Večeras sam, uslijed noćne smjene na poslu, ponukan valjda gadnim napadom čistog mazohizma odlučio na RTL televiziji pogledati Domino day. Baš kad sam mislio da ćemo nakon "showa" Pobijedi Šolu (koji je bio zabavan kao prosječan sprovod, i tek mrvicu zanimljiviji od mog trenutnog ljubavnog života) vidjeti nešto barem malo dinamičnije. Međutoa, vidjeli smo a freaking spectacle, dvoipolsatno gorespomenuto mučenje: Hoće li uspjeti srušiti rekord? Hoće li se domino pločice ponašati sukladno zakonima fizike ili...?
Odmah moram napomenuti da se među voditeljima (Antonija Mandić i Dorijan Klarić) osjeća takva povezanost i kemija: djeluju toliko opušteno, čak su se nekoliko puta zapričali kao da nisu u eteru nego na piću u kafiću...
O samom eventu ne bih previše, toliko me sav taj suspense držao, da sam jedva dočekao reklamu za digitalne prijemnike (Jozoooo, stigaa je kupoooon!!! - btw, pitanje za ženski dio čitateljstva: koliko bi naplatile ljubljenje Filipa Radoša?)
Dakle, na stranu očiti mazohizam dobrovoljnih gledatelja ovog TV spektakla (?!?), stvarno dođe čovjeku da se zapita koji profil ljudi slaže pločice (pretpostavljam da je opsesivno-kompulzivni poremećaj visoko kotira na ljestvici poželjnih osobina za članove tima koji sve ovo slaže...) Sve su to koliko sam uspio skapirati mladi ljudi koji sve to puno preozbiljno shvaćaju. Mislim, jasno mi je da je su u sve to uložili puno truda i sve, ali pobogu, neka mala je u nekom izazovu postavljala pločice na neke nosače, i toliko su joj se ruke tresle, kao da je u najmanju ruku pirotehničar koji pokušava deaktivirati bombu koja će raznijeti, recimo, školu punu djece, a njen izraz lica i reakcija kad je shvatila da nije ispunila zadatak je bila kao da je svjedočila kako dotična škola skupa sa svom dječicom prelazi u plinovito agregatno stanje... Naravno, tu je bio izvjesni Mr Domino, vlasnik licence Domino Day-a, čovjek koji je prema izjavi voditelja (koju uzimam s rezervom) posvetio svoj život(?!) slaganju pločica domina.
Osim Mr Domina, zanimljivija pojava ove emisije je i javni bilježnik, inače (bar meni) pljunuti Borut Pahor i njegova ekipa brojača koji preostaje pločice broje sa nekoliko metara udaljenosti tako što kemijskom olovkom neodređeno mašu u smjeru nesrušenih domina, usput mrdaju usnama i nakon manje od pet minuta, voila, srušili ste rekord...bogami, da ne znam da se ovo događalo u Nizozemskoj, zakleo bih se da su i koncept i realizacija američko zlodjelo.
Ironično, da nisam radio noćnu smjenu, vjerojatno biste ostali zakinuti za ovaj nadasve duhovit i zabavan post. Naime, da sam bio kod kuće, sada biste čitali o jednom skroz zanimljivom internet fenomenu, ali o tom za koji dan...
Ipak, na jednoj razini Dan Domina funkcionira maltene savršeno. Naime, onako kako se ruše domine, ruši se i kvaliteta TV programa koji nam se servira...
Bonus pitanje: Koliko puta u tijeku emisije voditeljica spomene Georgea Cloneya?
Post je objavljen 14.11.2009. u 04:45 sati.