplina. Zasvira. Bio klavir slabo ugođen ili ne, nikad nije proizvodio takve zvukove. Kratki jasni akordi lebdjeli su u zraku kao cvjetovi. Melodije su bile nalik na bukete. Reklo bi se da nema drugih mogućnosti za život do onih što ih je naznačivala ta glazba. Kad je odsvirao cijelu skladbu, Coalhouse Walker okrene se na stolcu i opazi da je cijela obitelj slušala njegovu svirku, Majka, Otac, dječak, djed i Majčin mlađi brat, koji je došao odozgo iz svoje sobe samo u košulji i naramenicama da vidi tko to svira. On je jedini od svih njih poznavao ragtime. Slušao ga je u ono vrijeme dok se skitao noću New Yorkom. Nije se nadao da će ga ikad čuti u kući svoje sestre.
Coalhouse Walker mlađi okrene se opet klaviru i reče: The Maple Leaf (Javorov list). Kompozicija velikog Scotta Joplina. Najčuvenija skladba ragtimea od svih razlijegala se zrakom. Pijanist je kruto sjedio za klavirom, a dugi tamni prsti s ružičastim noktima proizvodili su naoko bez trunka napora rojeve sinkopiranih akorda i zaglušnih oktava. Bijaše to vrlo robusna kompozicija, snažna glazba koja je budila osjetila i nije ni časka mirovala. Dječak ju je doživio kao svjetlo koje dodiruje razna mjesta u prostoru, gomilajući se u složenim uzorcima dok se nije cijela soba sjala sama od sebe. Glazba je ispunila stubište sve do drugog kata gdje je sjedila, nijema i nepopustljiva, Sarah sklopljenih ruku i slušala iza otvorenih vrata."

.....i cijelo vrijeme čitanja knjige kroz glavu su mi odzvanjali taktovi Joplinovog "Entertainera",koji sam prvi put čuo kao klinac u filmu "Žaoka".....i odlično ide kao soundtrack uz ovu knjigu....