Jeka tisine
utorak, 06.02.2007.
6. veljače
Oh - thinkin' about all our younger years
There was only you and me
We were young and wild and free
Now nothin' can take you away from me
We've been down that road before
But that's over now
You keep me comin' back for more
Baby you're all that I want
When you're lyin' here in my arms
I'm findin' it hard to believe
We're in heaven
And love is all that I need
And I found it there in your heart
It isn't too hard to see
We're in heaven
Oh - once in your life you find someone
Who will turn your world around
Bring you up when you're feelin' down
Ya - nothin' could change what you mean to me
Oh there's lots that I could say
But just hold me now
Cause our love will light the way
I've bin waitin' for so long
For somethin' to arrive
For love to come along
Now our dreams are comin' true
Through the good times and the bad
Ya - I'll be standin' there by you
Bryan Adams
Zapravo ne znam o čemu da pišem... Još jednom dozvoljavam mislima i osjećajima da slobodno lete i ispisuju nova slova bez intervencije svijesti ili razuma. Ništa se tu bitno nije promijenilo... Još uvijek lovim ljubav u riječi... Još uvijek mi nije uspjelo... Ne vjerujem da će mi to ikad uspijeti no... Preteško je sve to u srcu nositi... Znam da sam ponekad već naporna... Da uvijek pišem jedno te isto, trudeći se uloviti onu jednu čarobnu nijansu koja je današnji osjećaj učinila različitim od onog jučerašnjeg i... Želim samo da moj anđeo zna koliko ga volim. To je moj jedini cilj i misija.
Jučer smo se sjećali našeg upoznavanja... Neobično kako smo se sreli. Niz slučajnosti??? Igra Sudbine??? Ne znam.
Te večeri nisam ni trebala biti ondje...
Da nisam bila... Bi li se ikad upoznali??? Ikad sreli, zavoljeli??? Prepoznali jedno drugo u prolazu???
Bi li... Negdje... Nekad... Naišli jedno na drugo, zagledali se u oči i pomislili da je to osoba koju smo trebali voljeti??? Ne znam.
Bi li... Da se nismo sreli... Sad volio neku drugu???
Bih li... Da se naši putovi nisu ukrstili... Sad tražila sreću u nekom drugom??? Ne znam...
Ne... Tražila sam tebe... Tražio si mene... Ali da se nismo sreli te večeri... Bili smo dvoje stranaca, umorni od nada i traganja i razočaranja... Da nije bilo tog susreta... Kuda bi nam životi krenuli???
Ne znam, iako i ne želim razmišljati o tome... Čini mi se da su naš susret i naša ljubav bili predodređeni... Da su naše duše, sada jedno, od trenutka kad su došle na svijet tražile jedna drugu...
I duboko u sebi osjećam... Da samo s tobom mogu okusiti pravu ljubav... Da sam samo s tobom to mogla... Tebe sam čekala, anđele... Samo tebe.
Praznina u mom srcu... To mjesto koje je ponekad toliko boljelo... Bilo je to mjesto samo za tebe...
I u najtežim trenucima... Kad smo se oboje počeli pitati je li sve ovo uopće vrijedno toliko borbe, u sebi smo oduvijek znali odgovor...
Kad ponekad usporedimo svoje priče... Nailazimo na toliko nevjerojatnih sličnosti... Kao da smo bili povezani i puno prije našeg susreta... Nesvjesno...
I tad smo, u jednom trenu, prepoznali svoju jedinu ljubav jedno u drugom... I svjesno vezali sve ono što jesmo jedno uz drugo... Zauvijek jedno, bez obzira na sve što nam budućnost nosila... Jedan dio nas uvijek će ostati isprepleten, neraskidivo spojen...
I... Jedino mjesto gdje se u budućnosti vidim... Tvoj je zagrljaj, anđele...
A ipak... Ne mislim toliko o tome... Živim za idući pogled, idući zagrljaj... Našu iduću malu vječnost...
Neću se više pitati što bi bilo kad bi bilo... Neću više razmišljati o Slučajnosti i Sudbini...
Samo ću biti zahvalna... Zahvalna na onom trenutku kad su dva naša puta postala jedno...
Bit ću zahvalna... Na mom Anđelu i mom vlastitom komadiću Raja...
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.