.....ako igdje na zemaljskoj kugli postoji mjesto gdje muze plešu sa demonima....onda je to hotel "Chelsea" na Manhattanu....

......Izgrađen je između 1883 i 1885 i otvoren za zakupe1884 godine.Dvanaestokatnica od crvene cigle koja je sada Hotel Chelsea je jedna od prvih gradskih hotela koji je bio zamišljen kao stambena zgrada sa zakupom soba na duže vrijeme. Hotel je dizajniran od strane tvrtke Hubert, Pirsson & Company u stilu koji je opisivan kao viktorijanska gotika. Među njegovim arhitektonskim odlikama su prepoznatljivi, delikatni, cvijetno ukrašeni željezni balkoni na pročelju,te stubištu koje su izradili JB i JM Cornell.



U vrijeme njegove izgradnje, Hotel Chelsea bio je najviša zgrada u New Yorku, ,te se nalazio u samom središtu kazališne četvrti. Međutim, u roku od nekoliko godina kombinacija ekonomske krize i preseljenja kazališta dovela je do bankrota poduzeća koje je vodilo hotel.Nakon još nekoliko manje ili više uspješnih managera koji su vodili hotel,1939 godine Joseph Gross, Julius Krauss, i David Bard,kupuju Chelsea i ovi partneri upravljali su hotelom zajedno do ranih 1970-ih. Kada su Joseph Gross i Julius Krauss preminuli, upravljanje je preuzeo Stanley Bard,sin Davida Barda.



Od samih svojih početaka zgrada je privlačila umjetnike i svaka soba u ovom hotelu ima svoju priču. Dylan Thomas se na smrt opio u 205, dramatičar Arthur Miller preboljeo svoj prekid s Marilyn Monroe u 614 i Bob Dylan je ostao danima u 211 pišući "Sad Eyed Lady Of Lowlands".

Sad-Eyed Lady of The Lowlands from Syd Kafka on Vimeo.

Sid Vicious je tvrdio da se ne sjeća smrti svoje djevojke, Nancy Spungen, koja je izbodena u 100. Ali Leonard Cohen nikada nije zaboravio ono što je dobio od Janis Joplin u 415. U stvari, nitko od nas neće, jer je napisao pjesmu o njoj koja se zove Chelsea Hotel # 2 .

I remember you well in the Chelsea Hotel,
you were talking so brave and so sweet,
giving me head on the unmade bed,
while the limousines wait in the street.
Those were the reasons and that was New York,
we were running for the money and the flesh.
And that was called love for the workers in song
probably still is for those of them left.
Ah but you got away, didn't you babe,
you just turned your back on the crowd,
you got away, I never once heard you say,
I need you, I don't need you,
I need you, I don't need you
and all of that jiving around.

I remember you well in the Chelsea Hotel
you were famous, your heart was a legend.
You told me again you preferred handsome men
but for me you would make an exception.
And clenching your fist for the ones like us
who are oppressed by the figures of beauty,
you fixed yourself, you said, "Well never mind,
we are ugly but we have the music."

And then you got away, didn't you babe...

I don't mean to suggest that I loved you the best,
I can't keep track of each fallen robin.
I remember you well in the Chelsea Hotel,
that's all, I don't even think of you that often.




......i na kraju....hotelu Chelsea prijeti zatvaranje....nakon promjene uprave 2007 godine.....iz predvorja hotela skinute su umjetnine...navodno zbog renoviranja....i nikad nisu vraćene....hotel je zatvoren za javnost....a u njemu sada živi još nekoliko starijih ljudi koje uprava ne može izbaciti jer imaju doživotni zakup.....a osim njih...hehe...... ozbiljno vjerujem da po hodnicima jurcaju nemirni duhovi bivših stanara čitajući poeziju i pišući knjige...... žureći na kakvu orgiju....ili motajući marihuanu u liftu...i kako su to Eaglesi lijepo rekli u pjesmi o jednom drugom hotelu... "you can check out anytime you like, but you can never leave." ..bojim se da će se nova uprava tih stanara teško riješiti.

IZVORI:http://en.wikipedia.org/wiki/Hotel_Chelsea
http://www.dailymail.co.uk/news/article-2028125/Hotel-Chelsea-New-York-closes-Where-Dylan-Thomas-drank-death.html