Oh - thinkin' about all our younger years
There was only you and me
We were young and wild and free
Now nothin' can take you away from me
We've been down that road before
But that's over now
You keep me comin' back for more
Baby you're all that I want
When you're lyin' here in my arms
I'm findin' it hard to believe
We're in heaven
And love is all that I need
And I found it there in your heart
It isn't too hard to see
We're in heaven
Oh - once in your life you find someone
Who will turn your world around
Bring you up when you're feelin' down
Ya - nothin' could change what you mean to me
Oh there's lots that I could say
But just hold me now
Cause our love will light the way
I've bin waitin' for so long
For somethin' to arrive
For love to come along
Now our dreams are comin' true
Through the good times and the bad
Ya - I'll be standin' there by you
Bryan Adams
Zapravo ne znam o čemu da pišem... Još jednom dozvoljavam mislima i osjećajima da slobodno lete i ispisuju nova slova bez intervencije svijesti ili razuma. Ništa se tu bitno nije promijenilo... Još uvijek lovim ljubav u riječi... Još uvijek mi nije uspjelo... Ne vjerujem da će mi to ikad uspijeti no... Preteško je sve to u srcu nositi... Znam da sam ponekad već naporna... Da uvijek pišem jedno te isto, trudeći se uloviti onu jednu čarobnu nijansu koja je današnji osjećaj učinila različitim od onog jučerašnjeg i... Želim samo da moj anđeo zna koliko ga volim. To je moj jedini cilj i misija.
Jučer smo se sjećali našeg upoznavanja... Neobično kako smo se sreli. Niz slučajnosti??? Igra Sudbine??? Ne znam.
Te večeri nisam ni trebala biti ondje...
Da nisam bila... Bi li se ikad upoznali??? Ikad sreli, zavoljeli??? Prepoznali jedno drugo u prolazu???
Bi li... Negdje... Nekad... Naišli jedno na drugo, zagledali se u oči i pomislili da je to osoba koju smo trebali voljeti??? Ne znam.
Bi li... Da se nismo sreli... Sad volio neku drugu???
Bih li... Da se naši putovi nisu ukrstili... Sad tražila sreću u nekom drugom??? Ne znam...
Ne... Tražila sam tebe... Tražio si mene... Ali da se nismo sreli te večeri... Bili smo dvoje stranaca, umorni od nada i traganja i razočaranja... Da nije bilo tog susreta... Kuda bi nam životi krenuli???
Ne znam, iako i ne želim razmišljati o tome... Čini mi se da su naš susret i naša ljubav bili predodređeni... Da su naše duše, sada jedno, od trenutka kad su došle na svijet tražile jedna drugu...
I duboko u sebi osjećam... Da samo s tobom mogu okusiti pravu ljubav... Da sam samo s tobom to mogla... Tebe sam čekala, anđele... Samo tebe.
Praznina u mom srcu... To mjesto koje je ponekad toliko boljelo... Bilo je to mjesto samo za tebe...
I u najtežim trenucima... Kad smo se oboje počeli pitati je li sve ovo uopće vrijedno toliko borbe, u sebi smo oduvijek znali odgovor...
Kad ponekad usporedimo svoje priče... Nailazimo na toliko nevjerojatnih sličnosti... Kao da smo bili povezani i puno prije našeg susreta... Nesvjesno...
I tad smo, u jednom trenu, prepoznali svoju jedinu ljubav jedno u drugom... I svjesno vezali sve ono što jesmo jedno uz drugo... Zauvijek jedno, bez obzira na sve što nam budućnost nosila... Jedan dio nas uvijek će ostati isprepleten, neraskidivo spojen...
I... Jedino mjesto gdje se u budućnosti vidim... Tvoj je zagrljaj, anđele...
A ipak... Ne mislim toliko o tome... Živim za idući pogled, idući zagrljaj... Našu iduću malu vječnost...
Neću se više pitati što bi bilo kad bi bilo... Neću više razmišljati o Slučajnosti i Sudbini...
Samo ću biti zahvalna... Zahvalna na onom trenutku kad su dva naša puta postala jedno...
Bit ću zahvalna... Na mom Anđelu i mom vlastitom komadiću Raja...
Post je objavljen 06.02.2007. u 22:21 sati.