Procvalo je Sunce u mojoj ruci... Zuto i mirisno... Veliko i nepravilno... Nesavrseno u svoj svojoj savrsenosti... Nezgrapno i glomazno, a ipak elegantno... Velikih, razlicitih latica poput Suncevih zraka... Suncokret.
Boja Suncokreta= Smijesak... Sjeca me na Radost na licima mojih najmilijih... Sjeca me na prekrasan ljetni dan proveden u Sreci... Sjeca me na Djetinjstvo i Zaboravljene Igre... Sjeca me na Ples Leptira i... Sjeca me na one trenutke kad u meni postoji samo beskrajna Razigranost i Zadivljenost Svijetom...
Listovi Suncokreta= Zaklon. Siroki i veliki, mjesto koje stiti od Nebeskih Suza ili pak vreline popodnevnog Sunca brojna mala bica polja... Cini im sjenu i krov... Njihovo malo utociste, sigurno mjesto koje ce ih cuvati kada Nebo postane gnijevno. Listovi Suncokreta= Sigurnost.
Latice Suncokreta= Suncane zrake, sposobne da njezno miluju, a ipak nisu krhke kao u nekog drugog cvijeca... One ne teze nekoj velikoj Raskosi, njihova Ljepota je Nepravilnost, Nesavrsenost i Jednostavnost... Latice Suncokreta nisu ohole, ne zele nekog zadiviti svojim Bogatstvom... Cvijet Suncokreta nije ohol... On nikoga ne zeli opcarati svojom Savrsenocu. On nudi tek naizgled Neugledan, Glomazan i Jednostavan Prizor... Ali dok u svojoj Jednostavnosti zadrzava i Ponos i uzdize pogled visoko u Nebo... Cvijet Suncokreta= Jednostavnost, Neobicnost, Skromnost, ali i Savrsenstvo i Ponos...
Suncokret prati svog Brata Sunce dok ocrtava krug na Nebu... Prati ga Pogledom i prelazi taj isti krug s njim, svakog dana iznova, vjerni je Pratitelj... Kad Sunce odlazi na Pocinak, i Suncokret svoju glavu obara na San... Da bi s novim jutrom iznova mogao neumorno pratiti svog Brata...
Stabljika i Korijenja Suncokreta su snazni i cvrsti... Tesko dopustaju nekom da ih slomi... Dok Olujni Vjetar huci poljima oni i dalje ostaju na svom mjestu, drzeci Cvijet na svom mjestu, ne dopustajuci da ga nosi, cak ni da ga poljulja... Odupiru se svojom snagom Olujama... Temelji su Suncokreta jaki...
Miris je Suncokreta Njeznost... Njeznost poput one u Poljupcu mog Andjela dok mi je pruzao taj Cvijet u ruke... Njeznost koju uvijek ponovo okusim u svakom trenutku kojeg provedem s njim... Njeznost koja opija i omamljuje, sposobna je povesti u Neki Drugi Svijet... Njeznost u toplini njegova Zagrljaja... Njeznost Jedne Ljubavi...
I ponovo jedna zacarana Noc na poljima mog doma... Sare Sunca gore na nebu kao i Ljubav u srcima dvoje mladih ljudi koji secu prasnjavim putem... Prve Zvijezde polako se javljaju, samo za njih, njihove... Smiju se... Sretni su... Vole se u Beskraj... Ona nosi cvijet Suncokreta, svoj najdrazi cvijet, u svojim rukama... I Beskrajnu Ljubav za svog Andjela u Srcu...
Post je objavljen 16.07.2007. u 19:00 sati.