Jeka tisine
četvrtak, 12.04.2007.
SVE DOK JE LJUBAVI...
Sve dok je ljubavi neću nestati, anđele. Neću izblijediti, neću si dozvoliti da potonem u magli ili da me sakriju tanke, paučinaste niti... Sve dok je ljubavi, živim, živim za tu ljubav, živim za nadu... Sve dok je ljubavi bit će i mojih boja, sve dok je ljubavi ne bojim se. Sve dok je ljubavi spremna sam se boriti čak i sa samom sobom, spremna sam ići i protiv toga zadnjeg, najvećeg protivnika. Dok je ljubavi nema slablasti koja će me preplašiti, prepreke koje neću prevladati, dok ima ljubavi neće biti sumnje koja će me pokolebati. U ljubavi sva je moja snaga, moja vjera, moj život... U ljubavi koju sam našla u naručju jednog anđela, anđela koji sad nosi moje srce u dlanovima, tebe, jedini moj...
Sve dok je ljubavi... Sve dok me voliš... Neću odustati i kad će se bitka činiti izgubljenom. Dok je ljubavi imat ću svoj kompas i nikad neću izgubiti svoj smjer... Jer ta ljubav uvijek će me voditi tebi.
Sve dok je ljubavi... Dok u meni postoji i to malo zrno ljubavi koja me pokreće, koja mi daje snage da kročim u novi dan... Sve dok je ljubavi i ja sam tu. Sanjam obavijena tom ljubavlju. Moje srce kuca u ritmu te ljubavi. U svakom mom dahu djelić je i te ljubavi koju si ondje upleo zajedno sa svojom dušom... Sve dok je ljubavi...
Bojiš se, a nemaš razloga... Bojiš se da izblijedim, da nestanem, da prijeđem ona tajanstvena vrata što vode s druge strane postojanja i razuma... Bojiš se da se idući puta neću vratiti kad nestanem i kad me budeš dozivao. Bojiš se, mada bi trebao znati da me nećeš izgubiti, da te neću napustiti sve dok je u meni i najmanje zrnce ljubavi... Uvijek ću se vratiti tebi.
Sve dok je ljubavi među nama ne moraš se bojati. Ta ljubav mi daje da živim, uvijek mi pokaže put kojim ti se uvijek mogu vratiti... Uvijek sam s tobom, sve dok me voliš, sve dok je u tebi i najmanjeg dijelića ljubavi za mene.
Sve dok je ljubavi... Sve dok je ljubavi bit će i nade... Sve dok je ljubavi bit će i mene... Sve dok mogu osjećati ljubav ta će ljubav biti samo za tebe, anđele...
Bila je topla proljetna večer i zvijezde su sjale negdje visoko na nebu... Još jedan oproštaj kojeg nisam mogla podnijeti i bol i tuga ponesu me negdje, u neki drugi svijet... Našla sam se na jednom mjestu, anđele, toliko strašno praznom. Ondje nisam osjećala ni bol ni tugu. No i ljubav je ostala umrtvljena, uspavana... Bojala sam se da ne izblijedi na tako praznom mjestu... Ne znam što se događalo u stvarnom svijetu, dok si me dozivao, iako sam čula tvoj glas, tada toliko dalek... Jeku koja je tiho odzvanjala... Govorio si mi da ti se vratim i da me trebaš... I ja sam krenula prema tom voljenom glasu, potrčala sam... Sve je bilo tako jezivo bezbojno, jedino što sam željela osjetiti tvoj zagrljaj koji je toliko topao i siguran. Nisam ni znala koliko sam daleko otišla... Cijelo vrijeme išla sam prema tebi... Činilo mi se da nikad neću prijeći taj put. Sekunde u stvarnosti, na tom neobičnom mjestu činile su se poput godine. Naposlijetku sam došla do tebe, do stvarnosti, opet sam postala ja. Prvo što sam učinila je utisnula ti jedan poljubac... Imao je okus onog prvog dok su me tvoje ruke čvrsto držale u zagrljaju... Tom zagrljaju uvijek ću se vraćati... Sve dok je ljubavi...
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.