Support main, BTW

Nisam bas raspolozena za pisanje pa ovo nece biti dugacak post. Jucer sa bila u Velikoj Gorici i mnoge su mi uspomene navrle iz sjecanja. Ipak, tamo sam provela polovicu svog zivota. Imala sam dvoje najboljih prijatelja, brata i sestru (mislim da su bili blizanci). Vise se ni njihovih imena ne sjecam. Mi smo svakodnevno terorizirali susjedstvo. Bili smo zbilja nezaustavljiva dijeca. Ali sada dijece tamo vise nema. Mjesto se skroz promjenilo u ovih 7 godina. Zatvorene su sve moje najdeaze trgovinice, vocarnice i sva lijepa mjesta do kojih mi je bilo stalo. Niceg vise nema.... Sve je sad samo uspomena...Danas nisam nista posebno radila, samo sam shvatila da do ponedeljka moram ponoviti matematiku, naucit biologiju za natjecanje, rijesit radnu iz geografije, napraviti onu glupu dobno-spolnu piramidu, napisat lektiru i kao secer na kraju napraviti projekt o ovisnostima iz biologije sa Petrom. Zovem ju vec 2 dana, a ona se uopce ne javlja na mobitel. Nadam se da nije zaboravila. I da, moram resetati one vjezbe iz flaute. Kao sto vidite, imam pune ruke posla. No, mozda se previse brinem. Je, sigurno. No dobra stvar je sto sam uspjela izgubit pola kile preskakanjem vecere. Jes! Ako tako nastavim, mogla bi ubrzo izgubit tih 5-6 kila viska. I da vam jos nesto kazem: u Velikoj Gorici sam si mjerila visinu dok sam bila u ljekarni. I dode ti meni stroj: „Ispravite se!“. Ja se pocnem smijati i on ce ti meni: „Ispravite se i ne pricajte!“. Koji ludi stroj. A sta ces... Inace razlog zbog kojega sam isla u Veliku Goricu je taj da pitam Dunju da mi bude firmana kuma. Bila je malo iznenadena, ali je odmah pristala. To nisam gore spominjala da ne pokvarim „umjetnicki“ dojam. Dobro je to i sto me je Pupi, njezin pas, zapamtio i nije imao nikakve neprijateljske namjere. Mozda mi se i vrati povjerenje prema psima. Ko zna.... Eto, nemam vise ideje sto da pisem. Idem sad pisati lektiru. Ah, kako se kaze:“Sta se mora, nije tesko.“. Mos mislit... Ajde bok i do citanja!

Evo jedna slikica....




... i malo muzikice (one koju mi se neki dan nije dalo cekat)