Jeka tisine
četvrtak, 08.06.2006.
O TOME ZAŠTO MI JE IDEJA SUDBINE NEPRIHVATLJIVA (ILI JESMO LI SVI MI MARIONETE???)
Sudbina... Sudbina... Sudbina...
Što uopće ta Sudbina jest??? Ne sviđa mi se pojam sudbine... MIslim, vjerujem u smislenost. Ali u sudbinu??? Ta ideja mi je malčice neprihvatljiva. Zašto??? Zato što bi postojanje neke sudbine značilo i postojanje predodređenja. Sve u našem životu je unaprijed postavljeno... Određeno... Ne, ne sviđa mi se to... Volim ideju da sama upravljam svojim životom. Da mogu raditi što želim... Da mogu biti što želim... A ako je sve suđeno... Tada bih ja bila ono za što sam određena da budem... Bez obzira dal ja to želim ili ne... To mi se definitivno ne sviđa... Jer, gdje je tu sloboda??? Jer čemu onda sav trud u životu ako će ionako sve ispasti onako kako je to "suđeno"... Ne mogu prihvatiti ideju da sam tek marioneta u predstavi zvanoj život... Da netko ili nešto upravlja mojim životom... Ta ideja definitivno nije za mene... Ako je sve predodređeno, gdje je smisao u svemu??? Ako sam tek igračka Sudbine... Jesu li naši životi onda tek zabava za neku Višu Silu??? (Koja ionako upravlja svim našim postupcima i događajima u našem životu.) Ne, ja ne mogu biti marioneta... Ja ne želim biti marioneta...
Smisao? Da. Sudbina? Ne.
Danas je to proricanje sudbine tako popularno... Horoskopi u svakim dnevnim novinama... Moj za danas: Poboljšava mi se veza (ja sam sama), Merkur mi potiče razgovore (ja neki put imam napade šutnje npr. danas), komuniciranje (danas mi je došlo da se posvađam) i putovanja (još uvijek traje škola pa se ne mičem nikuda). Zdravlje mi je uglavnom dobro... (nigdje se ne spominje nesanica), ne bi mi škodila rutinska kontrola (ja ne idem na rutinske kontrole) ni malo više rekreacije (a kome nebi???) To je u biti to. Kakva prijevara!!!
Gatanje iz ruke, taloga kave ili graha... Mislim, nije mi sve to jasno... Kao prvo, što ako si ti u ruci izrežeš nove linije, onda si time mijenjaš sudbinu??? Ne volim talog u kavi, pa ga najčešće moje kave ni nemaju. A ne vidim kakve bi veze grah imao s mojom budućnosti...
I još tisuću i dvije metode!!!
Nisam praznovjerna pa ne vjerujem u ta abra-kadabra-hokus-pokus stvari... To je još samo način da se zavara one naivne... I na tomu zaradi...
Jednu od mojih frendica (Martinu) sve te stvari fasciniraju pa nam neki puta gata iz karta (onako bezveze, a karte su često one za belot, pa miješa karte, izvlači iz špila, a svaka od boja karte ima značenje- da, ne, možda, sigurno). Tako smo došli do veoma zanimljivih zaključaka... (Uz to potvrdili teoriju da je Adrian zapravo hrčak, ako karte tako kažu, tako mora da je; da jedan profesor brije noge i takve stvari. Proricale smo mi svašta...)
Malo se sad zezam... Ali ozbiljno rečeno, ne vjerujem u sve to. (Neki dan je trebal biti smak svijeta...) Ne vjerujem da ako vidiš broj 666 znači da budeš imal nesreću (jedni moji susjedi imaju taj broj na registraciji na autu i to na velikom, crnom, opakom, terencu.) Ne vjerujem da crni mačak koji ti prođe preko ceste znači nesreću (Imam crnu mačku koja se zove Mrcina, ali još je mala. Kad naraste, nosit će nesreću mnogima...). Ne vjerujem u petak 13. Ne vidim povezanost između dimnjačara i sreće. Jednostavno, nisam praznovjerna...
A sudbina??? Ta ideja me muči... Neke stvari mi se čine previše povezane da bi bile slučajnost... A ipak, ne mogu prihvatiti da ja ne upravljam svojim životom... Jednostavno ne mogu...
A možda ipak...
Netko to od gore vidi sve,
povlači te konce, igra se.
Postavi na svoje mjesto
svako dobro, a zlo još prije
sve vide oči sudbine...
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.