Support main, BTW

I evo mene. I opet pisem post. I pisem... i pisem... i shvacam da nemam o cemu pisati. U skoli, ko i uvjek, sve mrzis, svi te mrze, neprestalan rat za opstanak. Jedva cekam da se rijesim ove sugave skole u upisem u srednju i svoj zivot pocnem ponovo od pocetka. Svako malo ljudi mi dodu i kazu:“Blog ti je uzasan.“. Pa, ako je on tako uzasan, zasto ga uopce citaju (logicki, zar ne)? U skoli nisam ispravila onu jedinicu iz kemije. Kaja nam je najavila provjeru za ponedjeljak i sad je ispalo da pisemo 5 testova iduci tjedan. A kada sam ja prosli tjedan govorila da cemo jedan cjeli tjedan pisati testove, ma ne, ko bi mene slusao, jednu obicnu idiotkinju i ludakinju. A ko je sad lud! Tocno sam znala da ce se to dogodit i kad sam to pokusala sprijecit, samo su me ismijali. E sad bi bilo dosta! Ja se bez veze trudim i nagovaram profesore da odgode testove, a zauzvrat me vrijedaju i ismijavaju. Ne mogu docekat kad cu ih se rijesit. Koliko je meni poznato, nitko iz moje skole nece upisat istu skolu ko i ja. Jedino mozda one cure koje ce ici za kuhare. Najme, na onoj brosuri sam procitala da cemo ici u istu skolu (komercijalisti i kuhari) ali valjda u razlicim smjenama. No dosta o skoli. Na crkvenom vjeronauku napokon je netko (citaj:ja) prigovorio kapelanu zbog svih onih baba u crkvi i on je rekao da u crkvu stane 1000 ljudi! I jos nam je pricao da nitko od nas nece ici na firmu ako bude bilo jos onih organiziranih tucnjava. Ja ustvari nikad nisam cula za neku organiziranu tucnjavu u nasoj skoli. A kako i bi, zato sto ja nikad nista ne znam. Ma, kapelan je ljut. E, ako ne budem mogla na firmu zbog neke tamo budale koju cu vjerojatno vidjeti jos ove godine i nikad u zivotu, to nece dobro proc. Rekla sam ja i tome kako neki padaju u nesvjest, ali on je rekao da mogu past u nesvjest i negdje na cesti. Izgleda da je na vidiku jos jedna osoba s kojom cu se raspravljat dok ne nestane iz mog zivota. Sta vise reci. Sad se moram spremiti za onaj pakao zvan skola. Zato ne idem u privatnu skolu... Ajde bok i do sljedeceg ubijanja mojim dosadnim pricama!

To, to, TO! Jes, jes, JES! USPJELA SAM (napokon). Na natjecanju iz biologije (skolskom, doduse) sam PRVA! Ne mogu vjerovati. Doduse, lani sam bila 2., ali nikad do sad nisam bila najbolja u necemu. Nisam sigurna dal idem dalje na zupanisko. Ali nema veze! Pokazala sam Kikiju i Rokicu da sam bolja od njih! Ha, sto sad kazete! Mogu oni biti geniji za matematiku i sve, ali biologiju nece osvojiti! Sad da vam objasnim naslov. Joooj ima vise znacenja. Prvo je to da je to moja zaporka, a drugo je to zato sto je to bio jedan od cestih uzvika koje sam izgovorila ovog vikenda. Najme, jucer poslije mise, koja je usput bila prava katastrofa zato sto je svecenik brojao firmanike i ustvrdio da nas je doslo samo 30-ak od 200-tinjak, isla sam kupit 2 bona. Kad sam isla kuci (i usput navratila do Kikice da joj kazem da se vecernja misa ne racuna) izgubila sam jedan bon. Da, da, da, prestanite se smijati, ali ja sam STVARNO izgubila jedan bon od 50 kuna. Bilo bi bezsmisleno da sam ga isla trazit, mislim ono, da vi vidite neotvoren bon od 50 kuna, sumnjam da biste samo prosli kraj njega. I tako sam morala odvojiti pare od mog skromnog dzeparca (nisam sigurna ide li đ ili dž) i kupiti taj bon ponovo. Doma mi je mama zato posve ukinula dzeparac i nema sanse da cu ikad vise dobro proc ako bude jos koji visoki racun. Da bi zaradila bar nesto malo love, posto mi je dzeparac ukinut, isla sam s Marty u maskare. Dobro je proslo, zaradile smo vise od 70 kuna po glavi, ali vidio nas je orlovac (ime je namjerno napisano malim slovom). Mogu mislit da ce sad to sutra rastrabunjat po cjeloj skoli. Uglavnom, isle smo po Novom Selistu i negdje tamo na pola puta nas je zaskocio neki pijanac. Ne mozete vjerovati kako se Marty usrala. Stalno je ponavljala:“Ja tamo vise ne idem. Ajde zovi svoje da dodu po nas.“ i slicne gluposti. Uvjerila sam ju da nas u knjizi iz kemije procitala da ljudi koji imaju negdje vise od 0.4 promila alkohola u krvi, kao taj lik, nisu sposobni ni stajati, a kamoli otimati neke ljude. No nije se dogodilo nista, osim sto smo se smrzle dok sam uvjerila Marty da mozemo proci. Cudna je bome ona u zadnje vrijeme. Mislim, cudnija nego obicno. Trebale smo ici jos i s Kikicom i Ivonom, ali mislim da su nas one dvije samo htjele prevariti i (ako je to vise uopce moguce) jos poniziti u skoli. Kad smo se prvi put srele, Ivona me htjela slikati. Je, je, kak da ne, da pokaze cijeloj skoli kako sam izgledala. Kao sto sam vec prije rekla, obukla sam se u vampira, a Marty je bila vjestica. Zamislite kombinacije. Jedno djete se skoro rasplakalo kad nas je vidlo. Ah, ljudi se zgrazaju nad mnome i kad ne nosim nikakvu masku. Danas nista posebno, osim sto sam cijelo jutro strebala biologiju iz Anine knjige. Oni imaju suvremenu knjigu. Imaju cak i CD. Ova nasa skola je stvarno skrta... Ispit je bio katastrofa, a ja sam se tolko zivcirala da sam bila ljudima zabava za gledanje. Kad sam ja nervozna, stalno nesto lupkam, zveckam, kreckam, smrckam, pa se okrecem za 360 stupnjeva i tko zna sta sve ne. Molim vas, nemojte mislit da sam jos veci ludak. Ja sam jednostavno takva osoba. Jako nervozna osoba. Uglavnom, mislim da sam predzadnja zavrsiula. Mislim,ocito je da osobe koje nesto znaju to napisu odmah na pocetku, a ne razvlace to kroz cjeli sat. Moram spomenuti i to da je Seki dobio par puta nogom u guzicu zato sto me izazivao (a i sjedio je ispred mene). Uglavnom, kad sam dosla doma dangubila sam, a poslije sam otisla u glazbenu skolu ali prije toga u skolu da vidim rezultate. Doduse, Davidovicka mi je rekla da sam prva odmah nakon sto su izasli rezultati, ali ja joj nisam vjerovala (a ko normalan bi). Moram napomenut da je legendarna Davidovicka ponovo prva odozada. Pa to zasluzuje jedan aplauz (steta sto nema smajlica koji pljesce)! U glazbenoj cak i nije bilo tako lose. Smith je rekao da je bolje nego prosli put (pa bilo je i vrijeme). Eto, to bi bilo to, ja sad moram zurit i napisat zadacu iz povjesti i kilometarsku zadacu iz hrvatskog. Mislim, boli mene briga za neke tamo glupe poslovice. Ah, sto se mora, nije tesko (mos mislit). E, MORAM vam stavit jos neke slikice. Komentare prepustam vama.... Ajde bok i do citanja!



Mmmmm, njami njami, papa sladoled...



Malo nakosa slikica...



He-he, zlocko mali, sakrio se iza Toma...



Malo cudna slika...



Brckaju se u jacuzziju....



Sram ih bilo! Puse!



A vidi mu se trbuscic!

Sorryte, ali morala sam komentirat....

Oooovakooo... Mislila sa da ce ovaj tjedan bar biti malo bolji zato sto su pocela ta natjecanja i zato sto pola razreda nema i to... No ustvari, mislim da je ovo najgori tjedan koji sam uopce dozivjela ove skolske godine! Ne da mi se pricati sto sam sve radila tokom ovog tjedna (vise se pola toga ni ne sjecam). Kao sto sam vec rekla, nisam otisla na natjecanje iz hrvatskog. I dobro da nisam. Rezultati su bilil KOMA! Zadnja je legendarna Ines sa cak 18 bodova (od 60), a odmah ispred nje, ne manje vrijedna Davidovicka. Iz engleskog je Dave pak zadnja. Kako joj je dobro krenulo! No uglavnom... Jucer mi je dao kolac iz kemije. Grrrrrrrrrrrr... Pokazat cu ja njemu! Ne moze on meni samo tako kolac davati! Nece on dobro proc. Danas sam cjelo jutro radila onaj plakat i referat za biologiju. O da, i zadacu iz matematike, naravno. Sad smo poceli i ono sa konstrukcijama i to nece bit dobro... Prva dva sata smo imali hrvatski i Groza nas je ucio citati i dao nam je ooooooogromnu zadacu. Danas malo pretjerujem s tim oooooo... No, da nastavim... Pod tjelesnim smo uglavnom pisali zadacu iz matematike. Pod biologijom smo predavali te referate o ovisnostima i svi smo dobili 5 (mislim svi koji su predavali). Drugi sat smo ucili nesto novo, ne sjecam se sto. Mislim o vidu i ocima i sta ti ja zam sta sve ne.... Pod matematikim smo dobili rijesenja iz testa koji smo pisali jucer i ja sam dobila uobicajeno (citaj: 5). Poslije skole sam trebala ici kod frizera, ali ipak nisam zato sto je mama odgodila. Kuci sam isla sa Sule. O da, moram reci da mi je Ana danas prije skole posudila svoju knjigu iz biologije da se mogu bolje pripremit za natjecanje. Fala Bogu, Tomic se sjetio dati nam testove. Trebalo mu je samo mjesec dana... Eto, sto vise reci... Osim da sad na probama sviramo opere, kao npr. „Ero s onoga svijeta“ i da me Nikolina i Magdalena, starije pripadnice prvog reda (tako ja zovem osobe koje sjede u prvom redu, tj. flautiste i klarinetiste) zele za maskare obuci u sarene boje. NI SLUCAJNO! Meni to uopce ne stoji. Ja sam pronasla jedan dobar crni plast i sad se mogu maskirat u vampira. Ali to njima ne dolazi u obzir, jer moram biti u „duginim bojama“. Ljudi nekad znaju biti tako komplicirani. Ah, sta ces, zivot ide dalje. Sad moram ic obilazit ostale blogove koje inace posjecujem (malo sam ih zapostavila u zadnje vrijeme). Ajde bok i do citanja!



Ovo vam je slika Karle, jedne od flautistica koje samnom sviraju u limenij glazbi. U zadnje vrijeme nije bas sva svoja...



I ovo je jedna krasna slikica koju sam stavila na svoj plakat o ovisnostima o drogi.

Dakle, odlucila sam. Necu ici na natjecanje iz hrvatskog. A zasto bi uopce isla? Pa i ovak i onak cu imati oko 60 bodova za upis (zbog glazbene i biologije), a bas mi sad jos treba javna sramota pred HAKEROM, ROKICEM, MARIJANOVICEM, KIKIJEM i ostalim jezicnim genijima. Ja sam odlucila da cu se drzati onoga sto mi ide: biologija. Koliko god Tomic ne pomagao, ja cu i dalje pokusati biti na zupaniskom, kao i prosle godine. Jucer sam dosla do jos jednog zakljucka, ali previse mi je odvratan da ga tu napisem. Ne mislim na podatak iz biologije, nego nesto drugo... Uglavnom, danas smo Ana i ja poslije crkve isle u Idis i tamo smo gledale u sta da se maskiramo za maskare. Ana mi je predlozila da budem medicinska sestra ili sobarica ili jos tamo neka plesacica. Covjece, jel ona normalna? Ah, zasto pitam pitanja na koja vec znam odgovor. Odlucila sam da cu biti vampir ili vrag. Vecina ljudi mi govori da mi maska uopce nije potrebna, da sam dovoljno strasna i ovako. Ah, ta skola. Da nema nje ne znam kako bi si drugacije rusila samopouzdanje (kojeg btw uopce nemam). Nisam nasla kostim pa sam odlucila skupit nesto od doma i sve to kombinirati. Prosle godine sam bila vjestica pa cu vidjeti sta se tu moze... Poslije je Ana dosla do mene da joj isprintam referat iz geografije. Poslije sam ostatak dana provela igrajuci Play Station. I to je to. Vikend je zavrsio. I ponovo pocinje pakao zvan skola. A ja krecem u novu rundu borbe izmedu gluposti i zdravog razuma...



Izgleda da i auti idu u maskare!



Ovo je povodom jedne od igrica koje sam danas igrala: Digimoni (nemojte mislit da sam luda)!



I jedna slikica za ohrabljenje.

E ljudi, evo vam jos nesto... Na to sam zaboravila....

SAVRŠEN DAN....
Taj ne postoji...
ŠTO VAS NA LJUDIMA PRVO PRIVUČE....
Oci i kosa...
DA MORATE, BISTE UZELI ULOGU ČOVJEKA KOJI IMA BRDO LOVE, KARIJERU, A NEMA VOLJENU OSOBU POKRAJ SEBE ILI ULOGU ČOVJEKA KOJI NEMA MNOGO U IZOBILJU, ALI KRAJ SEBE IMA VOLJENU OSOBU.....
Ovo prvo, zato sto sam navikla da se nemam na koga osloniti, ali onda bi bar imala jos brdo love...
KOJE JE IME UPISANO U VAŠEM RODNOM LISTU....
Sigurno Jovanka. Da, da sigurno...
NADIMAK.....
Nema ga... Pa ko bi meni davo nadimke...
KOLIKO ĆE SVJEĆICA BITI NA VAŠOJ ROĐENDANSKOJ TORTI...
Ah, tek 15...
KOJEG VAM JE DATUMA ROĐENDAN....
25. rujna...
NAJDRAŽA ŽIVOTINJA....
Velike macke... vukovi...zmije... ma uglavnom opsane zivotinje
KOJE SU VAM BOJE OČI....
Obicne, dosadne smede....
KOJE VAM JE BOJE KOSA....
Smeđa takoder.....
IMATE LI NA TIJELU PIERCING...
Ne, ali voljela bi imati...
IMATE LI NEGDJE NA TIJELU TETOVAŽU....
Pogledaj prethodni odgovor...
KOJE SU VAM BOJE ČARAPE.....
Sta ja znam... svaki dan drugacije...
IMATE LI SRETAN BROJ....
Nemam pojma...
GDJE BI VOLJELI PUTOVAT....
Negdje u neku dzunglu, daleko od civilizacije...
OMILJENI FILM....
Nemam pojma, svi akciski...
OMILJENO MJESTO ZA ODMOR....
E to mjesto ne postoji...
OMILJENO JELO....
Svaki dan mi se jede nesto drugo. Trenutno mrkva, sirova...
DA LI NEKI DAN U TJEDNU POSEBNO VOLITE.....
Petak, zato sto tad pocinje VIKEND!
ŠTO U ZADNJE VRIJEME SLUŠATE....
Punk, rock, metal, nesto mjesavine toga...
KOJU PASTU KORISTITE ZA ZUBE...
Koju prvu dohvatim sa police u trgovini...
OMILJENI RESTORAN....
U restoranima nema hrane koju ja jedem. Pogotovo onim otmjenim...
OMILJENI CVIJET...
Ne volim cvijece...
KAKO STE IZGLEDALI SA 10 GODINA...
Previse obicno...
OD KOGA STE DOBILI ZADNJI MAIL....
Nemam pojma da sam ikad dobila mail od ikoga...
U KOJEM BISTE DUĆANU VOLJELI IMATI KARTICU OD 75% POPUSTA...
Ne znam... Mozda u nekoj DVDteci.... Proximi, na primjer...
ŠTO RADITE KAD VAM JE DOSADNO.....
Čitam neku deeeeeeebelu knjigu...
KAKO REAGIRATE NA ODREĐENE LJUDE I SITUACIJE....
Bas i ne kuzim pitanje, ali moja najcesca reakcija je bijes...
KOJI OD VAŠIH PRIJATELJA ŽIVI NAJDALJE.....
To bi mi pitanje trebali postavit kad nadem prijatelja...
ŠTO JE TRENUTNO NAJBOLJE U VAŠEM ŽIVOTU.....
Moje ocjene iz fizike. Bolje ne mogu biti...
TKO ĆE VAM PRVI ODGOVORITI NA ŠTAFETU....
Neko kome se bude dalo pisati...
KOLIKO JE SATI U OVOM TRENUTKU.....
19:51...
ČOKOLADA ILI VANILIJA....
Kako kad, ali pretezito cokolada...
LJETO ILI ZIMA....
Ljeto... Jedna rijec:PRANICI!
TOPLO ILI HLADNO....
Isto kako kad...
NARODNJACI ILI METAL....
100% metal... Sta ti mislis, ko sam ja?
MOTOR ILI AUTO....
Motor...
KOJA VAM JE BOJA NAJDRAŽA....
Trenutno neke tamne: crna, tamnoljubicasta...
ŠTO MISLITE O PETKU 13....
Dan poslije 12. cetvrtka i Anin i moj praznik, tj. povod za izazivanje nesreca drugim ljudima...
DA LI STE PRAZNOVJERNI....
Mislim da jesam... JAKO...
ŠTAFETU PROSLIJEĐUJEM NA:
ZeZnUtA dO bOlA

Mary Punky Jane

Eto, to je sad sve...

Evo mene... Nisam se dugo javljala... Ne mogu vjerovati na sto je moj zivot spao... Hodam u tami, padnem u jarak i nema nikoga da mi pomogne da izadem van, nego me jos i guraju nazad ako se uhvatim za rub... Okrutan je danasnji svijet, pogotovo popularnih. Zasto su oni bolji od „obicnih ljudi“? Sto to oni imaju, a mi ostali, obicni smrtnici, nemamo? Zasto te svi mrze ako si ruzan freak koji ima dobre ocjene u skoli? Zasto ti ne zavrijedujes nista sto oni zavrijeduju? Zasto ti se zivot mora pretvoriti u pakao... No, dosta dubokoumnisti (da me jos mozak ne zaboli). U mojoj skoli vlada kaos zato sto natjecanja pocinju od prekosutra. Prvi dan je bas hrvatski. I bas sam se ja prijavila za hrvatski (zapravo, Groza me prijavio). Ne znam gdje mi je bila pamet! A dobro je sto je biologija tek u iduci ponedjeljak. Razmak od tjedan dana mi je sasvim dovoljan. Ovako... Danas sam se ujutro ustala i otisla u SKOLU! Da, da, dobro ste procitali, U SKOLU. SUBOTOM. NA VJEZBANJE IZ BIOLOGIJE. A sto je naj bolje, Tomic je samo skakutao oko svoji kemicara, kog boli briga za nas. Ma u svakom slucaju, STRASNO gubljenje vremana. Nije nam cak ni nekakve prijasnje testove mogao iskopirati. Ma, nisam nist ni ocekivala od njega. Morat cu sve sama, po starom losem obicaju... O da, moram vam napomenuti da me partnerica iz biologije napustila, kao sto je i zadnja trunka razuma napustila moju skolu. I ne samo skolu, nego i glazbenu. No jedina dobra stvar je to sto se orkestar malo popravio. Sad sviramo neke marseve sa 5-6 snizilica, ali hej, bolje ista nego nista (to ja najbolje znam). Ostatak sam dana provela na Play Stationu. Iako su neke igrice doista glupe, lako se razbjesnis ako ih igras 2 sata pa ti se naglo zablokiraju u sred vazne bitke. Sta vise reci. Evo, objavit cu slike koje sam obecala i to bi bilo to. Nastavit cu zivjeti svoj prazan i beznadan zivot dok vi sigurno umirete od smijeha dok citate retke koje je napisala neka debela, ruzna jadnica. Ajde bok i do citanja.

Evo nekih gluperda:

Joooooooooooooj, koji prvi dan! Ne znam dali su svi u skoli poludili ili sto? Ma, ne mogu vjerovat da se ja jos druzim s tim ljudima. Kad sam dosla u skolu, vidjela sam da su decki poluduli. I to skroz! Poceli su se sisati! Pa jesu li oni normalni? Sad su jos vece rugobe nego prije (a to je bome bilo tesko nadmasiti). Pod drugo, sutra idemo na sistemacki. UBIT CU SE! A sto to znaci? VAGANJE U JAVNOSTI! Moja najgora nocna mora! Ne znam kako cu to prezivjeti! No idemo od pocetka... Prva dva sata smo imali fiziku i to bi bio idealan sat za spavanje da nije bilo Hakerovih do zla Boga glupih primjedbi. Pod odmorom izmedu ta 2 sata sam razgovarala sa Suzy i ona JOS nije procitala Harry Pottera. Covjece, meni su trebala 2 dana! Kao sto ste mozda vidjeli, naljutila se na mene zbog one slike, pa sam ju odlucila promjeniti.Poslije sam sjela sa Davidivickom. Ne znam koji mi je vrag bio! Pod matematikom Kaja nam je, kao sto sam i predvidjela, najavila 30 minutnu. Pod engleskim smo radili tamo neke glupave zadatke o svemircima. Posto vecinu sata uciteljice nije bilo, Marijanovic je pazio na red. Da da, dati Marijanovicu da pazi na red je isto kao dati gladnom psu da ti pricuva komad mesa. Pjevao je neku pjesmu tipa:“Moje smrdljive noge, nije htjela snifat. Zasto, zasto, zasto...“ i provaljivao neke fore tipa:“Zasto je Hitlerov znak kukasti kriz? Zato sto nije htio obican kriz.“ ili:“Zasto je zemlja okrugla? Zato sto je Hrvatska u sredini.“ i:“Zasto neki ljudi imaju frckavu kosu? Zato sto rade frizuru sa stapom.“. Mislim ono, ha-ha. A jos je i Davidovika stalno nesto tamo mrmljala na engkeskom o mojoj i Billovoj "velikoj ljubavi". Uglavnom, to bi bilo to o skoli. Kuci sam isla s Tijom (napokon). U glazbenoj je cak bilo i dosta dobro. Samo sto me Smith pitao zasto nisam bila na nastupu i rekao mi je da je nastup bio prije kraja polugodista, imala bi 1. Ma suuuuuuuper. Eto , to bi bilo to. Jos samo da objavim slike na kojima Maria gusi Raicku. Ajde bok i do citanja!

Joooooooj, sta reci? KATASTROFA,ZIVA KATASTROFA! Ne mogu vjerovati kako su ova 3 tjedna slobode proletila. A sutra SKOLA! UBIT CU SE! Jos nisam ni lektiru napisala. A da ne spominjemo flautu. Na nju je vec prasina pala. Sta radim ovih zadnjih dana, pitate se? Ma uglavnom planiram s Anom nove nacine izludivanja okolice. I trenutno sam u KRIZI! Ne mogu smislit NISTA bombasticno za prvi dan skole! Ne znam sto mi se dogodilo. Obicno neku glupost smislim i provedem u djelo gotovo odmah. A sad vise nemam ni vremena. Jos moram napisati tu prokletu lektiru. A glavni lik u njoj je neka Marta. Suuuuper, jos ideja za maltretiranje. No s druge strane je mozda i lijepo to sto pocinje skola... Napokon cu vidjeti ljude koje nisam vec dugo vidjela, naprimjer Suzy. Joooooooooj, ako se nesto dogodilo mojoj dragoj knjizi, nece prezivjeti noc. No poslije cu o temama vezanim o ubojstvu...A vidjet cu i NJEGA... Zapravo, nemam pojma sta da sad pisem. Svoj „umjetnicki“ dozivljaj, svu srecu (kao da je ima) i emocije moram cuvati za lektiru. Je, to ce bit super lektira... Pisem o svojoj imenjakinji i svi znakovi pokazuju da je ona bila obicna.... (ja sam ipak pristojna osoba). A sto ces, takav je zivot... O Boze, pretvaram se u svoju MAMU! Ne mogu vjerovati! Moj zivot se raspada... Ne znam sto da kazem o tome sto sam radila, samo cu reci da je danasnji dan za Anu bio bome jako zamazan... Joj, sto smo mi sve radile... To nije za povjerovati.... No necu reci da ne ispadne da trebamo na ljecenje... Vidim da su se Maria i Davidivicka i Raicka vratile sa skijanja. Da ih je bar lavina tamo negdje zatrpala.... No nisam ja te srece... I Suzy se vratila od nekud gdje je vec bila i nadam se (za njezino dobro) da je knjiga ista onakva kakva je bila kad je izasla iz trgovine. Necu tolerirati ni jednu mrljicu, ni jedan savinut list, ni jednu bakteriju viska na knjizi. Moram se pohvaliti da sam ja jedina u obitelji skuzila kako funkcionira digitalni foto aparat. Ko je mozak u ovoj familiji. E da, skoro sam zaboravila! Moja sestra (koja ide u 3 OSNOVNE) je napravila blog! Ovo vam je njen link. Eto, to bi bilo to za ove praznike. I samo bi Suzy porucila da promjeni sliku na svom blogu, jer ne zeli da je se sjecam OVAKVE:




Evo nesto za Davidovicku. Malo je usporeno, ali tocno se vidi da Tom repa:




I na kraju jedna meni osobno bas cakana slika. Takoder je ovdije da nazivcira Suzy. Dobro, ne samo nju:




Ajde bok i do citanja!

Nisam bas raspolozena za pisanje pa ovo nece biti dugacak post. Jucer sa bila u Velikoj Gorici i mnoge su mi uspomene navrle iz sjecanja. Ipak, tamo sam provela polovicu svog zivota. Imala sam dvoje najboljih prijatelja, brata i sestru (mislim da su bili blizanci). Vise se ni njihovih imena ne sjecam. Mi smo svakodnevno terorizirali susjedstvo. Bili smo zbilja nezaustavljiva dijeca. Ali sada dijece tamo vise nema. Mjesto se skroz promjenilo u ovih 7 godina. Zatvorene su sve moje najdeaze trgovinice, vocarnice i sva lijepa mjesta do kojih mi je bilo stalo. Niceg vise nema.... Sve je sad samo uspomena...Danas nisam nista posebno radila, samo sam shvatila da do ponedeljka moram ponoviti matematiku, naucit biologiju za natjecanje, rijesit radnu iz geografije, napraviti onu glupu dobno-spolnu piramidu, napisat lektiru i kao secer na kraju napraviti projekt o ovisnostima iz biologije sa Petrom. Zovem ju vec 2 dana, a ona se uopce ne javlja na mobitel. Nadam se da nije zaboravila. I da, moram resetati one vjezbe iz flaute. Kao sto vidite, imam pune ruke posla. No, mozda se previse brinem. Je, sigurno. No dobra stvar je sto sam uspjela izgubit pola kile preskakanjem vecere. Jes! Ako tako nastavim, mogla bi ubrzo izgubit tih 5-6 kila viska. I da vam jos nesto kazem: u Velikoj Gorici sam si mjerila visinu dok sam bila u ljekarni. I dode ti meni stroj: „Ispravite se!“. Ja se pocnem smijati i on ce ti meni: „Ispravite se i ne pricajte!“. Koji ludi stroj. A sta ces... Inace razlog zbog kojega sam isla u Veliku Goricu je taj da pitam Dunju da mi bude firmana kuma. Bila je malo iznenadena, ali je odmah pristala. To nisam gore spominjala da ne pokvarim „umjetnicki“ dojam. Dobro je to i sto me je Pupi, njezin pas, zapamtio i nije imao nikakve neprijateljske namjere. Mozda mi se i vrati povjerenje prema psima. Ko zna.... Eto, nemam vise ideje sto da pisem. Idem sad pisati lektiru. Ah, kako se kaze:“Sta se mora, nije tesko.“. Mos mislit... Ajde bok i do citanja!

Evo jedna slikica....




... i malo muzikice (one koju mi se neki dan nije dalo cekat)

Jooooj, sto me to cudoviste od sestre zivcira! Najradje bi joj zavrnula vratom jednom za svagda. To malo deriste smije raditi sve ono sto ja u njenim godinama nisam mogla raditi. Gdje je tu pravda? Ona dobije sve sto pozeli, moze ici spavati kada zeli, moze jesti sto zeli... A kad ja ostanem mozda nekih 5 minuta dulje od dozvoljenog vremena za koristenje dnevnog boravka, svi posize! I govore mi da sam ja starija i da bi zato trebala biti pametnija i da je ona jos mala i slicne gluposti. A kad sam ja bila njenih godina, onad ni slucajno da sam bila mala. Vec u pola 9 sam morala corit u krevetu. Jedno je sigurno: mrzit cu ju do kraja zivota. U ovih par dana dozivljela sam mnostvo razocaranja, medu kojima je i ovo gore navedeno: roditelji. Mislim da daljnje isticanje nepravednosti nije potrebno kad se svrati pogled na ovo gore. Moram reci da nije dovoljno sto me ljudi mrze i ne podnose. Sada su to poceli i psi. Pas moje tete i uciteljice, koja mi je usput i susjeda, je veliki bernadinac (valjda se tako nekako ta vrsta zove...lol) i inace je vrlo zaigran jer je jos beba (veeeeeeelika beba). Kada sam se vracala od Ane i kada sam htjela proci kroz tetino dvoriste, on je tako nasrnuo na mene kao da sam mu najveci neprijatelj. U ocima sam mu vidjela da me zeli razderati, izmrcvariti... Takav bijes dosad nisam vidjela u nicijim ocima. Tako sam se prepala. Na jedan trenutak mi se ucinilo da zeli pregristi ogradu da me se docepa, da zamaze njusku toplom krvi. To me uvjerilo da vise ne vjerujem ni jednom psu, pogotovo nakon toga sto je Redo napravio. On je Anin pas, koji me, kao i njena macka, poznaju otkad su stigli kod nje. Taj isti dan kada se dogodilo ovo gore navedeno, sam jos prije toga, igrala sam se s Aninim mackicom kada je dosao Redo. Stavio je sapu na moje koljeno i teta Svijetlana mi je rekla da hoce da ga podragam. Ja sam ga podragala po glavi i on je odjednom zarezao i skoro me ugrizao za ruku. Nikad to prije nije ucinio. Ostatak dana sam ga izbjegavala. Ne mogu vjerovati da su me sad i psi razocarali. Njih sam bar oduvjek voljela i nisam im ucinila nista nazao. I da nastavim... Razocarala me i Kikica. Kada smo se jucer dogovorile da cure, tj. Kikica i Ana dodu prespavati kod mene, ona mi nije cak ni htjela reci razlog zasto ne moze doci. Prvo docek, a sad ovo. Pocinjem misliti da sam joj dosadila i da joj idem na zivce. A to me ne bi ni cudilo. Mnoge osobe s kojima sam se druzila su me napustile i zauvjek zaboravile. Ajde, i to je za ljude. Jedino me Ana do sad nije zaboravila ni ostavila. A kako i bi, s obzirom da smo u rodu. Ma svejedno... Sinoc i rano jutros Ana i ja nismo mogle raditi NISTA, zato sto je moja mama takva da ne dopusta da se nikakva pravila prekrse, a ako se prekrse, sljede sankcije, a istjerivac sankcija je tata. Ma, najuzbudljiviji digadaj je bilo iskradanje u kuhinju u 2 sata u noci. Ma super. Jupi. Kako fora. I sve u svemu, moj zivot se uopce ne moze nazvati zivotom, nego nizom losih dogadaja. Eto, nema se vise sta za reci. Mislim, ja nisam tako inteligentna osoba da pisem dugacke i misaone postove i sumnjam da cu ikad biti. Ajde bok i do citanja!




Nemam zivaca za pjesmu.

P.S.
Moram se pohvalit da se jos uvijek mogu provuci izmedu resetaka na igralistu. Ana ne moze.

Ne mogu vjerovati! Zar su se sve svemirske sile urotile protiv mene!? Pa sta sam im ja skrivila?! Danas popodne sam se toliko nahodala i vec su me noge zabolile i sta ja dobijem? Jos 1 KILU! Ja ne mogu vise ovako!¨to tako vise ne ide! Od sad, tj. od 19 sati i 16 minuta pocinjem sa gladovanjem. Ja ne mogu vise ovako. Vec sam predebela, i sad jos i ovo. Taklo sam se razljutila da mi vise ni one igre s pucacinom ne mogu pomoci da iskalim svoj bjes. Morat cu se iskaljivati na Agati i ostaloj djecurliji. Ne mogu vise nista pisati zato sto tako mrzim sebe i ovaj prokleti svijet da se na mogu na nista drugo koncentrirati. Evo, posto sam jucer stavila intervjue od Tokio Hotela, evo danas jedan og Green Daya(samo sto je ovaj prastar)....

INTERVJU IZ OK!-a
OK!: Dečki, hajde budite iskreni, iako ste svi prešli tridesetu živite li još uvijek po načelu sex, droga i rock n roll?-
B: tako to možda izgleda kada se gledaju naši nastupi i spotovi, no imajući na umu kakve smo sve gluposti i ludorije radili u mladosti, s punom odgovornošću mogu reći da smo se malčice primirili. Droga je glupost i vodi te samo u propast. Tek kad smo se od nje oslobodili i pošto smo novi album snimili čiste glave dogodilo nam se ovo u čemu sada uživamo. To dakako ne znači da smo postali časne sestre, ali ipak pazimo što radimo. Jednostavno rečeno, ni danas neću imati snage reći ne boci dobrog crnog vina, ali od droge ću bježati glavom bez obzira.
T: Varaju se oni koji misle da se možeš drogirati kao lud i svaki dan svirati u drugom gradu i rasturati na pozornici, to su priče za malu djecu. Ako popijem samo čašicu previše i malo zatulumarim, idući dan sam kao krepana kokoš.

OK!:Priča se da vas nakon svakog koncerta ispred garderobe čeka cijela armija cura koje imaju samo jedan jedini cilj: spavati s vama..-
B: dakako da imamo svoje ženske fanove, ali te su priče ipak malo pretjerane.
T: Ja dakako nemam ništa protiv cura koje se žele malo družiti sa mnom, pa nisam lud. A ni oženjen, kao Billie i Mike. Nemate vi pojma koliko su turneje duge i pune osamljenosti...ah..ipak, ništa bez kondoma. Ljudi, kažem vam, to je najbolji izum nakon bubnjeva. Šalu na stranu, cura ima, ali definitivno ne onoliko koliko se piše po novinama...

OK!: Ajmo ozbiljno, vaš album American Idiot ne prestaje dobivati nagrade i pohvale. Je li to znači da ste nadrasli punk i postali ozbiljni glazbenici?-
M: Neee!!!! Uvijek smo bili i ostati ćemo punkeri. Mi se nismo promijenili, nego publika. Ljudima se vjerojatno dosadili slatkasti dosadni hitići i pozeri poput 50 centa, pa su poželjeli čuti nešto doista iskreno i doista žestoko. A kad je o žesticama riječ, tu smo pravi majstori. Eto, tako ja tumačim naš veliki uspijeh.

OK!:Ipak, pretpostavljamo da se smatrate zrelijima nego prije?-
B: Dakako, nema čovjeka koji danas nije zreliji nego što je bio prije npr. 5 godina. Uostalom, bilo bi glupo da smo sa trideset i sitniš godina još uvijek iste budale kako i sa 16. No to nikako ne znači da smo se pretvorili u naše starce. Sorry mama.
M: Logično je da nas danas zanimaju teme koje nam nisu bile važne dok smo bili klinci. Tada su nam bile važne samo cure i dobar provod, dok danas želimo reći ponešto o politici, nezaposlenosti, ratovima po svijetu...Mislim da je to posve normalno.

OK!:Je li istina da se znate od malih nogu?-
M: Nije, znamo se i od malih ruku i malih ušiju. Billie i ja smo se upoznali prije 22 godine kada sam ga tjerao da mi nosi knjige u školu, he-he...Obojica potječemo iz obitelji u kojima nije ništa valjalo pa nas je to vjerojatno i spojilo. Godine 1985. osnovali smo band Sweet Children. Faktički nismo znali svirati, ali smo bili majstori za stvaranje nevjerojatne buke. Nakon 6 godina, došao je i Tre.

OK!: Kako biste opisali posljednjih 16 godina? Mudar odgovor molimo!-
M: Mudar? Teško! Nemam pojam, kao vožnju vlakom smrti. Malo si na vrhu svijeta, a malo u totalnoj depri. Katkad povratiš od tih promjena visina, ali sve u svemu je bilo veoma uzbudljivo.

OK!: Dakle, računamo s vama još barem 20-tak godina?-
B: I više! Prestat ću se baviti punkom, tek kada me smjeste u lijes!

... i jos neku glupost....




...I jos malo "deracine" (Kako to moja mama zove)

Jooooooj, ja ludim! Uhvatio me moj primarni nagon koji me tjera da citam, citam i samo citam. Sve je pocelo kad sam juce u knjiznici digla "Gospodara prstenova". Sada se prakticki ne mogu odljepit od knjige. Mislim, to samo po sebi ne bi bilo lose, da mi s tim ne dolazi griznja savjest. Da, da, samo se vi smite, ali kad mene uhvati griznja savjest, doslovno ne mogu zaspat dok bar dio toga ne popravim. Tako da me uhvatila griznja savjest zato sto ce uskoro skola, a mi za prvi tjedan imamo zakazanu tridesetminutnu iz matematike i test iz kemije. O da, i „Alkara“ za lektiru i jos glazbena skola.... Ajme meni. I tako... Usnice su mi vec popucale od vjezbe. I nista drugo ustvari ne radim osim sto citam knjigu, vjezbam flautu i pripremam se za skolu. I otkako sam na djeti dobila sam jos 10 dkg. Sad cu bas biti na debljanju. Pa cu vidjeti kako ce to funkcijonirati. Eto, u ovih par recenica sam vam rekla zapravo sve sto sam radila ova 2 dana. MRZIM kad me uhvate napadaji griznje savjesti. Ostajem do pola 2 budna i budim se oko 7 samo da bi knjigu citala. Bas se mrzim u zadnje vrijeme. I eto, necu zamarat vase vjerojatno zabavne i savrsene zivote svojim dosadnim pricama... evo, stavit cu tu jos neke intervjue da imate sta citati:

Hello:Zdravo dečki Bill i Tom:Dobar dan Hello:Imate li vremena za jedan intervju? Bill:Da naravno! Tom:Pa...i ne baš(Bill ga gurne laktom) Tom:Pa dobro imamo Hello:No dobro da počnemo s pitanjima.Evo da vas pitam dali postoji li nešto što ste napravili u životu a da si nikada nčete moči oprostiti? Bill:O da ja imam nešto što si neču moći oprostiti. Hello:A očeš li nam reći što? Bill:Pa ovako...Jedne večeri nakon koncerta ja,Tom,Giorge i Gustav igrali smo monopoli(o Isuse Kriste). Nije mi baš išlo pa su me počeli izazivati.Nakon nekog vremena bilo mi je dosta slušanja njihovih gluposti pa sam se ljutito ustao i krenuo van iz sobe.Tada me Tom uhvatio za nogu i rekao:pa daj nemoj sad izaći samo smo se šalili.Nato sam ga ja gurnuo tako snažno da je lupio glavom u radijator i onesvjestio se.Ja sam se strašno prestrašio i odjurio o telefona zvati hitnu.Dok smo bili u kolima klekao sam kraj Toma makar je još uvijek bio u nesvjesti, naslonio sam mu se na trbuh i plakao sam. Pritom sam mu govorio:žao mi je nisam htio,oprosti mi molim te!!!Nakon jedno 15min. medicinska mi je sestra rekla:daj dečko prestani uništit češ mu majicu! To mi je rekla jer sam imao šminku oko očiju koja mi se od plakanja razmazala.To si nikad neču oprostiti. Hello:Hm..to je zbilja gadno.A ti Tom ima li nešto što si ti nikad neču oprostiti? Tom:Ima. Nikad si neču oprostiti šo sam se tada onesvjestio pa sad Bill zbog toga ima grižnju savjest. Hello: Tom a što je Billu mama rekla kad ste došli doma? Tom:Ništa.Bio je previše uzrujan i šokiran da bi mu išta rekla. Tom:A sad zbilja više nemamo vremana.Bok Bill:Doviđenja Hello:bilo mi je drago doviđenja i vama


Bill:Ne obraćam ja baš puno pažnje na to,ali nekad baš pretjeruju. Pričaju da idemo po clubovima u kojima NE SMIJEMO ulaziti jer su za one preko 18 god.Ali me nervira što pričaju svašta o Tomu.Kao on iskorištava cure jer je popularan.To nije istina.Mada mu i ja u šali kazem nesto takvo. Tom:Da,da,kako da ne,u šali.Ono sto mi ti kažeš MNOGO je gore od onoga što piše u novinama.Kad bi oni vidli samo slike na kojima si takooooooooo lijepo ispao. Što bi onda bilo (Bill ga krišom ušutkuje).Ali imam i ja isto takvih slika pa bi mo..(Bill ga prekida) Bill:Hey,Tome,šuti malo.Nemoj da ja progovorim o tvojim slikama!!!! Tom:0ki,ljutko šutaču! Bill:Šta je sad nemoj sada da t...(sada Tom njega prekida)Tom:Šta hoces,stariji sam od tebe (užasan smijeeeeeeeeh )Bill:Kako me samo nerviraš što se hvališ da si stariji. Tom:Ajde pa ti si egocentričan a ne ja, zato šuti! POBOGU AJ SE NE KAČITE VISE! :)) Tom:Oki,ja ne želim,Bill prvi počeo! Bill:Nešto govori na njemačkom… MOZEMO LI PREĆI NA DRUGO NEKO PITANJE?? Tom:S moje strane da! Bill:Ooo ajde... DA LI STE DO SADA IMALI SEXUALNE ODNOSE I KADA STE PRVI PUT? Bill:Uuuuu pa to je jako nezgodno pitanjee.....(dosadan si, više odgovori!) Tom:Mene nije stid da kažem!Imao sam!!(I ti si dosadan, znamo to!) Bill:Tom,to je trebalo značiti da se JA stidim!!?!?!?!?!?!?!??!?(Da, da, to je trebalo značiti) EHEEEJJ DOSTASVAĐE,MOZETE MI ODGOVORIT NA PITANJE? Bill:0ki,odgovorit cu vam!!!! Tom:Ajde,ja sam svoje završio! Bill:Sex sam možda imao,a mozda i ne... (dosadan si...) Tom:Bille,zasto više okolišaš? Bill:Pa ne okolišam rekao sam samo da nisam imao a mozda i jesam!(Isuse Kriste...) PA JEL JESI ILI NISI?!!??! Bill:Ja sam lijepo rekao da i jesam i nisam,shvaćate li(a onda tiho pjevuši pjesmu LIEBE IST od Nene ) Tom:Sad će on opet nam pjevati .PA NE SHVAĆAMO BAS NAJBOLJE,ALI OK... Bill:Molim vas slijedece pitanje(jos uvjek pjeva ) TI BAS VOLIŠ PjEVATI? Bill:Da,pa zar vam to smeta??? Tom:Me ne,nikako,samo si mi "PROBUŠIO" uši!Šalim se BRUDER ,ti pjevas EXTRA .. Bill:Oooo brate što ja to čujem… Tom:Pa to je istina.Ne pjevas ti za ništa u bendu. Bill:Ma šalim se.Znam ja i sam da pjevam EXTRA (puno smjeha,i onda on pjeva pjesmu RETTE MICH!)... Tom:Uhhh...Šta sad mogu kazati,sve vidite sami....Eto takav vam je moj brat VI STE TAKO OPUŠTENI PRIVATNO,ALI MNOGIMA NE IZGLEDATE TAKO... Bill:Baš me briga što oni misle o meni i Tomu,nas dvoje smo ovakvi kakvi smo,a i nećemo se mjenjati zbog drugih. Tom:Da,Bill,upravu si u potpunosti Bill:Je li ovo sve.Mi nemamo puno vremena.ŽURIMO!!!!!!!!?? JE.LIJEPO SE PROVEDITE GDjE GOD DA IDETE Tom:Hvala Bill:Ah da! Laku noć!

... i jos neke slikice da imate sta gledati...







... i da imate nesto za slusat (ako je uspjelo)...

Evo mene.... Zasto danas pisem post, pitate se? Zato sto mi je tako strasno dosadno da nemam nista pametnije za raditi. Ovako... Jutros se nisam digla do negdje podneva i poslije sam se vagala i shvatila da sam DOBILA 1 KILU!!!!!!!!!!!!!! STRASNO! STRASNO STRASNO (ako kuzite sto mislim)! Covjece, ubit cu se! Vec imam nekih 5-10 kila viska i sad jos ovo! Doduse, nisam bas tako debela kao Orlovac, ali nisam bome ni puno daleko od toga. UBIT CU SE!!!!!!! Nisam nista radila dok nije tata dosao. Onda sam se sjetila da bi mogla skoknuti u knjiznicu. Tata je svejedno isao u kladionicu pa me povezao. Knjiznica nije radila pa sam krenula pjesice doma i sinulo mi je da bi mogla otici do Kikice. I otisla sam malo do nje, pa smo pricale dok smo kruzile oko njenog kvarta dok nismo odlucile otici u Idis. Tamo sam nas ja zadrzala bar pola sata zato sto, neodlucna kakva jesam, nisam se mogla odluciti sto da kupim. Nisam nista trebala, ali ja jednostavno ne mogu izaci iz Idisa praznih ruku. Kikica me zamolila da joj kupim jednu pozivnicu za vjencanje zato sto mi se svida. Jos me zamolila da kupim jednu pozivnicu sebi zato da je imam za uspomenu na nju zato sto ce jos malo pa kraj i svaka ide na drugu stranu itd... Kupila sam ju samo zato sto je Kikica to zeljela. Poslije smo srele Tonkovica (Zapravo, vidjele smo ga kako gleda kroz prozor svoje kuce pa ga e Kikica pozvala van) i jos malo pricali i to je to. Na kraju je svako otisao svojoj kuci (Tonkovicu je bilo jako daleko buduci da smo razgovarali na cesti ispred njegove kuce). Kad sam dosla doma ova setnja mi se uopce nije isplatila zato sto sam pojela jos kolaca. Kadkad se stvarno mrzim. I eto, to bi bilo to. Nista novo i uzbudljivo, nego tumorno i dosadno. Ajde bok i do citanja!
Evo jis i jedan Twiti (mislim da se tako pise) posvecen Kikici zato sto ona jos uvijek zivi u svijetu crtica:

Cula sam da ljudi kazu:“Kako docekate Novu godinu, takva ce vam biti cijela iduca godina“. Onda ce moja biti luuuuuda i potpuno nenormalna.Ovako... Kad sam dosla do Ane, njezini su starci okupirali dnevnu sobu zato sto su s prijateljima kretali na docek u Hrvatski dom. Tamo su pili kavu i tracali dok ih Ana i ja nismo otjerale zato sto je poceo „Gospodar prstenova“. Sva sreca sto je kasnije poceo, inace bismo propustili pocetak. A sta smo radili... Ma nista posebno... Osim sto smo strgali karnisu kada smo podrzavali Froda u tome da pobjegne pauku, jeli kokice s soli, paprom, parmezanom i margarinom, nekoliko minuta prije ponoci imali obred spaljivanja Vujnoviceve slike kao simbola nestanka zla iz prosle godine... A na novu godinu, tocno u minutu, skoro sam ubila Anu s cepom od sampanjca kad sam ga otvarala. Nekoliko minuta kasnije, Ana i ja trcale smo po sred ceste samo u kratkim rukavima (dobro, ja sam ponjela duge za svaki slucaj) i derale se:“Sretna Nova godina,Petrinja!“. I tako je pocela nasa godina strganih karnisa. Moram nas pohvaliti zato sto smo bile dobre i nismo radile nikakve gluposti (na zalost). Malo sam razocarana, ali nema veze, mi cemo svejedno kasnije raditi gluposti. Imamo cijelu godinu pred nama, pa nam se ne zuri. Joj da, zaboravila sam napomenut da Kikica nije dosla zato sto ju mama ipak nije pustila. I eto... Malo kasnije smo visile na You-tubeu (mislim a se tak pise) i gledale „Dobro iscrtanog“. Sutradan ujutro, kad smo se probudile, njeni se starci nisu ljutili za karnisu (uuuuuu, dobro smo prosle). Nisam jos dugo ostala kod nje, zato sto sam trebala ici na probu prije nastupa danas. Malo sam svratila i do Marie (kad sam joj vec obecala preko Aninog msn-a) i zatim sam otisla kuci. Tako mi se nije dalo ici se sramotiti na tom nastupu da sam jedva uvjerila svoje da ne idem. I sada su oni na tom do zla Boga dosadnom nastupu, a ja ovdije sad pisem post. Doduse, tata nije otisao na taj nastup, nego mi je drzao prodiku o radu i marljivosti i glazbenoj skoli i sta ti ja znam sto sve ne. To ti kod mene ide kroz jedno uho unutra, a kroz drugo van. Sad se moram maknuti zato sto moj tata ne voli kada sam duze vrijeme na kompu. Onda jos jednom sretna luda Nova 2008 i ajde bok i do citanja!

Evo jos par slikica posvecenih "Gospodaru prstenova"






Uuuuuuu, Legolas nije los vilenjak



I za kraj jadni Frodo...Bas mi ga je zao