Jeka tisine
četvrtak, 05.07.2007.
PRISTANISTE...
Ovih dana dobila sam nadahnuce. Tek danas sam shvatila pravo znacenje ovih posljednjih dana, posljednjih mjeseci. Vrijeme je to u kojem nisam bila s vama... Mnogo se tog dogodilo u tom vremenu i vjerujem da nikad vise necu biti ista. Zadnjih par mjeseci koje sam prozivjela bili su u znaku stalne borbe, borbe izmedju Svjetlosti i Mraka u meni. Ne vjerujem da je bitka zavrsena, jedino cega sam svjesna jest da se necu predati. Nikad.
Stalne Bure ucinile su me nesigurnom. Vise nisam znala komu da vjerujem, komu da se okrenem, ispovjedim. Nisam mogla ni samoj sebi vjerovati, jer sav moj Svijet bio je okrenut naglavce, nista vise nije bilo kao prije, sav moj poznati svijet postao mi je prazan i besmislen, a onaj novi, kojeg sam tek pocela istrazivati zastrasujuc, s novim pravilima koja nisam poznavala, tisuce novih puteva bilo je odjednom otvoreno, izgubila sam se negdje u tom Labirintu. Stare Sjene nasle su put do moje Duse zazivajuci neke nove da im se pridruze...
Trazila sam pristaniste u Oluji. Kad je Nebo postalo strasno, mrklo i prijetece, a mirna povrsina vode postala Bjesnilo i Nemir... Valovi su postajali sve visi... Na tren bi i doslo zatisje, tren u kojem bi Vjetar prestao sibati moju ladju svojim nevidljivim bicevima, oblaci bi se rastvorili i vidjela bih Zvijezde i mjesto kojem tezim. Mir. Ljubav.
Ali u iducem trenu Oluja bi se vratila, jos jaca i mracnija, jos silnija i spremnija da izbrise svaki pa i najmanji trag mog postojanja, da me u svojim vrtlozima odnese na Dno.
I borila sam se, svakim danom iznova, svakim satoim, minutom i sekundom. Cekala one trenutke zatisja da gledam u Zvijezde. Tad bih na njihovoj blagoj Svjetlosti i Mjesecini koja bi se razlila nad Morem trazila mjesto da se sklonim od iduceg naleta strasnog Nevremena. Trazila sam Pristaniste.
I nasla sam ga. Ljude u cijim sam Srcima nasla svoje Pristaniste barem na tren nazivam svojim Andjelima. Moji Andjeli... Nije to bio samo Andjeo kojeg volim najvise, Suvlasnik moje Sudbine i Zivotni Pratitelj. Njegovo narucje bilo mi je cesto Zaklon, da, ali nisam mogla uvijek biti uz njega i s njim. Zbog toga mi je Nebo poslalo jos nekoliko Andjela, ljudi koji su barem na trenutak pruzali jednoj ranjenoj Dusi zaklon, bili njeno Pristaniste. Moji Prijatelji, neki stari, neki novi... Zelim svima samo reci Hvala. Hvala vam u Beskraj.
Nebo koje mi je poslalo sve te Andjele da me cuvaju u Oluji dalo mi je jednu Zadacu. Da drugima pruzim jednaku Dobrotu i Ljubav kakva je meni darovana. Da budem neciji Zaklon i Pristaniste. Da nekome pomognem kad Oblaci sakriju Zvijezde. Da budem neciji Suborac u njegovom Nevremenu.
Jedna osoba rekla mi je da imam Dar. Dar su bile moje Rijeci, kojima sam mogla nadahnuti, potaknuti, docarati i zacarati... Zbog toga ovaj blog dobiva novi dio naslova. Pristaniste za sve izgubljene Duse. Neka ovo bude mjesto u kojem se svaka od Dusa koja trazi svoje Pristaniste nadje Sigurnost, Prijateljstvo i Razumijevanje...
Neka se svatko osjeti dobrodosao. Bit ce mi drago ako ce Netko zeljeti podijeliti sa mnom ono sto ga muci. Ovdje imate Prijateljicu. Ovo je Pristaniste... Mjesto u kojem su Cuda jos uvijek moguca.
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.