Jeka tisine
utorak, 06.03.2007.
...
Hope you don't mind
I hope you don't mind
That I put down in words
How wonderful life is now you're in the world
Što da ti kažem noćas, anđele??? Kakvu priču da ti noćas ispričam???
Da, i noćas će to biti priča o ljubavi... Beskonačnoj. Pravoj. Vječnoj. Ljubavi kakva se osjeća samo jednom u životu... Bit će to priča... O tom uzvišenom osjećaju koji život čini plemenitim... O ljubavi, sveprisutnoj, neprolaznoj... A ipak, bit će to i priča o jednom isprva malom i skromnom osjećaju koji je rastao i rastao da bi se razvio u nešto čudesno... O osjećaju koji pokreće svijet, osjećaju koji cijeli rane i iz najbanalnije stvari na svijetu može stvoriti magiju. O tomu ti i noćas želim pisati... Želim da ovi osjećaji zauvijek ostanu sačuvani od zaborava...
Željela bi ispisati i tu priču, no bojim se da to nije moguće... Ljubav nije moguće uhvatiti u riječi, zato ostavljam male podsjetnike, tek tragove pomoću kojih ćeš, anđele moj, moći imati mali prozorčić, uvid u moje srce... Zapravo, naše srce, jer ono već dugo ne pripada meni...
Ovi posljednji dani... Nosili su toliko različitih osjećaja... Nosili su toliko toga... Toliko pitanja, dvojbi, toliko promišljanja o svemu... Jedino što sam uspjela zaključiti je da te volim, jedini moj... Da te vječno volim...
Možda bi nekog drugog ovi zadnji događaji pokolebali, možda bi posumnjali u svoje osjećaje, ali ja sam postala samo sigurnija... U ono što osjećam prema tebi, ali i u ono što ti osjećaš prema meni... I ako sam ti dosad vjerovala u beskraj, sad ti vjerujem još i beskonačno puta više... Ne bojim se više i ne brinem, jer znam da zajedno možemo prevladati sve... I znam da što god nas u životu čekalo, ne postoji ništa više, nijedna prepreka preko koje nebi mogli...
Zadnji događaji samo su ojačali moju vjeru u nas i moju vjeru u ljubav...
Mislim da znaš da su neposredno prije što si ušao u moj život sve moje nade da ljubav postoji, da je stvarna bile gotovo ugašene, ostao je tinjati tek jedan mali žar, malen i slab koji je svakog dana gubio djelić tog malog sjaja i topline kojeg je imao... I tad si došao ti... I pretvorio taj maleni žar u plamen, ispočetka u plamićak koji nježno i bojažljivo gori, da bi se naposlijetku razvio u vatru koja gori vječno, snažnu i neugasivu... U mom srcu uvijek će ostati tvoj znak... Uvijek ću biti samo tvoja, anđele... To je nešto što sam oduvijek znala, samo sam se nedavno usudila priznati samoj sebi...
Rekli smo "zauvijek" i noćas sam sasvim svjesna tih riječi... Svjesna sam odgovornosti koje nose, ali i sveg onog lijepog u njima... Želim te zauvijek voljeti, jedini... Želim zauvijek biti uz tebe... U svemu onom što nam život nosio, bilo to dobro ili loše...
Želim krenuti putem Ljubavi s tobom... Putem Ljubavi u Vječnost...
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.