Kao prvo, sretan vam Bozic sa zakasnjenjem i sretan imendan svim Stjepanima! Nisam se mogla ni pribliziti kompu zbog puno posla oko kolaca, salata i sta ti ja znam cega. Ipak je sad Bozicno vrijeme i stalno se treba raditi i vjerojatno znate vec.... Da bar ja ne znam.... No, da nastavim... Ovih dana prije Bozica sam bila tako zauzeta da kad god bi se priblizila kompu, mama bi pocela:“Zar ce se kolaci sami napravit?!“ „Zar ce se soba sama pospremit?!“ i tako dalje.... Cak su mi nabijali i griznju savjest i slicno, ali ja sam svejedno morala radit ko konj. Na Bozic sam ujutro isla u crkvu,ali prije toga sam pogledala sto sam dobila:
-novi radio od tate (Dobila sam ga jos u subotu kad su ga donjeli iz trgovine, pa nisam slijepa)
-zice za gitaru od mame (Napokon! Nisam ju ni pipnula otkad mi je pukla zica)
-neki stravican ljubicasti remen od Agate (Strasno, naprosto strasno...)
-i mali privjesak u obliku psa od bake uz 50 kn (korisno...)
Moram napomenuti da sam jos od svakog djeda dobila po 100 kn, i to mi je pokrilo gotovo sve troskove od darova. Agata je bila presretna s nekim tamo malim mackama koje sam joj kupila. Zali Boze novaca. Tati se svidio tanjur sa slikom Petrinje i baki neki isto tamo suvenir u obliku boce. Nisam vidjela kako je mama reagirala na muzomlat zato sto sam bila u crkvi. Pred crkvom sam Ani dala dar: Poluautomatski odstranjivac stresa i smedu maskaru. Nije se bas odusevila (a ko bi). Trebala je doci jos i Kikica,ali nije pa smo poslije mise otisle do nje. Na misi sam umrla od dosade i jedva docekala kraj zato sto je neka casna sjela iza nas pa nismo mogle pricati. Poslije smo otisle do Kikice i Ana prvo nije htjela uci, ali ju je poslije Kikica natjerala. Rekla je da nece odmah otvorit dar, a ja sam joj rekla da ga onda samo lupi bez straha da ce se strgat. Kad nije htjela, ja sam ga lupila i culo se „muuuuuu,muuuuuu“. Ana i ja smo umirale od smijeha zato sto smo znale sto ce se dogodit, a cijela Kikicina familija je zurila u taj poklon ko da ce eksplodirati. Kad ga je Kikica razmotala, vidjela je da je to mukala mala plisana kravica. Svidjela joj se na prvi pogled (ona i njena ljubav prema plisanim igrackama). Uz nju sam joj kupila nausnice i maskaru. Poslije je Ana dosla do mene i kad su joj svi iscestitali nas dvije smo se na putu njenoj kuci jos malo izglupirale i kad sam dosla kuci umirala sam od dosade dok tata napokon nije dozvolio da upalim televiziju. On je na Bozic sluzbeno zabranijo televiziju, mobitele, komp... ma sve! Samo „obiteljsko druzenje“ uz neke blesave igre u kojima ja ne sudjelujem. I tako nisam mogla na komp. Danas nas je ujutro tata budio ujutro u 7. Bas sam se ja digla, sigurno, sigurno... Negdje poslije rucka sam nazvala Anu i Kikicu da se nademo i malo glupiramo. Bilo bi dobro da Kikica nije zakasnila pola sata. Sprijecio ju je Coric. Uuuuuuuu, oduvjek sam znala da ima nesto medu njima! Poslije smo isle do Ane i tamo se na msn-u dopisivale s Mariom i na kraju smo Kikica i ja odlucile malo doci do nje. Kad smo dosle, ona mi je pokazala one filmice s Billom i Tomom i svim onim glupim pjesmama poput one "Give me more". Nisu njihove, naravno, ne bi oni takvo nesto pjevali. Covjece, one su prije bile zestoke protivnice Tokio Hotela, a sad ih obozavaju. Meni je tu nesto sumnjivo.... Kad sam napokon dosla doma, rekli su mi da je ona tamo kuca kraj Marie izgorila. Zapravo, ne kuca, nego stala, ali je malo preslo i na kucu. To nam je nesto i Maria natuknila... Rekli su mi jos i da je Agata gledala taj pozar i zaspala od muke. Pravi covjek za akciju! Ajde, to bi bilo dosta price za jedan dan. Jos vam jednom sretan Bozic sa zakasnjenjem i sretan imendan svim Stjepanima. Ajde bok i do citanja!
Evo nekoliko Bozicnih slikica:
|