.......potegnuti poveznicu između Billie Holiday i Nine Simone nije težak zadatak....iako je Simone generaciju mlađa od Billie Holiday veže ih zajednički sentiment,boja glasa,pa čak i tijek života...ali ono o čemu želim pričati danas je njihov angažman kao umjetnika u borbi protiv segregacije u SAD.



...Billie Holiday rođena je kao Eleanor Gough McKay u Philadelphia, 7. travnja 1915 godine.Odrastala je bez oca Clarenca (koji je bio jazz gitarist kod Fletchera Hendersona), uz majku i rodbinu, morala je rano početi raditi u javnoj kući kao čistačica pa i prostitutka.Lady Day kako su je zvali je gotovo cijeli svoj životni vijek provela ovisna o drogama, pušeći marihuanu od rane mladosti, opijanjima, ali ono što ju je potpuno uništilo je bio heroin. Uz to je imala sudske procese zbog nedopuštenog posjedovanja droge, a njezin privatni život bio je turbulentan kao i pjesme koje je pjevala. Ulazila je iz veze u vezu s vulgarnim muškarcima, a otvoreno se deklarirala kao biseksualka.



.......Jedino što je kontinuirano uzdizala bile su njezine pjesme, melankonične i erotične , strastvene ljubavne balade i gorke priče newyorškog Harlema. S druge strane bila je njezina urođena otmjenost i glamour. Dama tužnih očiju, sa svim svojim kontrastima bila je jedinstvena na jazz - blues sceni. Pjesme poput "God Bless the Child", Gershwinova "I Love You Porgy", "Fine and Mellow", "Strange Friut" su jazz klasici. Snimila je posljednju ploču u pratnji Raya Ellisa i njegovog orkestra u ožujku 1959. g. (s kojim je snimila i album Lady in Satin).



....Pjesmu Strange Fruit,koju je napisao židovski učitelj Abel Meerpol iz Bronxa kao poemu protiv linčovanja,koj je 30-tih godina prošlog stoljeća tada bilo uvriježeno kao kazna za minorne prekršaje posebice u južnjačkim državama SAD-a.Bilie Holiday prvi put je pjesmu izvela u Cafe Society 1939 godine. Kasnije je izjavila da se plašila implikacija koje je pjevanje ove pjesme moglo izazvati,ali ju je nastavila izvoditi zbog toga što ju je slikovitost poeme podsjećala na njezinog oca .Pjesma samo aludira na linčovanje kad kaže :"Crna tijela se njišu najužnjačkom povjetacu".Nema spomena na osjećaje i ljudska prava,a da je tada pjevala o revoluciji vjerovatno bi i sama postala žrtva linča.Glazba u ovoj pjesmi je najbolji indikator njezinih pravih osjećaja i raspoloženja tadašnjih Afro-amerikanaca,sa svojom pogrebnom atmosferom i bolnim krajem kada instrumenti polako zamiru...



....Nina Simone, pravim imenom Eunice Kathleen Waymon, rođena je kao jedno od osmero djece u gradiću Tryon u Sjevernoj Karolini u Sjedinjenim Državama. Klavir je počela svirati u mjesnoj crkvi i u sviranju je pokazivala velik talent. Debitantski koncert, klasični recital, održala je kad joj je bilo deset godina. Tijekom izvedbe, njeni roditelji koji su zauzeli mjesta u prvim redovima bili su premješteni u stražnji dio dvorane kako bi oslobodili mjesta za bijelce. Simone je odbila nastaviti sa sviranjem dok im nije dopušteno da se vrate na svoja mjesta. Ovaj događaj doprinijeo je njenom kasnijem uključivanju u Američki pokret za građanska prava.



...... majka Mary Kate Waymon bila je stroga svećenica Metodističke crkve, a otac John Divine Waymon majstor za sitne popravke i brijač koji je često patio od lošeg zdravlja. Gđa Waymon radila je i kao spremačica, a njezin poslodavac, kada je čuo za Ninin talent, dao im je sredstva za satove klavira. Nakon toga je ustanovljen i mjesni fond radi omogućavanja Eunicine daljnje edukacije. Sa sedamnaest godina, Simone se seli u Philadelphiju gdje podučava klavir i svira u pratnji drugih pjevača kako bi platila daljnje školovanje za sviranje klavira na njujorškom konzervatoriju Juilliard. Uz pomoć privatnog učitelja, pripremala se za intervju za daljnje učenje klavira i na Institutu Curtis, ali je bila odbijena. Vjerovala je da je to stoga što je crnkinja i žena. što je još više pojačalo njezinu mržnju prema raširenom rasizmu u to doba prisutnom u američkim institucijama.



..........prvi put se otvoreno bavi rasnom nejednakošću dominantnom u SAD-u, pjesmom "Mississippi Goddam". što je bio njen odgovor na umorstvo Medgara Eversa i bombaški napad na baptističku crkvu u 16. ulici u gradiću Birmingham u Alabami gdje je poginulo četvero crnačke djece. Pjesma je izdana kao singl i bojkotirana u nekim američkim južnjačkim državama.

.......Hrabrost nije samo nedostatak straha, već odluka da postoji nešto važnije od straha i zato ovim damama skidam kapu ,iza sebe su ostavile mnogo više od samo svoje predivne glazbe....