Jedvagenij - pseudointelektualno preseravanje
10.08.2009., ponedjeljak
Duševne boli
|
Danas otplaćujem "duševne boli" obitelji Štengl. Plijeni mi se trećina plaće i to stanje će prema do sada presuđenom trajati narednih pet godina, a po još potraživanom i uz pomoć "nezavisnog pravosuđa" nepravomoćno dosuđenom moglo bi se protegnuti na narednih dvadeset do trideset godina. Danas iz zatvorskog sustava RH očekujem poziv na osluženje zatvorske kazne za klevetu u trajanju od četdeset dana, te preinačenje jedne uvjetne kazne od četiri mjeseca zatvora u bezuvjetnu. I baš zbog ovih zatvorskih kazni sam sve iznad pisao, pokušavajući po tko zna koji put, ali uvijek bezuspješno, pokrenuti priču koja bi u upitnom obliku započinjala otprilike ovako: Mislite li da se ovaj presedan neće odraziti i na vaše slobode na internetu? Tako ovdje govori Damir Fintić, koji je 2002. godine pokrenuo portal Vukovarac.net, na kojem je, između ostalog, imao i rubriku kolumni, gdje su čitatelji njegovog portala mogli pisati, dakle nešto kao blog. U jednoj od tih kolumni, oprana je obitelj bivšeg vukovarskog gradonačelnika Vladimira Štengla, ali ne bih pisao o tom slučaju, budući da nisam dovoljno upoznat, tko ne zna o čemu se radi, evo, ovo je odlično mjesto za početak Mnogo je duševan ovaj naš narod, pogotovo ovi što su, je li, viđeniji članovi zajednice, pa, tako istaknuti kao gromobran, primaju sve negativne emocije ovih ispod... Evo ja sam siguran da, recimo, u našem saborskom restoranu ima jedan konobar od povjerenja, pa kad barba Luka dodje na kavu s mlikon i namigne mu i kaže: “De, donesi mi onaj moj natren danas će mi glave doći” ovaj donese onu malu kutijicu i pritisne, a u kavu upadne Normabel od 5mg. Duševne boli, mokri san svakog poštenog, a bogme i malo manje poštenog odvjetnika, jer za razliku od tjelesnih, koje također ne moraju biti vidljive, ali su barem medicinski dokazive, ove su siguran hit. Samo dođeš do svog doktora i rečeš mu: “Jebo im pas mater, eno me opet razvlače po blogovima i po internetima, duša me boli, imaš li kakav analgetik?”, a odma od doktora trkneš malo do advokata, i rečeš mu: “Evo me sad od doktora, dao mi je Xanax, probada me nešto preko duše, već tri noći nisam pošteno zaspao, daj riješi kakvu odštetu” Nakon nekoliko mjeseci (tko kaže da je naše pravosuđe sporo i korumpirano, jebem li ga lažljiva) imaš presudu, melem na ranu. Ne znam za te duševne boli kako to funkcionira, ali pretpostavljam da kad neki ljudi kažu da imaju duševne boli, to je kao kad žensko kaže da je boli kurac. Trebalo bi se shvatiti čisto kao metafora, i to loša. |
