Jeka tisine
ponedjeljak, 16.07.2007.
SUNCOKRET...
Procvalo je Sunce u mojoj ruci... Zuto i mirisno... Veliko i nepravilno... Nesavrseno u svoj svojoj savrsenosti... Nezgrapno i glomazno, a ipak elegantno... Velikih, razlicitih latica poput Suncevih zraka... Suncokret.
Boja Suncokreta= Smijesak... Sjeca me na Radost na licima mojih najmilijih... Sjeca me na prekrasan ljetni dan proveden u Sreci... Sjeca me na Djetinjstvo i Zaboravljene Igre... Sjeca me na Ples Leptira i... Sjeca me na one trenutke kad u meni postoji samo beskrajna Razigranost i Zadivljenost Svijetom...
Listovi Suncokreta= Zaklon. Siroki i veliki, mjesto koje stiti od Nebeskih Suza ili pak vreline popodnevnog Sunca brojna mala bica polja... Cini im sjenu i krov... Njihovo malo utociste, sigurno mjesto koje ce ih cuvati kada Nebo postane gnijevno. Listovi Suncokreta= Sigurnost.
Latice Suncokreta= Suncane zrake, sposobne da njezno miluju, a ipak nisu krhke kao u nekog drugog cvijeca... One ne teze nekoj velikoj Raskosi, njihova Ljepota je Nepravilnost, Nesavrsenost i Jednostavnost... Latice Suncokreta nisu ohole, ne zele nekog zadiviti svojim Bogatstvom... Cvijet Suncokreta nije ohol... On nikoga ne zeli opcarati svojom Savrsenocu. On nudi tek naizgled Neugledan, Glomazan i Jednostavan Prizor... Ali dok u svojoj Jednostavnosti zadrzava i Ponos i uzdize pogled visoko u Nebo... Cvijet Suncokreta= Jednostavnost, Neobicnost, Skromnost, ali i Savrsenstvo i Ponos...
Suncokret prati svog Brata Sunce dok ocrtava krug na Nebu... Prati ga Pogledom i prelazi taj isti krug s njim, svakog dana iznova, vjerni je Pratitelj... Kad Sunce odlazi na Pocinak, i Suncokret svoju glavu obara na San... Da bi s novim jutrom iznova mogao neumorno pratiti svog Brata...
Stabljika i Korijenja Suncokreta su snazni i cvrsti... Tesko dopustaju nekom da ih slomi... Dok Olujni Vjetar huci poljima oni i dalje ostaju na svom mjestu, drzeci Cvijet na svom mjestu, ne dopustajuci da ga nosi, cak ni da ga poljulja... Odupiru se svojom snagom Olujama... Temelji su Suncokreta jaki...
Miris je Suncokreta Njeznost... Njeznost poput one u Poljupcu mog Andjela dok mi je pruzao taj Cvijet u ruke... Njeznost koju uvijek ponovo okusim u svakom trenutku kojeg provedem s njim... Njeznost koja opija i omamljuje, sposobna je povesti u Neki Drugi Svijet... Njeznost u toplini njegova Zagrljaja... Njeznost Jedne Ljubavi...
I ponovo jedna zacarana Noc na poljima mog doma... Sare Sunca gore na nebu kao i Ljubav u srcima dvoje mladih ljudi koji secu prasnjavim putem... Prve Zvijezde polako se javljaju, samo za njih, njihove... Smiju se... Sretni su... Vole se u Beskraj... Ona nosi cvijet Suncokreta, svoj najdrazi cvijet, u svojim rukama... I Beskrajnu Ljubav za svog Andjela u Srcu...
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.