More je more. More nije voda (kako to kažu naši kontinentalci kad dođu na obalu), a pogotovo nije kopno, kako tvrde organizatori prikupljanja potpisa za referendum kojim bi htjeli osporiti sporazum o arbitraži koje je naša premijerka potpisala sa svojim slovenskim kolegom.
Ne, neću potpisati dotičnu peticiju, a ako nekim čudom skupe potrebni broj potpisa (u što iskreno sumnjam) izaći ću i na referendumsko pitanje odgovoriti sa "ne". Možda me to čini lošim domoljubom. Možda je to istina, jebiga.
Kažu da smo se potpisivanjem sporazuma odrekli djela svog teritorija. Mislim da to nije tako, smatram da će arbitraža u konačnosti donijeti kompromisnu odluku kojom neće u potpunosti biti zadovoljni ni Hrvati ni Slovenci.
Kažu da će naši ribari patiti zbog toga, ali i tako će, za koju godinu kada konačno uđemo u EU, po Piranskom Zaljevu moći ribariti osim naših i slovenskih ribara i ribari svih zemalja EU, pa tako i, recimo, rumunjski ribari, ako im se ćefne. Uostalom, zbog kronične nebrige oko ribolova i prevelikog izlova ribe, cijelo je Jadransko more na putu značajnog osiromašenja ribljeg fonda, tako da se za koju godinu ni Hrvati ni Slovenci, a bogami ni Rumunji neće baš naloviti ribe u Piranskom Zaljevu, a bogme i šire...
Kažu da Slovence zanimaju samo nalazišta plina ispod dna Piranskog Zaljeva, koja su navodno veoma bogata, pa se naši ljudi boje da bi se moglo dogoditi da nam slovenci posaugaju sav plin. Međutim, ako postoji toliki džep plina ispod morskog dna, i ako se prostire s obje strane granice, teško je odrediti gdje počinje "naš", a gdje "njihov" plin... Evo, recimo, ulijte u čašu vodu, sok, ili vaše omiljeno piće. sad povucite zamišljenu crtu po sred čaše, i ubacite slamku na "vašu" stranu, i pokušajte piti samo tekućinu koja je na "vašoj" strani...
Ostaje još argumenat hrvatskog nacionalnog ponosa, iako nam se u zadnjih gro godina taj ponos manifestirao samo kroz uspjehe naših sportaša, a malo smo radili na tome da Lijepa Naša, kako joj volimo tepati, bude i lijepa i naša...
Nedavno je blogerica Seoska idila objavila tekst u kojem (zamislite samo) ne pljuje po Slovencima, i bila izložena groznim napadima. Jadan smo mi narod ako nam se nacionalni ponos sastoji u pljucanju po drugim narodima...
Miss Piggy, Arnold Ziffle,
neither has a little sniffle
Porky Pig and Pooh's Piglet
No fever yet
Putnam, Gordy, Toot and Puddle
Not contagious safe to snuggle
Ask Petunia Babe, Noelle
All of them feel well
Wilbur, Hamm Hogzilla too
None of them caused the flu
Wash your hands, wear a mask
How'd this happen, people ask
How it started I don't know
Stay away from Mexico
Now it's in the USA
No one's safe this day and age
Pigs didn't start the swine flu
Blame the laboratory
For this awful Story
Pigs didn't start the swine flu
No we've been betrayed
The strain appears man-made
Viral codes of human flu
Bird influenza's in there too
The only thing i seem to find
People blame the swine
Read the papers, post your blog
Blame it on the lowly hog
Down some aspirin, take a swig
You're infected by the pig
Everyone thinks I'm contagious
Read it on my twitter pages
You can hug me you won't die
Come and hang out in my sty
Eat your dinner throw it up
No one blames it on the pup
Run a temp and get the chlls
Everyone run for the hills
Pigs didn't start the swine flu
Blame the laboratory
For this awful Story
Pigs didn't start the swine flu
No we've been betrayed
The strain appears man-made
Name diseases after pigs
Everyone throws dirty digs
I'm a virus people think
I'm not sick I'm clean and pink
I"m your friend your little buddy
I don't know why you feel cruddy
Don't blame me I'm not the cause
Government should change the laws
People sick across the nation
Looking for a vaccination
Center for disease control
Someone there has got to know
This disease it needs a name
Which animals should we defame
Nobody will likely mind
If we named it for an ugly swine
Pigs didn't start the swine flu
Blame the laboratory
For this awful Story
Pigs didn't start the swine flu
No we've been betrayed
The strain appears man-made
The pigs are innocent I tell you
We didn't do anything wrong
We didn't start this disease
But we're taking all the blame.
Pošto čujem da komunikacija s Vama putem e-mail adrese ne daje značajne rezultate, odlučio sam da Vas kontaktiram na ovaj način. Naime u zadnje vrijeme sam iskusio mnoge poteškoće koristeći servis Blog.hr. Između ostalog:
-zbog oglasa mi se stranice znatno sporije otvaraju,
-na neke linkove ne mogu kliknuti, jer preko njih lebdi animacija u flashu
-često se ne mogu logirati "iz prve", pa me nakon upisivanja korisničkog imena i lozinke preusmjerava na vašu 404 stranicu
-događa mi se da mi se postovi ne pojavljuju na listi, već uredno kao zadnji napisani post mi stoji prethodni, tako mi se ni prošli post nije pojavio na listi. Isto sam primjetio također kod jedne blogerice na cool listi, koja je objavila post i kojeg sam pročitao, a koji se nije pojavio na listi...
No nije sve niti tako sivo:
-u prosjeku svaki šesti hrvat koristi Blog.hr
-na fresh listi se mogu naći tako inspirativni blogovi kao npr:
-cxnamuml Home Page / 18:13
-Free Incest Movie... / 18:06
-utrauehm Home Page / 17:55
i ostali...
O uređivačkoj politici ne bih, ne želim pokvariti večeru...
Ovaj post je trebao ići u petak navečer, ali je nenadano uskočio Domino Day...
Velika većina glazbenih spotova radnjom uopće ili vrlo malo prati tekst pjesme. Slijedeći video clipovi su nastali kao svojevrsna parodija, štos je da se na melodiju originalne pjesme pjeva o radnji koja se događa u spotu. Pošto ja sve parodije volim, ovo me doslovce oduševilo.
Ovo je prvi video koji sam vidio, a vidio sam ga slučajno, naime, jedan prijatelj ga je prije par dana zalijepio na svoj profil. Radi se o Madonninoj pjesmi “Like a prayer” ali ovdje srpska pjevačica pjeva o radnji spota, i nije uopće loše:
Onda sam krenuo sustavno tražiti slične uratke na jubito, i našao ih, neki su totalni zakon, pa evo nekoliko clipova koji su mi se svidjeli:
James Blunt: You're beautifull literal music video
A-HA: Take on me literal video – ovo je prvi literal video, koji je započeo cijelu seriju sličnih uradaka.
Meat Loaf: Anything for love literal video – meni najbolji koji sam dosad pogledao...
Inače, nekih devedesetak clipova ovog tipa je spojeno u playlistu, koja se nalazi ovdje, pa uživajte...
Večeras sam, uslijed noćne smjene na poslu, ponukan valjda gadnim napadom čistog mazohizma odlučio na RTL televiziji pogledati Domino day. Baš kad sam mislio da ćemo nakon "showa" Pobijedi Šolu (koji je bio zabavan kao prosječan sprovod, i tek mrvicu zanimljiviji od mog trenutnog ljubavnog života) vidjeti nešto barem malo dinamičnije. Međutoa, vidjeli smo a freaking spectacle, dvoipolsatno gorespomenuto mučenje: Hoće li uspjeti srušiti rekord? Hoće li se domino pločice ponašati sukladno zakonima fizike ili...?
Odmah moram napomenuti da se među voditeljima (Antonija Mandić i Dorijan Klarić) osjeća takva povezanost i kemija: djeluju toliko opušteno, čak su se nekoliko puta zapričali kao da nisu u eteru nego na piću u kafiću...
O samom eventu ne bih previše, toliko me sav taj suspense držao, da sam jedva dočekao reklamu za digitalne prijemnike (Jozoooo, stigaa je kupoooon!!! - btw, pitanje za ženski dio čitateljstva: koliko bi naplatile ljubljenje Filipa Radoša?)
Dakle, na stranu očiti mazohizam dobrovoljnih gledatelja ovog TV spektakla (?!?), stvarno dođe čovjeku da se zapita koji profil ljudi slaže pločice (pretpostavljam da je opsesivno-kompulzivni poremećaj visoko kotira na ljestvici poželjnih osobina za članove tima koji sve ovo slaže...) Sve su to koliko sam uspio skapirati mladi ljudi koji sve to puno preozbiljno shvaćaju. Mislim, jasno mi je da je su u sve to uložili puno truda i sve, ali pobogu, neka mala je u nekom izazovu postavljala pločice na neke nosače, i toliko su joj se ruke tresle, kao da je u najmanju ruku pirotehničar koji pokušava deaktivirati bombu koja će raznijeti, recimo, školu punu djece, a njen izraz lica i reakcija kad je shvatila da nije ispunila zadatak je bila kao da je svjedočila kako dotična škola skupa sa svom dječicom prelazi u plinovito agregatno stanje... Naravno, tu je bio izvjesni Mr Domino, vlasnik licence Domino Day-a, čovjek koji je prema izjavi voditelja (koju uzimam s rezervom) posvetio svoj život(?!) slaganju pločica domina.
Osim Mr Domina, zanimljivija pojava ove emisije je i javni bilježnik, inače (bar meni) pljunuti Borut Pahor i njegova ekipa brojača koji preostaje pločice broje sa nekoliko metara udaljenosti tako što kemijskom olovkom neodređeno mašu u smjeru nesrušenih domina, usput mrdaju usnama i nakon manje od pet minuta, voila, srušili ste rekord...bogami, da ne znam da se ovo događalo u Nizozemskoj, zakleo bih se da su i koncept i realizacija američko zlodjelo.
Ironično, da nisam radio noćnu smjenu, vjerojatno biste ostali zakinuti za ovaj nadasve duhovit i zabavan post. Naime, da sam bio kod kuće, sada biste čitali o jednom skroz zanimljivom internet fenomenu, ali o tom za koji dan...
Ipak, na jednoj razini Dan Domina funkcionira maltene savršeno. Naime, onako kako se ruše domine, ruši se i kvaliteta TV programa koji nam se servira...
Bonus pitanje: Koliko puta u tijeku emisije voditeljica spomene Georgea Cloneya?
Danas se, eto, navršava 20 godina od dana kad je pao Berlinski Zid. Uistinu, monumentalan je taj događaj bio za ondašnju Europu, a bogami i svijet. Ja sam tad imao sedam godina, i neki tamo Zid mi je, baš kao i Berlin, bio tek nešto daleko, nešto što jednog prosječnog sedmogodišnjeg klinca pretjerano i ne zanima. Stariji su značajno klimali glavama i mrmljali o promjenama. I uistinu, nastupile su promjene. Nakon rušenja tog zida koji je dijelio Berlin, a simbolički i cijelu Europu, srušile su se i neke “stare” i “bivše” ideologije, i nastupile su “demokratske” promjene. Koliko su nam dobra te promjene donijele, neka svatko prosudi sam za sebe. Nekima su (kažu da ima oko 200-tinjak tih obitelji) donijele mnogo dobra, a ostalima...mi ostali to najbolje znamo.
I dok rečena obljetnica ispunjava TV minute, što je i logično, jedan takav događaj od globalne važnosti, i još tako fino okrugla obljetnica, obljetnica jednog drugog događaja, koji se ironično dogodio točno četiri godine kasnije, dobila je u današnjem TV kalendaru samo jednu sliku i par riječi uz naznaku da se dogodilo 1993. godine.
Tada sam imao 11 godina, a uostalom, tamo neki Mostar, i tamo neki Most bili su mi ipak puno bliži i od Berlina i od Zida...
Ironično, toliko se slavi i glorificira rušenje zida koji je 28 godina dijelio istok i zapad Berlina i Europe, a da se barem sa malo tuge i žalosti ne spomene rušenje mosta koji je više od 400 godina spajao, pa makar samo istočnu i zapadnu obalu Neretve... No možda za koju godinu, kad bude neka ovako fina okrugla obljetnica, zasluži i koju spikerovu riječ. Makar u TV kalendaru, ili onako uzgred spomenuto u, recimo, dnevniku....
Samo bih se na način naveden u naslovu htio nadovezati na postove koje su objavili Luki, Semiramida i Medo.
Žalosno je samo to da čak i kada bi se izvršila eutanazija nad ovim psima, to ne bi dugoročno riješilo problem sa psima skitnicama u Dubrovniku... za najmanje godinu i pol, opet bismo bili u istoj situaciji...
Da i ja predstavim svog predsjedničkog kandidata...
Nakon što su razni blogeri po svojim blogovima predstavljali “svoje” kandidate, red je da i ja na ovom blogu predstavim kandidata kojeg ću podržati na slijedećim predsjedničkim izborima.
Naime, maloprije sam kod nekog komentirao, i ispod boxa za unos komentara ugledao naslov koji me najprije malo šokirao, a zatim sam uvidio briljantnost te ideje:
Naime, Ante Gotovac je zapravo metafora trenutnog stanja hrvatskog društva. Sustav vrijednosti našeg društva se ozbiljno približio onome što spomenuti pomoćni ložač kotlova predstavlja. Naime, svako društvo ima vlast kakvu zaslužuje. Nemojte mi sad spominjati Split i Željka Keruma kao protuargument, jer ako postoji jedan grad u Hrvatskoj koji je sinonim za zajebanciju, onda je to Split. A kud ćeš veće zajebancije od Keruma kao gradonačelnika... jedino Gotovac kao predsjednik.
Pitate se kakav mu je program... ma jebo program, zamisli samo sastanak na vrhu Gotovca i Sarkozya. Nakon obavljenih protokolarnih sranja, Antiša uzme pod ruku Carlu Bruni i šapne joj: “Što se majke ti gubiš sa tim kepecom, ja bi od tebe zvijezdu napravio... vidiš da sam od one Simone napravio pjevačicu... a imam i mercedes”
[Opis bloga]
Pseudointelektualna preseravanja jedne individue koja se voli pseudointelektualno preseravati, pa tko voli nek izvoli, a tko zna bolje široko mu polje...