Sudbina... Sudbina... Sudbina...
Što uopće ta Sudbina jest??? Ne sviđa mi se pojam sudbine... MIslim, vjerujem u smislenost. Ali u sudbinu??? Ta ideja mi je malčice neprihvatljiva. Zašto??? Zato što bi postojanje neke sudbine značilo i postojanje predodređenja. Sve u našem životu je unaprijed postavljeno... Određeno... Ne, ne sviđa mi se to... Volim ideju da sama upravljam svojim životom. Da mogu raditi što želim... Da mogu biti što želim... A ako je sve suđeno... Tada bih ja bila ono za što sam određena da budem... Bez obzira dal ja to želim ili ne... To mi se definitivno ne sviđa... Jer, gdje je tu sloboda??? Jer čemu onda sav trud u životu ako će ionako sve ispasti onako kako je to "suđeno"... Ne mogu prihvatiti ideju da sam tek marioneta u predstavi zvanoj život... Da netko ili nešto upravlja mojim životom... Ta ideja definitivno nije za mene... Ako je sve predodređeno, gdje je smisao u svemu??? Ako sam tek igračka Sudbine... Jesu li naši životi onda tek zabava za neku Višu Silu??? (Koja ionako upravlja svim našim postupcima i događajima u našem životu.) Ne, ja ne mogu biti marioneta... Ja ne želim biti marioneta...
Smisao? Da. Sudbina? Ne.
Danas je to proricanje sudbine tako popularno... Horoskopi u svakim dnevnim novinama... Moj za danas: Poboljšava mi se veza (ja sam sama), Merkur mi potiče razgovore (ja neki put imam napade šutnje npr. danas), komuniciranje (danas mi je došlo da se posvađam) i putovanja (još uvijek traje škola pa se ne mičem nikuda). Zdravlje mi je uglavnom dobro... (nigdje se ne spominje nesanica), ne bi mi škodila rutinska kontrola (ja ne idem na rutinske kontrole) ni malo više rekreacije (a kome nebi???) To je u biti to. Kakva prijevara!!!
Gatanje iz ruke, taloga kave ili graha... Mislim, nije mi sve to jasno... Kao prvo, što ako si ti u ruci izrežeš nove linije, onda si time mijenjaš sudbinu??? Ne volim talog u kavi, pa ga najčešće moje kave ni nemaju. A ne vidim kakve bi veze grah imao s mojom budućnosti...
I još tisuću i dvije metode!!!
Nisam praznovjerna pa ne vjerujem u ta abra-kadabra-hokus-pokus stvari... To je još samo način da se zavara one naivne... I na tomu zaradi...
Jednu od mojih frendica (Martinu) sve te stvari fasciniraju pa nam neki puta gata iz karta (onako bezveze, a karte su često one za belot, pa miješa karte, izvlači iz špila, a svaka od boja karte ima značenje- da, ne, možda, sigurno). Tako smo došli do veoma zanimljivih zaključaka... (Uz to potvrdili teoriju da je Adrian zapravo hrčak, ako karte tako kažu, tako mora da je; da jedan profesor brije noge i takve stvari. Proricale smo mi svašta...)
Malo se sad zezam... Ali ozbiljno rečeno, ne vjerujem u sve to. (Neki dan je trebal biti smak svijeta...) Ne vjerujem da ako vidiš broj 666 znači da budeš imal nesreću (jedni moji susjedi imaju taj broj na registraciji na autu i to na velikom, crnom, opakom, terencu.) Ne vjerujem da crni mačak koji ti prođe preko ceste znači nesreću (Imam crnu mačku koja se zove Mrcina, ali još je mala. Kad naraste, nosit će nesreću mnogima...). Ne vjerujem u petak 13. Ne vidim povezanost između dimnjačara i sreće. Jednostavno, nisam praznovjerna...
A sudbina??? Ta ideja me muči... Neke stvari mi se čine previše povezane da bi bile slučajnost... A ipak, ne mogu prihvatiti da ja ne upravljam svojim životom... Jednostavno ne mogu...
A možda ipak...
Netko to od gore vidi sve,
povlači te konce, igra se.
Postavi na svoje mjesto
svako dobro, a zlo još prije
sve vide oči sudbine...
Post je objavljen 08.06.2006. u 18:19 sati.