Hope you don't mind
I hope you don't mind
That I put down in words
How wonderful life is now you're in the world
Što da ti kažem noćas, anđele??? Kakvu priču da ti noćas ispričam???
Da, i noćas će to biti priča o ljubavi... Beskonačnoj. Pravoj. Vječnoj. Ljubavi kakva se osjeća samo jednom u životu... Bit će to priča... O tom uzvišenom osjećaju koji život čini plemenitim... O ljubavi, sveprisutnoj, neprolaznoj... A ipak, bit će to i priča o jednom isprva malom i skromnom osjećaju koji je rastao i rastao da bi se razvio u nešto čudesno... O osjećaju koji pokreće svijet, osjećaju koji cijeli rane i iz najbanalnije stvari na svijetu može stvoriti magiju. O tomu ti i noćas želim pisati... Želim da ovi osjećaji zauvijek ostanu sačuvani od zaborava...
Željela bi ispisati i tu priču, no bojim se da to nije moguće... Ljubav nije moguće uhvatiti u riječi, zato ostavljam male podsjetnike, tek tragove pomoću kojih ćeš, anđele moj, moći imati mali prozorčić, uvid u moje srce... Zapravo, naše srce, jer ono već dugo ne pripada meni...
Ovi posljednji dani... Nosili su toliko različitih osjećaja... Nosili su toliko toga... Toliko pitanja, dvojbi, toliko promišljanja o svemu... Jedino što sam uspjela zaključiti je da te volim, jedini moj... Da te vječno volim...
Možda bi nekog drugog ovi zadnji događaji pokolebali, možda bi posumnjali u svoje osjećaje, ali ja sam postala samo sigurnija... U ono što osjećam prema tebi, ali i u ono što ti osjećaš prema meni... I ako sam ti dosad vjerovala u beskraj, sad ti vjerujem još i beskonačno puta više... Ne bojim se više i ne brinem, jer znam da zajedno možemo prevladati sve... I znam da što god nas u životu čekalo, ne postoji ništa više, nijedna prepreka preko koje nebi mogli...
Zadnji događaji samo su ojačali moju vjeru u nas i moju vjeru u ljubav...
Mislim da znaš da su neposredno prije što si ušao u moj život sve moje nade da ljubav postoji, da je stvarna bile gotovo ugašene, ostao je tinjati tek jedan mali žar, malen i slab koji je svakog dana gubio djelić tog malog sjaja i topline kojeg je imao... I tad si došao ti... I pretvorio taj maleni žar u plamen, ispočetka u plamićak koji nježno i bojažljivo gori, da bi se naposlijetku razvio u vatru koja gori vječno, snažnu i neugasivu... U mom srcu uvijek će ostati tvoj znak... Uvijek ću biti samo tvoja, anđele... To je nešto što sam oduvijek znala, samo sam se nedavno usudila priznati samoj sebi...
Rekli smo "zauvijek" i noćas sam sasvim svjesna tih riječi... Svjesna sam odgovornosti koje nose, ali i sveg onog lijepog u njima... Želim te zauvijek voljeti, jedini... Želim zauvijek biti uz tebe... U svemu onom što nam život nosio, bilo to dobro ili loše...
Želim krenuti putem Ljubavi s tobom... Putem Ljubavi u Vječnost...
Post je objavljen 06.03.2007. u 22:11 sati.