Jeka tisine
srijeda, 18.04.2007.
KAD POŽELIM DA SI TU...
Nedostaješ mi, anđele, teško mi je i priznati koliko... I noćas sam te potražila u snovima, i noćas sam cijelom svojom dušom bila u tvojem toplom zagrljaju, no jutrom me probudila ta hladna i bolna spoznaja- nisi tu, otvaraš oči toliko udaljen i shvaćaš isto- budimo se toliko daleko jedno od drugog. Još jedno jutro, izlazak sunca bio je prekrasan, još jednom je sunce prošaralo nebo crveno-narančasto-plamenim tonovima, a u mom srcu je gorjela samo jedna želja: da sve što sam u tom trenu osjećala, sve čemu sam se divila dijelim s tobom, najdraži moj... Da te zagrlim nježno i u poljupcu ti pružim dijelić moje duše...
Prolazi još jedan dan bez tebe... Malo mi znače sve ljepote koje uočavam oko sebe, ako ti nisi tu... Proljeće je donijelo svoje čari u moje malo selo i u grad: miris livada, jorgovana i cvijetova divljeg kestena, mnoštvo zelene boje, sunčeve zrake pletu svoju čipku sa sjenama u krošnjama drveća... Kulise tako lijepe za ljubav i sreću, a opet, sve mi se čini tako prazno kad nema mog anđela uz mene.
I znam- kad zađe sunce i ponovo oboji nebo i oblake zadnjim svojim zrakama, kad se pojave prve zvijezde na nebu, među njima ona neobična, naša, koja svakim danom sve jače plamti, uvijek mijenja svoju boju i način na koji svijetli, nekad mirno i postojano, nekad treperava, nemirnog sjaja, zvijezda koja toliko liči našoj ljubavi, s razlikom da se naša ljubav nikad, pa čak i kad vrijeme stane neće ugasiti, ponovo ću čekati tu noć sa čežnjom u sebi, i krenut ću na počinak samo s jednom željom- da jednog dana zaspim u naručju svog anđela. I tad ću te ponovo tražiti u snovima, sve moje misli, sve ono što jesam ići će tebi da te pazi i voli dok sanjaš...
Tako prolaze moji dani, jedan za drugim, sve do vremena kad će našem čekanju doći kraj, i moji dani prolaze u nadi i vjeri da će taj dan doći... Iako mi spoznaja da ne možemo biti zajedno uvijek kad to poželimo para srce, kada poželim da budemo jednom i tijelom, kad smo to srcem i dušom, kad poželim samo čuti tvoj glas, otkucaje tvoga srca, osjetiti tvoj miris, tvoj dah, čuvam svu onu nadu koja postoji u meni, čuvam svu onu ljubav koju osjećam da izdržim do idućeg susreta, do idućeg poljupca, do iduće naše male vječnosti.
Kad poželim da si tu... Kad poželim napustiti čitav svoj život kojeg živim i svijet u kojem se nalazim, samo da jednom zaspim u tvom naručju... Ipak ostajem, iako je taj ostanak bolan. Želim jednog dana izgraditi s tobom naš mali svijet, u kojem postojimo samo mi, no ne u stalnom bijegu i strahu, već svijet u kojem će postojati samo sreća, ljubav i sigurnost, lišen skrivanja i loših osjećaja... Iako u meni postoji samo želja da budem uz drugi dio svoje duše, tad sjetim neugasive i neizbrisive ljubavi koja gori u nama i tad sam odlučna još strpljivije čekati, čekati naše vrijeme koje polako, svakom sekundom koja prođe, dolazi... Čekati iduću malu vječnost sa svojim anđelom, u kojoj će pred ljubavi stati vrijeme... Čekati strpljivo i vjerno, kao sve ove dane, tjedne i mjesece dosad...
Proći će još jedan dan bez tebe... Sunce će još jednom ocrtati svoj krug na nebu. Proći će još jedan dan, u iščekivanju, no on će samo učiniti naše vrijeme bližim za još jedan dan.
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.